Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3971/17 („BEWO“ d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Naknada
- Eksproprijacija
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3971/17
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3971/17, rješavajući apelaciju BEWO d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija BEWO d.o.o. Banja Luka podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku u kojem je doneseno Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 V 069396 17 Gž 4 od 27. juna 2017. godine, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 V 069396 18 Gž 5 od 11. decembra 2018. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija BEWO d.o.o. Banja Luka podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 V 069396 17 Gž 4 od 27. juna 2017. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je u vrijeme podnošenja bila preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. BEWO d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija – advokati Lazo S. Radić i Mladen Baštinac iz Banje Luke, podnio je 18. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 V 069396 17 Gž 4 od 27. juna 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Okružnog suda, Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Pravobranilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) zatraženo je u periodu od 30. maja do 8. jula 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Okružni sud, Osnovni sud i Pravobranilaštvo su u periodu od 6. juna do 12. jula 2019. godine dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove – Područna jedinica Banja Luka (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) Rješenjem broj 21.11/473-5/09 od 19. juna 2009. godine (u daljnjem tekstu: rješenje o eksproprijaciji) usvojila je prijedlog Grada Banja Luka kao predlagača (u daljnjem tekstu: predlagač) da se u njegovu korist, radi izgradnje saobraćajnice s pripadajućim parkinzima i kompletnom infrastrukturom, ekspropriraju nekretnine pobliže opisane u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), vlasništvo i posjed apelanta sa 1/1 dijela. Istim rješenjem je određeno da će se, nakon njegove pravomoćnosti, provesti postupak sporazumnog određivanja naknade ekspropriranih nekretnina.
6. U toku postupka eksproprijacije (u kojem je donijeto nekoliko rješenja koja su poništena u toku postupka), kako proizlazi iz stanja spisa, konačnom Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 005848 10 U od 26. marta 2012. godine eksproprirane su predmetne apelantove nekretnine. Vanparnični postupak za utvrđivanje naknade – u kojem su donijeta osporena rješenja
7. Nakon toga, Osnovni sud je rješenjem od 21. augusta 2012. godine utvrdio naknadu na osnovu nalaza sudskog vještaka građevinske struke N. V. od 10. septembra 2010. godine, koji je tržišnu vrijednost ekspropriranih nekretnina procijenio prema stepenu izgrađenosti građevinskih objekata koji su izgrađeni na susjednim parcelama (sve preciznije navedeno u izreci rješenja).
8. Okružni sud je rješenjem 4. jula 2013. godine uvažio žalbu predlagača i prvostepeno rješenje ukinuo, te predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
9. Osnovni sud je u ponovnom postupku rješenjem od 15. novembra 2013. godine (na osnovu nalaza sudskog vještaka građevinske struke D. D. od 6. januara 2011. godine) utvrdio naknadu za eksproprirane nekretnine u iznosu pobliže određenom u izreci rješenja.
10. Okružni sud je rješenjem od 14. maja 2014. godine uvažio žalbe stranaka i rješenje prvostepenog suda ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.
11. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 V 069396 14 V3 od 16. oktobra 2014. godine naložio predlagaču da apelantu za nekretnine eksproprirane rješenjem o eksproprijaciji isplati ukupan iznos pobliže određen u izreci rješenja sa zakonskom zateznom kamatom, te troškove postupka u iznosu od 43.935,75 KM sa zakonskom zateznom kamatom (na osnovu nalaza sudskog vještaka građevinske struke D. D. iz septembra 2014. godine).
12. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 V 069396 14 Gž 3 od 25. marta 2015. godine uvažio žalbu predlagača i rješenje Osnovnog suda od 16. oktobra 2014. godine preinačio tako što je naložio predlagaču da apelantu za eksproprirane nekretnine isplati iznos pobliže naveden u izreci tog rješenja sa zakonskom zateznom kamatom, te je odlučeno da svaka stanka snosi svoje troškove postupka.
13. Odlučujući o apelantovoj reviziji, Vrhovni sud je Rješenjem broj 71 0 V 069396 15 Rev od 22. decembra 2016. godine reviziju uvažio, ukinuo rješenje Okružnog suda od 25. marta 2015. godine i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.
