Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1270/19 (N. B. i „MRM“ d.o.o. Ljubuški)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1270/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-1270/19, rješavajući apelacije „MRM“ d.o.o. Ljubuški i Nedeljke Bilić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

„MRM“ d.o.o. Ljubuški protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 026688 16 U 2 od 20.

decembra 2018. godine;

Nedeljka Bilić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Rs 023357 18 Rsž od 7. januara 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-1270/19

1. „MRM“ d.o.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU Dušanka Šoljić- Ćorić i Dragan Pudar iz Mostara, podnio je 19. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 026688 16 U 2 od 20. decembra 2018. godine.

2. Odlukom Disciplinskog suda Regionalne advokatske komore Sarajevo od 7. oktobra 2015. godine odbijena je kao neosnovana disciplinska optužnica od 2. juna 2014. godine protiv advokata H. M. (koji je postupao kao punomoćnik apelanta u predmetu Općinskog suda u Mostaru u postupku protiv tuženog B. B., sve pobliže opisano u izreci predmetne odluke).

3. Odlukom Disciplinskog suda Advokatske/Odvjetničke komore Federacije Bosne i Hercegovine od 15. aprila 2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja (Regionalne advokatske komore Sarajevo) protiv odluke Disciplinskog suda Regionalne advokatske komore Sarajevo od 7. oktobra 2015. godine, dok je žalba apelanta, kao podnosioca prijave - oštećenog, protiv navedene odluke odbačena kao nedopuštena.

4. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv tuženog (Advokatska/Odvjetnička komora Federacije Bosne i Hercegovine), a radi poništenje rješenja tuženog od 15. aprila 2016. godine, Kantonalni sud u Sarajevu je donio rješenje od 22. avgusta 2016. godine kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. Osim toga, određeno je da će se po pravosnažnosti predmetnog rješenja spis dostaviti stvarno nadležnom Vrhovnom sudu.

5. Vrhovni sud je rješenjem od 20. decembra 2018. godine odbacio apelantovu tužbu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju tužba podnesena od strane neovlaštenog lica, jer u smislu odredbe člana 21. stav 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti Advokatske/Odvjetničke komore Federacije Bosne i Hercegovine pravo pokretanja upravnog spora pripada regionalnom tužitelju i okrivljenom, a ne i oštećenom, koji je u konkretnom slučaju podnio tužbu. Vrhovni sud je istakao da je odlučio kao u izreci rješenja, a na osnovu odredbe člana 25. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima, budući da se radi o tužbi podnesenoj od neovlaštenog lica.

AP-1367/19

6. Nedeljka Bilić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog, koju zastupa ZOU Vesna Pehar & Zoran Lesko iz Mostara, podnijela je 25. marta 2019 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Rs 023357 18 Rsž od 7. januara 2019. godine.

7. Rješenjem Općinskog suda u Ljubuškom od 16. marta 2018. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu od 7. januara 2019. godine, odbačena je tužba apelantice, kao tužiteljice, kojom je tražila da se kao nezakonita poništi odluka tuženog (Croatia osiguranje d.d. Ljubuški) o otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 26. aprila 2013. godine, te da se tuženom naloži da apelanticu vrati na posao i rasporedi na radno mjesto „direktora ekonomsko financijskog sektora“, koje je imala 6. aprila 2013. godine, kao i da joj isplati naknade plate u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom i troškove postupka. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud u Širokom Brijegu je naveo da je prvostepeni sud, kada je odbacio apelantičinu tužbu zbog presuđene stvari, pravilno zaključio i ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjena tri temeljna uslova, odnosno postojanje identiteta stranaka, identiteta zahtjeva i identiteta činjeničnog stanja, a što je bilo predmet pravomoćno okončanog postupka između istih stranaka u predmetu broj 63 0 Rs 009012 14 R, koji je okončan donošenjem odluke po reviziji Vrhovnog suda broj 63 0 Rs 009012 15 Rev 2 od 29. marta 2016. godine.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1270/19.

Apelacioni navodi

9. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, u apelaciji broj AP-1270/19 apelant se pozvao na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve.

12. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetnih tužbi. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o «građanskim pravima ili obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Nadalje, u pogledu navoda apelanata o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1270/19 (N. B. i „MRM“ d.o.o. Ljubuški) | Sudska praksa | Aktio