Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3962/17 (M. T. i S. T.)
Odluka donesena 19. 09. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Propisano zakonom
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Eksproprijacija
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3962/17
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3962/17, rješavajući apelaciju Mehmeda Tuke i Semira Tuke, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Mehmeda Tuke i Semira Tuke.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku okončanom Rješenjem Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 V 016279 17 Gž 6 od 11. jula 2017. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantima Mehmedu Tuki i Semiru Tuki, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati ukupan iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Mehmeda Tuke i Semira Tuke podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 V 016279 17 Gž 6 od 11. jula 2017. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mehmed Tuka i Semir Tuka (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Berkovića podnijeli su 20. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 V 016279 17 Gž 6 od 11. jula 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Pravobranilaštva RS, kao zakonskog zastupnika Općine Berkovići, zatraženo je 8. i 10. maja 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud i Pravobranilaštvo RS su dostavili odgovor na apelaciju 13. i 22. maja 2019. godine, dok Okružni sud nije dostavio traženi odgovor.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
5. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka - Područna jedinica Bileća - Područna kancelarija Berkovići (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 21.55/473-15/11 od 26. aprila 2011. godine od apelanata su eksproprirane nekretnine, pobliže označene u dispozitivu rješenja (u daljnjem tekstu: predmetno zemljište), u korist Općine Berkovići u svrhu izgradnje mini hidrocentrale Do na rijeci Bregavi. S obzirom na to da apelanti i korisnik eksproprijacije (Općina Berkovići) nisu postigli sporazum o naknadi za eksproprirane nekretnine, Uprava je 8. jula 2011. godine predmetni spis dostavila Osnovnom sudu na daljnji postupak radi određivanja novčane naknade za eksproprirane nekretnine.
Vanparnični postupak određivanja novčane naknade za eksproprirane nekretnine
6. Osnovni sud je u predmetnom vanparničnom postupku, u kojem su apelanti imali procesnu poziciju predlagača, a Općina Berkovići poziciju protivnika predlagača, u više navrata donosio odluke (10. augusta 2012. godine, 17. juna 2014. godine, 4. maja 2015. godine, 15. marta 2016. godine i 6. oktobra 2016. godine) kojima je određivao naknadu za eksproprirano predmetno zemljište apelanata. Međutim, rješenjima Okružnog suda (19. juna 2013. godine, 23. oktobra 2014. godine, 12. oktobra 2015. godine, 28. juna 2016. godine i 28. decembra 2016. godine) uvažavane su žalbe apelanata, odnosno korisnika eksproprijacije, ukidane su prvostepene odluke i predmet je vraćan Osnovnom sudu na ponovni postupak (osim u dijelu kojim je utvrđena naknada za poljoprivredne kulture - ogrjevno drvo na predmetnom zemljištu u iznosu od 260,00 KM).
7. Odlučujući u ponovnom postupku (šesti put) Osnovni sud je Rješenjem broj 95 0 V 016279 17 V 7 od 9. marta 2017. godine obavezao Općinu Berkovići kao korisnika eksproprijacije da za nekretnine izuzete rješenjem Uprave od 26. aprila 2011. godine, preciznije označene (tri) k.č. navedene u izreci rješenja sa preciziranom površinom u m2, isplati apelantima iznos od 1 KM po m² za eksproprirano predmetno zemljište. U obrazloženju rješenja je Osnovni sud naveo dokaze koje je proveo u toku postupka (str. 2 i 3), te ukazao na sadržaj odredaba čl. 54, 55, 60. i 61. Zakona o eksproprijaciji (u daljnjem tekstu: ZE). Navedeno je da je sud, radi pravilne primjene odredaba ZE (člana 54. stav 2. u vezi sa članom 61. stav 1), pokušao utvrditi tržišnu vrijednost poljoprivrednog zemljišta kakvo je eksproprirano u neposrednoj okolici izuzetog zemljišta u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o naknadi, pa je takve podatke pribavio od područnih jedinica Porezne uprave Ljubinje i Bileća. Međutim, ocjenjujući sadržaj dobijenih odgovora Osnovni sud je istakao da “na područjima susjednih općina Bileća i Ljubinja nije bilo prometa poljoprivrednog zemljišta kakvo je zemljište koje je predmet ovog postupka, dok je za k.o. Bitunja utvrđena tržišna cijena poljoprivrednog zemljišta (pašnjaka - treća zona) 0,60 KM po m2“. Navedeno je da je sud uzeo u obzir i sporazume o naknadi koje su zaključili drugi vlasnici nekretnina „prema kojim im je za 1 m² zemljišta plaćena 1 KM, ali naknadu u konkretnom slučaju nije odredio isključivo prema ovim sporazumima kojim nije bezuvjetno vezan, jer bi u tom slučaju bila isključena mogućnost individualizacije pravične naknade“. Istaknuto je da je u konkretnom slučaju vrijednost ekspropriranog zemljišta određena na osnovu nalaza vještaka poljoprivredne struke, čiji sadržaj je detaljno prezentiran u obrazloženju, te je istaknuto da je vještak obračun „izvršio po prvom najprihvatljivijem kriteriju, a to je korist koju zemljište može dati redovnim iskorištavanjem“, a to je „0,98 KM/m² zaokruženo na 1,00 KM/m²“. Sud je obrazložio zašto nije moguće uvećanje naknade po osnovu ličnih i porodičnih prilika apelanata.