14. Okružni sud je u ponovnom postupku donio Rješenje broj 71 0 V 069396 17 Gž 4 od 27. juna 2017. godine kojim je žalbu predlagača djelimično uvažio, rješenje Osnovnog suda od 16. oktobra 2014. godine preinačio u dijelu odluke o troškovima postupka tako da je obavezao predlagača da apelantu nadoknadi troškove vanparničnog postupka u iznosu od 5.659,00 KM umjesto iznosa od 43.935,75 KM, dok je u ostalom dijelu žalba predlagača odbijena i prvostepeno rješenje u odluci o visini naknade potvrđeno.
15. Iz odgovora na apelaciju i informacija kojima Ustavni sud raspolaže proizlazi da je Vrhovni sud, odlučujući o reviziji predlagača, donio Rješenje broj 71 0 V 069396 18 Rev 2 od 8. augusta 2018. godine kojim je reviziju usvojio i predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje.
16. Iz odgovora na apelaciju, također, proizlazi da je Okružni sud u ponovnom postupku donio Rješenje broj 71 0 V 069396 18 Gž 5 od 11. decembra 2018. godine kojim je žalbu predlagača djelimično uvažio, rješenje Osnovnog suda od 16. oktobra 2014. godine preinačio tako što je predlagaču naložio da apelantu za eksproprirane nekretnine isplati iznos pobliže naveden u izreci tog rješenja sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu na ime troškova vanparničnog postupka naknadi iznos od 5.659,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
17. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, ukazuje da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da troškovi postupka od strane drugostepenog suda nisu pravilno obračunati u skladu s tarifnim brojem 2. Tarife, da je drugostepeni sud pogrešno primijenio tarifni broj 3. Tarife koji se odnosi na ostale postupke u neprocijenjenim predmetima. Nadalje, ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o pravnim stvarima u kojima vrijednost spora nije neprocjenjiva, odnosno radi se o nekretninama za koje se na jednostavan i lak način može izraziti novčani ekvivalent njihove vrijednosti.
18. U vezi s apelacionim navodima koji se odnose na dužinu trajanja postupka ističe da je eksproprijacija predmetnih nekretnina izvršena davne 2009. godine i od tada pa do 27. juna 2017. godine nije konačno utvrđena naknada za njih donošenjem različitih odluka, kao i ulaganjem pravnih lijekova, što je dovelo do dugotrajnog vođenja postupka. Stoga je predložio da Ustavni sud apelaciju uvaži i donese odluku kojom će se pobijano rješenje u dijelu odluke o troškovima postupka ukinuti i predmet u tom dijelu dostaviti drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova za sastavljanje apelacije u iznosu od 1.170,00 KM.
II.Odgovor na apelaciju
19. Vrhovni sud je naveo da je provjerom kroz upisnik tog suda ustanovio da revizija protiv Odluke Okružnog suda broj 71 0 V 069396 18 Gž 5 od 11. decembra 2018. godine nije zaprimljena u taj sud.
20. Okružni sud je naveo da apelant nije izjavio reviziju na odluku o troškovima postupka koji su dosuđeni pobijanom odlukom Okružnog suda u pogledu načina i obračuna, te primjene tarifnog broja 3, 9. i 12. Tarife, za neprocijenjene stvari, te dao razloge zaključivši da predmetni postupak predstavlja postupak bez spora koji se provodi po službenoj dužnosti, da samim tim nema vrijednosti spora potrebnog za primjenu tarifnog broja 2. Tarife. Slijedom navedenog, Okružni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
21. Osnovni sud je naveo da je 16. oktobra 2014. godine donio rješenje o eksproprijaciji.
22. Pravobranilaštvo je navelo da su apelantovi navodi neosnovani i pravno neutemeljeni. Nadalje, Pravobranilaštvo je navelo da je pravilno shvaćanje Okružnog suda, koji je donio osporenu odluku, da apelant nema opravdan zahtjev koji ukazuje na kršenje prava zagarantiranih Evropskom konvencijom. Slijedom navedenog, Pravobranilaštvo je predložilo da Ustavni sud, nakon provedenog postupka, donese odluku kojom se odbija apelacija i utvrđuje da ne postoje povrede i kršenja građanskih prava propisanih Evropskom konvencijom i Ustavom BiH.
V.Relevantni propisi
23. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka US, 45/09 – odluka US, 49/09 i 61/13). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku RS („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
24. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. stav 2.
