Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2790/19 (F.Š.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije krivična optužba
  • Kućni zatvor sa elektronskim nadzorom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2790/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2790/19, rješavajući apelaciju F. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. Š. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 42 0 K 047310 19 Iksž od 1.

jula 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. F. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, kojeg zastupa Vukica Marjanović – Suljić, advokat iz Zenice, podnio je 8. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 0 K 047310 19 Iksž od 1. jula 2019. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izdržavanje kazne zatvora do donošenja odluke o zahtjevu da se izrečena kazna zatvora izdržava kao kućni zatvor sa elektronskim nadzorom.

2. Presudom Općinskog suda u Travniku broj 51 0 K 118221 17 K od 1. aprila 2019. godine apelant (koji je ranije presudom Kantonalnog suda od 17. januara 2013. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, zbog krivičnog djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. st. 1. i 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, u daljnjem tekstu KZ) oglašen je krivim da je (na način pobliže opisan u izreci presude) počinio krivično djelo Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Osim toga, određeno je da se od apelanta imaju trajno oduzeti opojne droge koje će se po pravosnažnosti presude uništiti, kao i novac pribavljen izvršenjem krivičnog djela, a koji će se po pravosnažnosti presude uplatiti na račun budžeta SBK. Također, određeno je da će se predmeti koji su privremeno oduzeti od apelanta (pobliže opisani u izreci presude) po pravosnažnosti presude vratiti apelantu. Apelant je obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka koji se odnose na troškove paušala suda.

3. Apelant je 3. juna 2019. godine podnio zahtjev za zamjenu izdržavanja kazne zatvora za izdržavanje kućnog zatvora sa elektronskim nadzorom, te je kao razlog naveo da je oženjen, otac dvoje djece, da mu je supruga nezaposlena, da je jedini hranilac u porodici, kao i da je dobio posao na neodređeno vrijeme.

4. Rješenjem Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 K 047310 19 Iks od 20. juna 2019. godine odbačen je apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora kućnim zatvorom sa elektronskim nadzorom.

5. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv navedenog rješenja Općinskog suda u Zavidovićima od 20. juna 2019. godine, Kantonalni sud je donio rješenje od 1. jula 2019. godine kojim je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je u vrijeme izvršenja krivičnih djela, po obje presude, apelant bio porodičan i imao dvoje maloljetne djece, ali da to nije uticalo na činjenicu da ponovno počini istovrsno krivično djelo. S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da žalbeni navodi da je apelant postao puno odgovornija osoba i da bi se svrha kažnjavanja ostvarila usvajanjem zahtjeva za izdržavanje kazne kao kućnog zatvora sa elektronskim nadzorom ne mogu dovesti taj sud do ubjeđenja da je takav zahtjev cjelishodan i osnovan, niti do zaključka da se radi o osobi pogodnoj da bude upućena na takvo izdržavanje.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o njegovom zahtjevu za zamjenu kazne zatvora kućnim zatvorom sa elektronskim nadzorom. U vezi s tim, Ustavni sud treba da odgovori na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da je u predmetnom slučaju apelant podnio apelaciju protiv rješenja redovnog suda kojim je isključivo raspravljano pitanje ispunjenosti zakonskih pretpostavki za izdržavanje kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektronskim nadzorom, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti o apelantovim građanskim pravima i obavezama, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6.stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-546/17 od 7. marta 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

9. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su stoga i apelantovi navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2790/19 (F.Š.) | Sudska praksa | Aktio