8. Rješenjem Okružnog suda broj 95 0 V 016279 17 Gž 6 od 11. jula 2017. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanata i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda od 9. marta 2017. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, nakon provedenih materijalnih dokaza i vještačenja, vrijednost ekspropriranog zemljišta odredio na osnovu nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke, koji je prije davanja nalaza i mišljenja izašao na lice mjesta sa vještakom geometrom koji mu je pokazao predmetne eksproprirane nekretnine. Osnovni sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke kao stručan i objektivan, te je naveo kriterije na osnovu kojih se utvrđuje vrijednost ekspropriranih nekretnina. S tim u vezi, Osnovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju, budući da nije bilo vrijednosnih pokazatelja na području ekspropriranih nekretnina, niti u okolici na osnovu kojih bi se odredila tržišna vrijednost, obračun izvršen po prvom najprihvatljivijem kriteriju – korist koju zemljište može dati redovnim iskorištavanjem po kojem vrijednost predmetnog zemljišta po jednom metru kvadratnom iznosi 0,98 KM, zaokruženo na 1 KM/m². Dalje, istaknuto je da, prema odredbi člana 54. Zakona o eksproprijaciji (u daljnjem tekstu: ZE), pravična naknada u novcu za ekspropriranu nekretninu ne može biti niža od tržišne vrijednosti nekretnine u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja, dok se, prema odredbi člana 60. istog zakona, naknada za eksproprirano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje u novcu, tako da ona bude pravična i ne niža od tržišne vrijednosti takvog zemljišta. Navedene zakonske odredbe nisu propisale na osnovu kojih elemenata će se utvrditi tržišna vrijednost ekspropriranih nekretnina osim što je propisano da je ona izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja, a ona je identična prometnoj vrijednosti nekretnine. Ukoliko na području ekspropriranih nekretnina nema prometa, ona se tada temelji na podacima o prometnoj vrijednosti nekretnine na susjednom području, ukoliko se ocijeni da takva prometna vrijednost odgovara prometnoj vrijednosti na području gdje se nalaze eksproprirane nekretnine. Međutim, ukoliko ni na susjednom području nema prometa, onda se za utvrđivanje tržišne cijene koriste podaci o iznosima naknada iz postignutih sporazuma za određivanje naknada za eksproprirane nekretnine (ukoliko oni postoje), a sve navedeno svakako uz ocjenu svih karakteristika eksproprirane nekretnine (položaj zemljišta, kultura, klasa i dr.). U slučaju da ne postoje navedeni podaci naknada za eksproprirane nekretnine, one će se odrediti na osnovu drugih elemenata, tj. na osnovu koristi koju može dati eksproprirana nekretnina redovnim iskorištavanjem, ili koristi koju je raniji vlasnik imao od te nekretnine.
9. Okružni sud je naveo da je neosnovan navod žalbe da je izreka prvostepenog rješenja protivrječna rješenju o eksproprijaciji. Ovo zbog toga što su u rješenju Uprave precizno navedene nekretnine koje su eksproprirane (kao i njihova ukupna površina od 2.449 m²), dok je identifikaciju predmetnog zemljišta izvršio vještak geometar, a procjenu vještak poljoprivredne struke. Neposrednim opažanjem vještak poljoprivredne struke je utvrdio da se predmetne nekretnine nalaze na lijevoj obali rijeke Bregave i da se prostiru okomito na rijeku, da se radi o zemljištu koje je neplodno, da je potpuni krš, na pojedinim mjestima obraslo je šikarom, da se na parcelama nalaze gromade stijena od manjih do većih profila, da, osim šikare, rastu i stabla divlje smokve i klena koja mogu poslužiti kao ogrjevno drvo slabog kvaliteta, te da se do nekretnina dolazi vrlo uskom stazom. S obzirom na to da se vještak poljoprivredne struke detaljno izjasnio šta nekretnine na terenu predstavljaju i da na njima nije moguće vršiti ispašu stoke, to je neosnovan žalbeni navod da se u konkretnom slučaju radi o nekretninama koje u naravi predstavljaju pašnjak. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da nije bilo neophodno da se neposrednim opažanjem suda utvrđuje šta eksproprirane nekretnine u prirodi predstavljaju, već je sud odredio izvođenje dokaza vještačenjem budući da je za utvrđenje bitne činjenice (prirode ekspropriranih nekretnina i njihove tržišne cijene) neophodno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Iz nalaza vještaka proizlazi da su u momentu osnivanja katastra nekretnina predmetne nekretnine predstavljale pašnjak, ali da su očigledno protekom vremena izgubile tu karakteristiku, a istovremeno je izostao odgovarajući upis promjene boniteta zemljišta koju vrši Uprava kao nadležni organ. Također, suprotno žalbenim