(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 159. st. 1. i 2.
(1) Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.
(2) Postupak iz stava 1. ovog člana je hitan […].
VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na osporeno rješenje
27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u konkretnom slučaju kojom je apelant osporio Rješenje Okružnog suda broj 71 0 V 069396 17 Gž 4 od 27. juna 2017. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
29. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
31. Naime, u konkretnom slučaju, apelant je ukazao na povrede prava na pravično suđenje i imovinu, i to u vezi s pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem i pogrešnom primjenom materijalnog prava u odnosu na osporeno Rješenje Okružnog suda broj 71 0 V 069396 17 Gž 4 od 27. juna 2017. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da je predlagač izjavio reviziju Vrhovnom sudu protiv rješenja Okružnog suda od 27. juna 2017. godine, da je Vrhovni sud donio rješenje od 8. augusta 2018. godine kojim je usvojio reviziju i predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje. Ustavni sud dalje zapaža da je Okružni sud u ponovnom postupku donio rješenje od 11. decembra 2018. godine kojim je odlučio o iznosu naknade za eksproprirane nekretnine i o troškovima postupka. Dakle, u predmetnom sudskom postupku konačna odluka je rješenje Okružnog suda od 11. decembra 2018. godine, koje je doneseno nakon podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu, ali koje apelant nije osporio.
32. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, pri odlučivanju Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Također, Ustavni sud podsjeća i na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, apelant nije obavijestio Ustavni sud da su u međuvremenu donesena rješenja Vrhovnog suda od 8. augusta 2018. godine i Okružnog suda od 11. decembra 2018. godine, niti je osporio rješenje Okružnog suda od 11. decembra 2018. godine kao konačnu odluku u ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnoj povredi prava na koju se apelant pozvao u apelaciji (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 3094/16 od 19. juna 2018. godine i AP 2007/15 od 15. juna 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
33. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje u vezi s primjenom materijalnog prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i navode o povredi prava na imovini iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u vrijeme podnošenja bila nedopuštena, zbog čega je odlučeno kao u dispozitivu odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku
34. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
35. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije bio okončan u vrijeme podnošenja apelacije, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
36. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
37. Apelant je u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ukazao na nedonošenje odluke u razumnom roku. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
38. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
39. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
40. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
41. Pored toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Analiza razumnosti trajanja postupka
42. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Shodno navedenom, Ustavni sud će razmotriti dužinu trajanja postupka nakon donošenja presude Okružnog suda od 26. marta 2012. godine, kojom je rješenje o eksproprijaciji postalo pravomoćno, do donošenja rješenja Okružnog suda od 27. juna 2017. godine, na šta je apelant izričito ukazao u apelaciji. Dakle, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak trajao pet godina i tri mjeseca. Međutim, Ustavni sud konstatira da su Osnovni, Okružni i Vrhovni sud u okolnostima konkretnog slučaja bili izuzetno aktivni i da su provodili procesne radnje u redovnim i razumnim rokovima. Pri tome, Ustavni sud je imao u vidu značaj predmeta za apelanta, njegovo ponašanje i ponašanje sudova. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o vanparničnom postupku u okviru kog je trebalo utvrditi visinu naknade za eksproprirane nekretnine, koji se, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, te okolnost da je tokom postupka provedeno više vještačenja, te brojni drugi materijalni i nematerijalni dokazi, može okarakterizirati kao složen predmet, koja okolnost se suštinski i odrazila na dužinu predmetnog postupka. Stoga, posmatrajući predmetni postupak u cjelini, cijeneći okolnost da se radi o složenom predmetu, Ustavni sud zapaža da dužina predmetnog postupka koji se smatra hitnim i koji je na tri sudske instance trajao pet godina i tri mjeseca i u kojem su redovni sudovi donijeli pet meritornih odluka zadovoljava standard suđenja u razumnom roku. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode o kršenju prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
43. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ u predmetnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
44. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje apelacije, Ustavni sud napominje da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, te stoga proizlazi da troškovi za sastavljanje apelacije padaju isključivo na teret apelanata.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom vanparničnom postupku određivanja naknade za eksproprirane nekretnine nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim, Okružnim i Vrhovnim sudom od pet godina i tri mjeseca ipak ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.
46. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b) i 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević