Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2732/19 (M. S.)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Ništavost
- Obligaciono- pravni odnosi
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2732/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2732/19, rješavajući apelaciju Merime Skopljak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Merima Skopljak protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 129061 19 Gž od 17. maja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Merima Skopljak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Novog Travnika, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 2. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 129061 19 Gž od 17. maja 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se raskine predugovor o kupoprodaji stana u Novom Travniku (pobliže označenog u izreci prvostepene odluke) zaključen kod notara H.G. 17. maja 2017. godine između tuženih (N.H. i Z.H., prodavca) i apelantice (kupca), te da se obavežu tuženi da apelantici solidarno vrate kaparu u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka. Također, naloženo je apelantici/protivtuženoj da u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti prvostepene presude zaključi sa tuženim ugovor o kupoprodaji stana, te određeno da ukoliko apelantica u ostavljenom roku ne postupi na prednji način te ne zaključi ugovor o kupoprodaji stana s tuženim taj ugovor u cijelosti mijenja ova presuda. Osim toga, obavezana je apelantica da tuženim naknadi troškove parničnog postupka.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je apelantica s tuženim zaključila predugovor o kupoprodaji stana (kojim su se tuženi obavezali da do zaključenja konačnog ugovora ažuriraju podatke za stan u kojima će biti obuhvaćen podrum), da je apelantica isplatila tuženim kaparu, te se obavezala da će ostatak cijene isplatiti u određenom roku. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjeničko stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, te da nije povrijedio odredbe parničnog postupka, zbog čega su neosnovani apelantičini navodi u tom pogledu. Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud zaključio da nije bilo potrebe za ažuriranjem podataka radi zaključenja glavnog ugovora, jer apelantica nije imala primjedbi na veličinu prostorija koje su joj pokazane prilikom pregleda stana kao i na veličinu pomoćnih prostorija (predmet kupoprodaje stan, koji je bio predmet otkupa od strane tuženih, u čiju površinu je uračunata i šupa), te naglasio da je tehnika upisa stanova prilikom otkupa stana na kojem postoji stanarsko pravo takva da se ne evidentiraju prostorije odvojene od same stambene jedinice koja jedino može biti predmetom otkupa. Kantonalni sud je naveo da šupa predstavlja zajedničku prostoriju, te da ne može biti predmetom sticanja prava vlasništva, zbog čega navedena odredba predugovora predstavlja činidbu koja nije moguća ni pravno ni faktički. Također, Kantonalni sud naveo da je pravilno prvostepeni sud odbio apelantičin zahtjev za raskid predugovora (pa time i zahtjev za vraćanje kapare u dvostrukom iznosu), te naglasio da su zaključenjem predugovora ispunjeni ispunjeni uslovi za zaključenje glavnog ugovora, te da je osnovna namjera stranaka zaključenjem predugovora bila kupovina stana u koji je apelantica i ušla u posjed, zbog čega ne postoje uslovi za raskid predugovora. Kantonalni sud naveo da je pravilno prvostepeni sud usvojio protutužbeni zahtjev tuženih (s obzirom da nije bilo mjesta za raskid predugovora to proizlazi da su ispunjeni uslovi za zaključenje glavnog ugovora), te naglasio da je apelantici (suprotno njenim navodima) dostavljena protivtužba (a na koju je i dala odgovor).
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud detaljno i jasno obrazložio svoju odluku, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelantica u apelaciji uglavnom ponavlja navode koje je isticala u žalbi protiv prvostepene odluke, a koje navode je razmotrio Kantonalni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević