Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1182/19 (S. T.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1182/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-1182/19, rješavajući apelaciju Samira Tursunovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samira Tursunovića podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 107049 18 Už od 26. februara 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Samir Tursunović (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 13. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 107049 18 Už od 26. februara 2019. godine.

2. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 U 107049 17 U od 21. septembra 2018. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta, kao tužioca, protiv tuženog organa (Odjel za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine), a radi donošenja upravnog akta – šutnje administracije.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 21. septembra 2018. godine, Apelacioni sud je donio rješenje od 26. februara 2019. godine kojim je po službenoj dužnosti ukinuo navedenu presudu i odbacio apelantovu tužbu. U obrazloženju osporene presude Apelacioni sud je naveo da je odredbom člana 6. Zakona o upravnim sporovima propisano da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, a da je upravni akt, u smislu predmetnog zakona, akt kojim organ iz člana 4. istog Zakona, rješava o izvjesnom pravu ili obavezi građanina ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Pri tome, Apelacioni sud je istakao da je u konkretnom slučaju predmet tužbe apelantov zahtjev kojim traži da se Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (Odjel za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja) naloži da donese pojedinačni upravni akt u odnosu na apelantov prigovor, te da objavi „Konačni spisak korisnika“ na koji će uvrstiti apelanta, tako što će ga svrstati u III kategoriju, a shodno Programu za otklanjanje i ublažavanje posljedica nastalih elementarnim nepogodama od 29. avgusta 2014. godine. S obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu stranke u upravnoj stvari po kojem su organi uprave dužni donijeti rješenje u upravnom postupku o stvari koja je predmet postupka i kako „Konačni spisak korisnika“ ne predstavlja upravni akt, Apelacioni sud je, imajući u vidu da se tužba zbog nepostojanja pretpostavki za vođenje upravnog spora mora odbaciti u svakom stadiju postupka, po službenoj dužnosti odlučio kao u izreci.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud zapaža da se apelant isključivo žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pravo na djelotvoran lijek akcesorno pravo, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 13. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3736/08 od 14. oktobra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1182/19 (S. T.) | Sudska praksa | Aktio