Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1670/19 (M. E., R. B. i M. J.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1670/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-1670/19, rješavajući apelacije Milanke Erić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Milanka Erić protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 026262 18 Gvlž od 6. februara 2019. godine;

Rifat Bulić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 018942 18 Gvlž od 21. februara 2019. godine;

Milivoje Janković protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 P 004124 19 Gvlž od 21. maja 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-1670/19

1. Milanka Erić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, podnijela je 12. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 026262 18 Gvlž od 6. februara 2019. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 P 026262 18 Gvl od 23. avgusta 2018. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 6. februara 2019. godine, odbijen je apelantičin prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno završenog presudom Okružnog suda broj 80 0 P 026262 14 Gž 3 od 19. septembra 2014. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da razlozi za ponavljanje postupka u smislu člana 255. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) podrazumijevaju u pravilu donošenje krivične presude kojom se utvrđuje lažno svjedočenje ili obrazloženje okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti, dok u tekstu prijedloga takvih podataka nije bilo. Osim toga, Okružni sud je istakao da se apelantica izjašnjavala i mogla izjasniti o materijalnim dokazima u spisu, te da se izjasnila o iskazu svjedoka B. B., kao i da je mogla predložiti saslušanje svjedoka D. D., jer u tome nije bila spriječena, zbog čega se apelantica na predmetni dokaz ne može pozivati u vezi sa članom 256. stav 2. ZPP, pri čemu je istakao da se u konkretnom slučaju ne radi o novim činjenicama, niti o novim dokazima. AP-1753/19

3. Rifat Bulić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Perica Babić, advokat iz Livna, podnio je 17. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 018942 18 Gvlž od 21. februara 2019. godine.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 P 018942 18 Gvl od 25. septembra 2018. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 21. februara 2019. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka, okončanog pravosnažnom Presudom zbog propuštanja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 018942 11 P od 1. oktobra 2012. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo, da bi se prijedlog za ponavljanje postupka mogao zasnivati na tački 5. člana 255. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), da se mora raditi o krivičnom djelu sudije, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili treće osobe, koje stoje u vezi sa predmetom raspravljanja, a da se postojanje krivičnog djela dokazuje ili pravomoćnom presudom ili razmatra kao prethodno pitanje u parničnom postupku (član 12. ZPP). U konačnici, Kantonalni sud je istakao da su neosnovani apelantovi navodi da su se stekli uslovi za ponavljanje postupka iz člana 255. stav 1. tačka 5. ZPP, te da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je u cijelosti odbio navedeni prijedlog.

AP-2422/19

5. Milivoje Janković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Radoje Grabovčić, advokat iz Foče, podnio je 5. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 P 004124 19 Gvlž od 21. maja 2019. godine.

6. Rješenjem Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 027626 18 Gvl od 18. januara 2019. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za ponavljanje postupka, pravosnažno završenog Presudom Osnovnog suda u Foči broj 94 0 P 027626 17 P od 27. septembra 2017. godine i Presudom Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 027626 17 Gž od 29. novembra 2018. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud u Trebinju je naveo da se u konkretnom slučaju prijedlog za ponavljanje postupka temelji na odredbi člana 255. stav 1. tačka 9. ZPP kojom je propisano da se postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena pravilnija odluka, da su te činjenice ili dokazi upotrijebljeni u ranijem postupku. Nadalje, da se prema odredbama člana 256. stav 2. ZPP zbog okolnosti navedenih u članu 255. tač. 6., 7., 8. i 9. ZPP ponavljanje postupka može dozvoliti samo ako stranka bez svoje krivice nije mogla te okolnosti iznijeti prije nego što je raniji postupak završen pravosnažnom sudskom odlukom. S tim u vezi, Okružni sud u Trebinju je zaključio da nije ispunjen razlog za ponavljanje postupka iz člana 255. stav 1. tačka 9. ZPP, budući da apelant nije dokazao navedene okolnosti.

7. Odlučujući o prijedlogu Okružnog suda u Trebinju, Vrhovni sud Republike Srpske donio je Rješenje broj 94 0 P 027626 19 P od 10. aprila 2019. godine kojim je za odlučivanje o žalbi apelanta, kao tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju od 18. januara 2019. godine određen Okružni sud u Istočnom Sarajevu.

8. Rješenjem Okružnog suda u Istočnom Sarajevu od 21. maja 2019. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Okružnog suda u Trebinju od 18. januara 2019. godine..

Spajanje predmeta

9. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1670/19.

Apelacioni navodi

10. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelanti pozivaju u apelacijama odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1670/19 (M. E., R. B. i M. J.) | Sudska praksa | Aktio