Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-814/19 (S. M., V. F. i M. F.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-814/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-814/19, rješavajući apelacije Senada Morića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Senad Morić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 I 028622 18 Gž 3 od 22. novembra 2018. godine, kao i zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka;

Vesela Filipović i Milan Filipović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 088474 18 Gži od 28. novembra 2018. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-814/19

1. Senad Morić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Vakufa, kojeg zastupa Abaz Omeragić, advokat iz Donjeg Vakufa, podnio je 22. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 I 028622 18 Gž 3 od 22. novembra 2018. godine, kao i zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka.

2. Općinski sud u Bugojnu je Rješenjem o izvršenju broj 46 0 I 028622 16 I 2 od 17. marta 2017. godine odredio predloženo izvršenje (po uređenom prijedlogu za izvršenje od 30. avgusta 2016. godine) u izvršnom postupku tražiteljice izvršenja (E. Z.) protiv apelanta, kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave - presude Općinskog suda u Bugojnu od 7. juna 1999. godine, kojom je apelant obavezan predniku tražiteljice izvršenja (H. Z.), na ime duga po osnovu ugovora o zajmu, isplatiti određeni novčani iznos sa godišnjom zateznom kamatom, kao i troškove postupka.

3. Odlučujući o apelantovom prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izvršenju od 17. marta 2017. godine, Općinski sud u Bugojnu je donio rješenje od 3. januara 2018. godine kojim je apelantov prigovor odbijen kao neosnovan i predmetno rješenje u cijelosti održano na snazi.

4. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bugojnu od 3. januara 2018. godine, Kantonalni sud je donio rješenje od 8. marta 2018. godine kojim je žalbu uvažio, ukinuo navedeno rješenje od 3. januara 2018. godine i predmet vratio Općinskom sudu u Bugojnu na ponovni postupak i odluku. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud imao saznanja kako je raniji tražilac izvršenja (H. Z.) umro za vrijeme trajanja izvršnog postupka. Nadalje, Kantonalni sud je dao uputu prvostepenom sudu da u ponovljenom postupku, prije svega, treba odlučiti da li su ispunjeni uslovi za ukidanje klauzule pravosnažnosti od 16. jula 2013. godine sa rješenja broj 46 0 I 028622 99 I od 1. jula 2013. godine (kojim je izvršni postupak obustavljen i ukinute sve provedene radnje), predmetno rješenje staviti izvan snage i nastaviti započeti izvršni postupak. Nadalje, ukoliko utvrdi da nisu postojali uslovi za ukidanje klauzule pravosnažnosti, da će prvostepeni sud utvrditi jesu li ispunjeni uslovi za donošenje novog rješenja o izvršenju pod drugim brojem, a potom odlučiti o osnovanosti prigovora zastare apelanta, kao i o ostalim prigovorima.

5. Rješenjem Općinskog suda u Bugojnu od 3. januara 2018. godine (ispravljenog rješenjem Općinskog suda u Bugojnu od 2. avgusta 2018. godine u pogledu datuma donošenja rješenja, tako da stoji „16. juli 2018. godine“ i pogrešno napisanog prezimena tražiteljice izvršenja) određeno je da se ukida klauzula pravosnažnosti određena na rješenje o obustavi izvršenja broj 46 O I 028622 99 I od 1. jula 2013. godine, te je predmetno rješenje stavljeno van snage. Osim toga, tražiteljici izvršenja dozvoljeno je da stupi u izvršenje „zavedeno pod brojem I 028622 17 I 3“ umjesto umrlog tražioca izvršenja (H. Z.), te je određeno da će se izvršenje nastaviti procjenom i prodajom nekretnina (pobliže označenih u izreci predmetnog rješenja), te prijenosom sredstava dobivenih prodajom na račun punomoćnika tražiteljice izvršenja u visini glavnog duga sa kamatama, te troškovima parničnog i izvršnog postupka.

6. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bugojnu od 3. januara 2018. godine (ispravljenog rješenjem Općinskog suda u Bugojnu od 2. avgusta 2018. godine), Kantonalni sud je donio rješenje od 22. novembra 2018. godine kojim je žalbu odbio kao neutemeljenu i predmetno rješenje potvrdio. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud ispravno postupio kada je tražiteljici izvršenja dozvolio stupanje u izvršni postupak koji je zaveden pod brojem „46 0 I 028622 17 I 3“, a formiran nakon što je tražiteljica izvršenja izvršenja u spis dostavila podnesak naslovljen kao uređeni prijedlog za izvršenje od 30. avgusta 2016. godine, a ne „46 0 I 028622 99 I“, budući da se sadašnja tražiteljica izvršenja dostavom podneska, punomoći i pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju legitimisala kao jedina nasljednica iza umrlog H. Z..

AP-971/19

7. Vesela Filipović i Milan Filipović (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 5. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 51 0 P 088474 18 Gži od 28. novembra 2018. godine.

8. Općinski sud u Travniku je rješenjem o izvršenju od 5. marta 2015. godine godine odredio predloženo izvršenje u izvršnom postupku tražioca izvršenja (Mikrokreditna fondacija LOK Sarajevo) protiv apelanata, kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave – pravomoćne presude Općinskog suda u Sarajevu od 29. aprila 2011. godine.

9. Odlučujući o prigovoru apelanata izjavljenom protiv rješenja o izvršenju od 5. marta 2015. godine, Općinski sud u Travniku je donio rješenje od 14. juna 2016. godine kojim je prigovor apelanata odbio kao neosnovan.

10. Rješenjem Kantonalnog suda od 28. novembra 2018. godine žalba apelanata odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Travniku od 14. juna 2016. godine. Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-814/19. Apelacioni navodi

12. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, u apelaciji broj AP-814/19 apelant navodi i da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao segment prava na pravično suđenje, te je istakao da osporenim rješenjima „nije riješen prigovor izvršenika“, odnosno da prvostepeni sud nije donio odluku o istaknutom prigovoru zastare, što je predmet spora, nego da je odlučivao „o predmetu koji nije predmet spora“.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnim slučajevima radi o izvršnim postupcima u kojima apelanti imaju svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

15. U konkretnom slučaju, apelanti osporavaju rješenja kojima se odlučivalo o žalbama apelanata podnesenim u izvršnim postupcima, koje su pokrenuli tražioci izvršenja protiv apelanata, na osnovu pravosnažnih sudskih odluka. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da u predmetnim izvršnim postupcima nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», već da su ona ranije utvrđena navedenim izvršnim ispravama. Stoga, Ustavni sud zaključuje da, u konkretnom slučaju, izvršni postupci ne uživaju zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i navodi apelanta (u apelaciji broj AP-814/19) o povredi prava na suđenje u razumnom roku, kao elementu prava na pravično suđenje, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-814/19 (S. M., V. F. i M. F.) | Sudska praksa | Aktio