Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2322/19 (R. R.)

Odluka donesena 13. 11. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Upravni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2322/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2322/19, rješavajući apelaciju Radovana Radića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Radovan Radić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 023044 18 U od 17. aprila 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Radovan Radić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mile Marčić advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 29. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 023044 18 U od 17. aprila 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, utvrđen je sadržaj nekretnina u privremenom listu nekretnina/popisnom listu, bliže označenom u dispozitivu prvostepenog rješenja, tako da se na tim nekretninama utvrđuje pravo svojine u korist Republike Srpske sa 1/1 dijela, te određeno da će se prvostepeno rješenje tužene (Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka) kojim je utvrđen navedeni sadržaj nekretnina po njegovoj pravosnažnosti provesti u nadležnoj evidenciji. Također, naloženo je područnoj jedinici nadležnog organa uprave da izvrši brisanje nekretnine, bliže označene u dispozitivu prvostepenog rješenja, upisane u posjedovni list bliže označen u dispozitivu prvostepenog rješenja, kao i nosioca prava na tim nekretninama iz javnih evidencija (katastarske evidencije), nakon donošenja rješenja o osnivanju katastra nekretnina za dio predmetne katastarske općine i objavljivanja u „Službenom glasniku RS“.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je, između ostalog, naveo da je tužena donijela Odluku o osnivanju katastra nekretnina za dio KO/jednu parcelu (bliže navedene u dispozitivu prvostepenog rješenja) od 8. septembra 2016. godine kojom je usvojen zahtjev Pravobranilaštva RS za izlaganje nekretnine na kojoj je titular prava JPŠ „Šume RS" (član 71. stav 3. Zakona o premjeru i katastru RS) nakon čega je proveden postupak izlaganja (član 32. stav 2. Pravilnika o načinu osnivanja i održavanja katastra nepokretnosti RS; u daljnjem tekstu: Pravilnik). Okružni sud je dalje naveo da je apelant na javnoj raspravi održanoj 31. oktobra 2016. godine izjavio da je saglasan s međom između njegove parcele i šumske parcele koja se izlaže, da je potpisao zapisnik s rasprave, te da nije imao primjedbe u pogledu podataka utvrđenih premjerom i katastarskim klasiranjem zemljišta (član 83. Zakona o premjeru i katastru RS, odnosno član 40. Pravilnika). Nadalje, Okružni sud je naveo da je nakon toga prvostepeni organ donio rješenje od 7. novembra 2017. godine (potvrđeno rješenjem tužene od 25. maja 2018. godine) kojim je utvrdio navedeni sadržaj nekretnina u privremenom listu nekretnina koji je sastavni dio ovog rješenja. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je rješenje od 25. maja 2018. godine pravilno i zakonito, te naglasio da nije bilo potrebe da se izvrši uviđaj na licu mjesta jer apelant nije stavio primjedbe tokom postupka, te da apelantova parcela nije bila predmet postupka pojedinačnog izlaganja, zbog čega nije bilo potrebe da se utvrđuju prava na njegovoj parceli (prvostepeni organ vršio pojedinačno izlaganje samo za jednu parcelu u smislu člana 71. stav 3. Zakona o premjeru i katastru RS, pa nema povrede člana 77. stav 2. tačka v) ovog Zakona). Okružni sud je naveo da apelant, ako smatra da je došlo do povrede njegovog prava vezano za pomjeranje međne linije, ima mogućnost da pred sudom pokrene postupak uređenja međe (član 69. Zakona o stvarnim pravima).

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su u predmetnom postupku pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud detaljno i jasno obrazložio svoju odluku, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2322/19 (R. R.) | Sudska praksa | Aktio