Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2728/19 (S. P.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Nije krivična optužba
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2728/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2728/19, rješavajući apelacije Slobodana Petrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Slobodan Petrović protiv:

- Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Pr 027999 19 Pžp od 11. juna 2019. godine;

- Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Pr 018275 19 Pžp 2 od 12. juna 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-2728/19

1. Slobodan Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 2. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 Pr 027999 19 Pžp od 11. juna 2019. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu u Tesliću nepreduzimanje radnji do konačnog odlučivanja povodom apelacije ili kojom bi se na drugi način zaustavilo dejstvo nezakonitog rješenja kojim se onemogućava načelo saslušanja neuke stranke.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 Pr 027999 19 Pv od 9. aprila 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 11. juna 2019. godine, apelantu je izrečena zamjena novčane kazne u iznosu od 40,00 KM, a kojom kaznom je apelant kažnjen po osnovu prekršajnog naloga ovlaštenog organa (Policijske stanice Teslić) od 29. juna 2015. godine, koji je postao konačan 29. juna 2015. godine, pa je navedena novčana kazna po pismenom prijedlogu ovlaštenog organa zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od jednog dana, koja će biti izvršena po pravosnažnosti predmetnog rješenja. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da su odredbe člana 235. st. 1. i 2. Zakona o prekršajima Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZOP RS) imperativne prirode, što znači da se u slučaju neplaćanja novčane kazne u roku od tri godine od dana kada je prekršajni nalog postao konačan, navedena kazna po pismenom prijedlogu ovlaštenog organa koji je izdao prekršajni nalog, bez odgađanja zamjenjuje kaznom zatvora, kako je to propisano članom 235. stav 3. ZOP RS i to bez obzira na razloge zbog kojih kažnjeni nije ispunio svoju obavezu, odnosno zbog kojih nije naplaćena ni prinudnim putem. Okružni sud je istakao da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko kažnjeni prije stupanja na izdržavanje kazne zatvora isplati novčanu kaznu u cijelosti, a da će se izvršenje kazne zatvora obustaviti ako je izvršenje započeto, a kažnjeni isplati preostali dio do punog iznosa izrečene novčane kazne.

AP-2730/19

3. Apelant je 2. jula 2019. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 87 0 Pr 018275 19 Pžp 2 od 12. juna 2019. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu nepreduzimanje radnji do konačnog odlučivanja povodom apelacije ili kojom bi se na drugi način zaustavilo dejstvo nezakonitog rješenja kojim se onemogućava načelo saslušanja neuke stranke.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 Pr 018275 19 Pv od 11. februara 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 12. juna 2019. godine, apelantu i P. R., kao kažnjenima, zamijenjena je novčana kazna u iznosu od po 400,00 KM izrečena rješenjem Osnovnog suda od 20. aprila 2015. godine, koje je postalo pravosnažno 7. decembra 2015. godine, kaznom zatvora u trajanju od po četiri dana, koja će biti izvršena po pravosnažnosti predmetnog rješenja. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da su odredbe člana 235. st. 1., 2. i 7. ZOP RS imperativne prirode, što znači da se u slučaju neplaćanja novčane kazne u roku od tri godine od dana kada je rješenje o prekršaju postalo pravosnažno, navedena kazna po službenoj dužnosti, bez odgađanja zamjenjuje kaznom zatvora, kako je to propisano članom 235. stav 3. ZOP RS i to bez obzira na razloge zbog kojih okrivljeni nije ispunio svoju obavezu, odnosno zbog kojih nije naplaćena ni prinudnim putem. Okružni sud je istakao da se kazna zatvora neće izvršiti ako kažnjeni prije stupanja na izdržavanje kane zatvora isplate novčane kazne u cijelosti, a da će se izvršenje kazne zatvora obustaviti ako je izvršenje kazne započeto, a kažnjeni isplate preostali dio do punog iznosa izrečenih novčanih kazni.

Spajanje predmeta

5. S obzirom na to da navedene apelacije odnose na istog apelanta, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2728/19.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenim rješenjima Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

9. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve potrebno je odgovoriti na pitanje da li su postupci povodom zamjene novčane kazne kaznom zatvora predstavljali postupke u kojima je «utvrđivana osnovanost krivične optužbe» protiv njega, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. Naime, u prekršajnim postupcima koji su okončani konačnim i izvršnim prekršajnim nalogom ovlaštenog organa od 29. juna 2015. godine, odnosno pravosnažnim rješenjem Osnovnog suda od 20. aprila 2015. godine, utvrđena je osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, njegova prekršajna odgovornost i izrečena mu je novčana kazna. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupci u kojima se odlučivalo o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora ne tiču odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već se tiču isključivo izvršenja konačne, odnosno pravosnažne izrečene prekršajne kazne, odnosno odlučivanja o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu izrečene novčane kazne kaznom zatvora. Institut zamjene izrečene novčane kazne kaznom zatvora predstavlja modalitet izvršenja pravosnažno izrečene prekršajne kazne.

11. Ustavni sud je u sličnim situacijama u svojoj novijoj praksi usvojio stav da se u izuzetnim slučajevima član 6. Evropske konvencije može primijeniti i u akcesornom postupku koji se tiče odlučivanja o zahtjevu za zamjenu izrečene kazne zatvora za novčanu kaznu, koji postupak bi se smatrao integralnim dijelom krivičnog postupka (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 4994/15 od 16. marta 2015. godine tačka 20. i broj AP 2809/12 od 24. maja 2013. godine, tač. od 23. do 25, dostupne na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud je u odluci broj AP 2855/16 od 15. septembra 2016. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zapazio „da se u predmetnom postupku u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu pravosnažno osuđenom apelantu izrečene novčane kazne kaznom zatvora kao jednim od modaliteta izvršenja krivične sankcije, nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite“.

12. Imajući u vidu navedenu praksu, Ustavni sud, Ustavni sud smatra da se u predmetnim postupcima, u kojima se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu izrečene novčane kazne kaznom zatvora, nije utvrđivala "osnovanost krivične optužbe" protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u ovom dijelu, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Nadalje, u pogledu apelantovih navoda o kršenju člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da su u predmetnim postupcima novčane kazne zamijenjene kaznom zatvora, ali da apelant još uvijek nije lišen slobode, zbog čega se ne pokreće pitanje primjene člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Stoga Ustavni sud nalazi da su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U pogledu navoda apelanta o povredi prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da se osporene odluke ne mogu dovesti u vezu sa navedenim pravom, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Konačno, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama (kojima se, dakle, odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu izrečene novčane kazne kaznom zatvora) nije odlučivalo ni o pravima apelanta na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju ovih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantove zahtjeve za donošenje privremene mjere.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2728/19 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio