Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2749/19 (J. B. i drugi)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2749/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2749/19, rješavajući apelacije Jelice Blažević i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Jelica Blažević, Ana Blažević i Jozefina Novak protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 194515 19 Gž od 16.

aprila 2019. godine;

JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar, Organizacijska jedinica-Opskrba električnom energijom, Opskrbno područje Centar Novi Travnik protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 128 0 Mal 006618 19 Gž od 10. maja 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP-2749/19

1. Jelica Blažević, Ana Blažević i Jozefina Novak (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Zagreba, koje zastupa Ilija Đakić, advokat iz Banjaluke, podnijele su 4. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 194515 19 Gž od 16. aprila 2019. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 194515 14 P od 20. decembra 2018. godine konstatovano je da je povučena tužba apelantica, kao tužiteljica, u predmetnoj pravnoj stvari. Osim toga apelantice su obavezane da tuženima (M. Đ. i Ž. Đ.) nadoknade troškove postupka u određenom novčanom iznosu, dok je preko dosuđenog iznosa odbijen zahtjev tuženih za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

3. Rješenjem Okružnog suda od 16. aprila 2019. godine žalba apelantica je odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 20. decembra 2018. godine u dijelu kojim je konstatovano povlačenje tužbe i u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima parničnog postupka. Osim toga, odbijen je zahtjev apelantica za naknadu troškova sastava žalbe, kao i zahtjev tuženih za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je odredbom člana 84. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano da će se, ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatrati da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva se ročište održi. Pri tome, Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o povlačenju tužbe apelantica, budući da je punomoćnik apelantica bio uredno obaviješten (poziv za ročište zakazano za 20. decembar 2018. godine zaprimio je 3. decembra 2018. godine), uz upozorenje na pravne posljedice nedolaska na ročište, a da ipak nije pristupio na pripremno ročište. Bez obzira na podnesak kojim je predložena odgoda, Okruži sud je istakao da je obaveza tužitelja da pristupi ročištu, jer podnošenje podneska dan prije ročišta, suprotno odredbi člana 111. stav 2. Zakona o parničnom postupku, ne obavezuje sud da o istom odluči, a time se ni punomoćnik nije mogao pouzdati u to da će sud uvažiti navedeni prijedlog za odgodu ročišta.

AP-2756/19

4. JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar, Organizacijska jedinica-Opskrba električnom energijom, Opskrbno područje Centar Novi Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa uposlenik Vladimir Gudelj iz Novog Travnika, podnio je 3. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 128 0 Mal 006618 19 Gž od 10. maja 2019. godine.

5. Rješenjem Općinskog suda u Jajcu broj 128 0 I 006618 14 Mal od 24. avgusta 2016. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 10. maja 2019. godine, utvrđeno je da se smatra da je tužba apelanta, kao tužitelja, povučena i određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je članom 84. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano da će se smatrati da je tužba povučena ukoliko tužitelj, koji je uredno obaviješten, ne pristupi na ročište, osim ako tuženi ne zahtjeva da se ročište nastavi. Kantonalni sud je istakao da je prvostepeno rješenje pravilno i zakonito, a budući da je apelant bio uredno obaviješten o terminu održavanja pripremnog ročišta (poziv za ročište zakazano za 4. juli 2016. godine zaprimio je 8. juna 2016. godine), a tuženi (M. J.) se nije upustio u raspravljanje. Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2749/19.

Apelacioni navodi

7. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga u apelaciji broj AP- 2749/19 apelantice smatraju da povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u razumnom roku, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sami apelanti ne postupe po nalogu suda ili ne koriste pravni lijek u zakonskom roku i time izgube mogućnost da dođu do konačne odluke u predmetnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopšte ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4265/14 od 19. aprila 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

11. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu ispoštovali proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku, odnosno nisu pristupili na zakazana ročišta, iako su bili uredno pozvani, niti su blagovremeno opravdali svoj izostanak. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno opravdati svoj izostanak. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da u konkretnim slučajevima apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2749/19 (J. B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio