Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3337/17 (A. H.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Dionice
  • Izvršenje
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3337/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3337/17, rješavajući apelaciju Amela Huke, na člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Amel Huka protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 I 112292 17 Gž od 14. juna 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Rs 112292 16 I od 10. januara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Amel Huka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Adis Ribić, advokat iz Travnika, podnio je 2. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 I 112292 17 Gž od 14. juna 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 Rs 112292 16 I od 10. januara 2017. godine. Apelant je 5. decembra 2017. godine i 7. maja i 12. jula 2018. godine dopunio apelaciju.

2. Općinski sud je osporenim Rješenjem broj 51 0 Rs 112292 16 I od 10. januara 2017. godine odbio kao neosnovan apelantov prigovor protiv rješenja Općinskog suda od 18. novembra 2016. godine kojim je predmetni izvršni postupak obustavljen.

3. U obrazloženju osporene odluke Općinski sud je naveo da je apelant sudu dostavio podnesak kojim predlaže promjenu predmeta i sredstva izvršenja u izvršnim postupcima u kojima je sud već odredio izvršenje protiv izvršenika (Konfekcija „Borac“ d.d. Travnik), na način da se zaplijeni, procjeni i proda izvršenikov osnivački udio u privrednom društvu Slobodna zona „Travnik“ d.o.o. Travnik. Nadalje, da je Općinski sud zaključkom od 26. oktobra 2016. godine pozvao apelanta da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja, s obzirom da se izvršenje na izvršenikovom osnovačkom udjelu u Slobodna zona „Travnik“ d.o.o. Travnik ne može sprovesti iz razloga što je navedeno privredno društvo sa većinskim učešćem državnog kapitala. S obzirom da apelant nije postupio po navedenom zaključku, Općinski sud je donio rješenje od 18. novembra 2016. godine kojim je predmetni izvršni postupak obustavljen. Općinski sud je ukazao da je odredbom člana 63. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da će se izvršenje obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti. S tim u vezi je naveo da je izvršenikov prigovor neosnovan, s obzirom da je u konkretnom slučaju došlo do pravne nemogućnosti izvršenja. Pri tome je istakao da je odredbom člana 187a. ZIP propisano da se ne može odrediti izvršenje na dionici, ostalim registriranim vrijednosnim papirima, osnivačkom ili drugom ulogu u pravnom licu koji su u vlasništvu Federacije BiH, kantona, općina i gradova. Općinski sud je, takođe, naglasio da su neosnovani apelantovi navodi da je navedena zakonska odredba pogrešno primjenjena jer u konkretnom slučaju izvršenik nije Federacija BiH, niti su predmet izvršenja dionice Federacije BiH u privrednom društvu Slobodna zona „Travnik“ d.o.o. Travnik, s obzirom da je izvršenik, koji je u većinskom vlasništvu Federacije BiH, vlasnik udjela (48,0544%) navedenog privrednog društva.

4. Kantonalni sud je rješenjem od 14. juna 2017. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo činjenična utvrđenja i pravno rezonovanje prvostepenog suda, te istakao da u cjelosti prihvata obrazloženje prvostepenog suda. Pri tome je istakao da je neosnovan apelantov žalbeni navod da je član 187a. ZIP primjenjen retroaktivno, s obzirom da je stupio na snagu 16. juna 2016. godine.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku Federacije BiH (član 187a. ZIP), s obzirom da u predmetnom postupku izvršenik nije Federacija BiH, niti su predmet izvršenja njene dionice izvršenika. Apelant je takođe naveo da je u predmetnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Takođe je naveo da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na imovinu, zbog toga što „nema pravnog sredstva za slučaj obustavljanja izvršnog postupka“. Apelant je u dopunama apelacije, inter alia, naveo da su sudovi odredbu člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku primijenili retroaktivno, kao i da je iscrpio sve pravne lijekove jer izvršenik nema nikakve druge imovine podobne za izvršenje, pa da čak i formalno-pravna promjena predmeta i sredstava izvršenja ne bi bila svrsishodna.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje. Naime, redovni sudovi su istakli da je u konkretnom slučaju predloženo izvršenje na izvršenikovom osnivačkom ulogu u privrednom društvu Slobodna zona „Travnik“ d.o.o. Travnik, koje se shodno odredbi člana 187a. ZIP ne može sprovesti. Pri tome su istakli da za primjenu navedene zakonske odredbe nije od uticaja činjenica da u u konkretnom slučaju izvršenik nije Federacija BiH, niti njene dionice u privrednom društvu Slobodna zona „Travnik“ d.o.o. Travnik, s obzirom da je izvršenik, koji je u većinskom vlasništvu Federacije BiH, vlasnik udjela navedenog privrednog društva. Dovodeći u vezu navedenu odredbu člana 187a. ZIP sa odlučenjem redovnih sudova i obrazloženjem koje su u vezi s tim dali, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi nikakvu proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Pri tome Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u prigovoru protiv rješenja o obustavi postupka, te u žalbi protiv drugostepenog rješenja kojim je njegov prigovor odbijen, a koje navode su razmotrili Općinski sud i Kantonalni sud prilikom donošenja osporenih odluka, te jasno i precizno objasnili zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. U odnosu na navode koji se tiču povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud zapaža da apelant osim što je naveo da su osporene odluke „onemogućile postupanje u razumnom roku“, nije posebno obrazlagao te navode, odnosno nije ponudio argumente i dokaze kojima bi ih potkrijepio, te stoga Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja, smatra da su apelantovi navodi izneseni u tom pravcu očigledno (prima facie) neosnovani. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu očigledno (prima facie) neosnovani.

11. U pogledu apelantovih navoda da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na imovinu, Ustavni sud ukazuje da, s obzirom da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu proglašeni očigledno (prima facie) neosnovani, samim tim su i apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek u vezi s navedenim pravom očigledno (prima facie) neosnovani (vidi Evropski sud, Rodić i tri ostala protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 22893/05, presuda od 27. maja 2008. godine, tač. 81. i 82. i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2511/09 od 6. decembra 2012. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3337/17 (A. H.) | Sudska praksa | Aktio