Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1225/19 (D. B., N. L. i T. K.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1225/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-1225/19, rješavajući apelacije Daneta Bosančića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Dane Bosančić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 207535 18 Gž od 14. decembra 2018. godine;

Nada Lukajić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 017126 16 Uvp od 14. marta 2019. godine;

Trivun Kozomara protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 101336 18 Rev od 10. aprila 2019. godine, zbog toga što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

AP-1225/19

1. Dane Bosančić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Siniša Marić, advokat iz Banjaluke, podnio je 15. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 207535 18 Gž od 14. decembra 2018. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci od 31. maja 2017. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja (Pravobranilaštvo Republike Srpske) kojim je tražio da se utvrdi da je ništav Ugovor o otkupu stana (pobliže opisanog u izreci presude) od 28. septembra 2006. godine zaključen između prvotuženog (Republika Srpska, Ministarstvo unutrašnjih poslova), zastupanog po drugotuženom („Zavod za izgradnju“ AD Banjaluka), kao prodavca i trećetuženog (apelanta), kao kupca, ovjeren kod Osnovnog suda u Banjaluci 9. oktobra 2006. godine, a što su tuženi dužni priznati i trpjeti. Nadalje, da se na osnovu predmetne presude izvrši brisanje upisa prava vlasništva na ime apelanta iz Knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Banjaluka, kao i da tuženi tužitelju nadoknade troškove postupka. Osim toga, tužitelj je obavezan da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom, dok je apelantov zahtjev za troškove predmetnog postupka preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan.

3. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci od 14. decembra 2018. godine žalbe tužitelja i umješača na strani tužitelja (S. P.) su uvažene, presuda Osnovnog suda u Banjaluci od 31. maja 2017. godine je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

4. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak u toku pred Osnovnim sudom u Banjaluci. AP-2111/19

5. Nada Lukajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Lepa Lukajić iz Banjaluke, podnijela je 16. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 017126 16 Uvp od 14. marta 2019. godine.

6. Rješenjem Područne jedinice Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove u Banjaluci od 15. decembra 2014. godine određeno je da je uspostavljeno pravno jedinstvo zemljišta i zgrade na gradskom građevinskom zemljištu (pobliže opisanom u izreci rješenja), društveno vlasništvo sa 1/1 dijela, sa pravom korištenja zemljišta D. L. (umrlog supruga apelantice) i 17 drugih sukorisnika sa raznim idealnim dijelovima, „do dana kada su na osnovu odluke nadležnog organa dužni predati korisniku“, kao i na zemljištu (pobliže opisanom u izreci rješenja), društveno vlasništvo sa 1/1 dijela, sa pravom korištenja na neizgrađenom zemljištu u korist Stambenog preduzeća Banjaluka sa 1/1 dijela, a što po novom premjeru odgovara parcelama (pobliže označenim u izreci rješenja), posjed SIZ za stanovanje Banjaluka sa 1/1 dijela (tačka I). Osim toga, određeno je da će nakon pravosnažnosti rješenja Područna jedinice Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove u Banjaluci, Odsjek za zemljišnoknjižne poslove izvršiti promjenu stanja u zemljišnoj knjizi tako što će se zemljište iz tačke I upisati kao vlasništvo apelantice sa 1/1 dijela (tačka II), te je određeno da će se o troškovima postupka odlučiti posebnim zaključkom (tačka III).

7. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 5. juna 2015. godine poništeno je rješenje Područne jedinice tuženog organa u Banjaluci od 15. decembra 2014. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

8. Presudom Okružnog suda u Banjaluci od 1. juna 2016. godine odbijena je apelantičina tužba protiv rješenja tuženog organa od 5. juna 2015. godine.

9. Odlučujući o apelantičinom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Banjaluci od 1. juna 2016. godine, Vrhovni sud je donio presudu od 14. marta 2019. godine kojom je odbio predmetni zahtjev.

10. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak u toku pred prvostepenim organom (Područnom jedinicom tuženog organa u Banjaluci).

AP-2467/19

11. Trivun Kozomara (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 10. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 101336 18 Rev od 10. aprila 2019. godine.

12. Presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci od 6. oktobra 2017. godine tuženi („Vapeks“ d.o.o. Preljina) je obavezan da apelantu, kao tužiocu, na ime glavnog duga isplati određeni novčani iznos, kao i određeni novčani iznos na ime dospjele zakonske zatezne kamate na glavni dug do 4. avgusta 2017. godine i zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnog duga počev od 4. avgusta 2017. godine do konačne isplate, kao i da apelantu nadoknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana presuđenja do konačne isplate, a sve u roku od 15 dana od dana prijema presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Osim toga, apelantov tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen je kao neosnovan.

13. Presudom Višeg privrednog suda u Banjaluci od 26. marta 2018. godine odbijena je žalba tuženog, a presuda Okružnog privrednog suda u Banjaluci od 6. oktobra 2017. godine u pobijanom obavezujućem dijelu je potvrđena. Osim toga, zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni su kao neosnovani.

14. Rješenjem vrhovnog suda Republike Srpske od 10. aprila 2019. godine revizija tuženog je usvojena, presuda Višeg privrednog suda u Banjaluci od 26. marta 2018. godine je ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

15. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak u toku pred Višim privrednim sudom u Banjaluci.

Spajanje predmeta

16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1225/19. Apelacioni navodi

17. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, u apelaciji broj AP- 2111/19 apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na pristup sudu, pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni, pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti, itd.).

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

19. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

20. U konkretnom slučaju postupci o predmetima apelacija su u toku pred nadležnim sudovima, odnosno organom uprave, pa slijedi da su apelacije preuranjene.

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1225/19 (D. B., N. L. i T. K.) | Sudska praksa | Aktio