navodima, nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke nisu nerazumljivi, nepotpuni i protivrječni. Okružni sud je naveo da je prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak imao u vidu činjenicu da je na području ekspropriranih nekretnina cijena m² poljoprivrednog zemljišta (pašnjak treće zone) 0,60 KM, ocijenio je sporazume koje su ostali vlasnici zaključili, imao je u vidu kriterije za određivanje vrijednosti zemljišta, te je tržišnu cijenu iskazao po najprihvatljivijem kriteriju (korist koju zemljište može dati redovnim iskorištavanjem) i naveo da ona iznosi 0,98 KM/m² (zaokruženo na 1,00 KM/m²). Osim toga, prvostepeni sud je pravilno primijenio odredbu člana 55. ZE kada nije uzeo u obzir lične i porodične prilike kao korektiv uvećanja naknade. Naime, prvostepeni sud je jasno obrazložio da je neosnovana tvrdnja apelanata da se njihova materijalna egzistencija pogoršala zbog eksproprijacije, jer ne mogu vršiti sječu drva za ogrjev i vršiti ispašu koza. Ovo zbog toga što iz nalaza vještaka proizlazi da su predmetne nekretnine takve konfiguracije da je ispaša nemoguća, dok na njima nema ogrjevnog drveta, već samo raznog šiblja izmiješanog sa stablima divlje smokve i klena koja mogu služiti kao ogrjevno drvo slabog kvaliteta. Osim toga, sud je u postupku eksproprijacije odredio naknadu (u visini od 260,00 KM) za različite vrste drveća koje se nalazi na predmetnim nekretninama u količini od 13 m³. Na osnovu navedenog Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud u konkretnom slučaju ocijenio sve pravno relevantne dokaze, te da je naveo jasne i razumljive razloge na kojima je zasnovao svoju odluku.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da je osporenom presudom Okružnog suda povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Obrazlažući povredu navedenih prava apelanti su izložili postupak koji je prethodio donošenju osporene i prvostepene odluke, te su ukazali da je Okružni sud pet puta ukidao prvostepenu odluku i predmet vraćao na ponovni postupak. Apelanti su naveli da su sudovi u konkretnom slučaju propustili da daju analizu svih izvedenih dokaza, odnosno da je proizvoljno primijenjeno procesno pravo, jer sud nije ocijenio svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno. Osim toga, apelanti navode da je Okružni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo (odredbe člana 54. u vezi sa članom 12. stav 1. ZE) u postupku određivanja pravične naknade za predmetne nekretnine koja je određena na osnovu nalaza i mišljenja vještaka za koje apelanti smatraju da nisu izrađeni u skladu sa naukom i strukom i da ima nedostataka na koje su ukazivali tokom postupka. S tim u vezi, apelanti navode da je proizvoljnom primjenom materijalnog prava došlo do povrede njihovog prava na imovinu, odnosno da im nije utvrđena adekvatna naknada za oduzetu imovinu. Također, apelanti su istakli da je Okružni sud više puta povrijedio odredbu člana 224. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) budući da je, suprotno navedenoj odredbi, više puta ukidao prvostepenu odluku i predmet vraćao na ponovni postupak. Osim toga, apelanti su istakli da je došlo i do povrede odredbe člana 159. Zakona o vanparničnom postupku (koja se odnosi na hitnost predmetnog postupka, u apelaciji greškom navedeno ZE) ukazujući na rokove koji su propisani navedenom odredbom i vrijeme koje je bilo potrebno sudovima za rad na konkretnom predmetu od pokretanja postupka do donošenja osporenog rješenja, zbog čega je, kako navode apelanti, došlo do povrede člana 6. Evropske konvencije. Apelanti navode da je osporenom odlukom povrijeđeno i njihovo pravo na obrazloženu odluku za koju smatraju da je proizvoljna i paušalna, odnosno da sud nije dao jasne i razumljive razloge na kojima je zasnovao svoju odluku. II.Odgovor na apelaciju
11. Osnovni sud je naveo da apelanti, uglavnom, ponavljaju navode koje su iznijeli tokom prvostepenog i žalbenog postupka, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
12. Općina Berkovići, koju je zastupalo Pravobranilaštvo RS, navela je da u konkretnom postupku nije došlo do kršenja prava apelanata na koja su se pozvali u apelaciji budući da je Okružni sud donio pravilnu odluku kada je odbio žalbu apelanata, kao i da je na osnovu izvedenih dokaza apelantima određena pravilna i pravična naknada za eksproprirane nekretnine. V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku RS („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03,
74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 8.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
14. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 36/09 i 91/16) glasi:
Član 2. stav (2) (2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 159.
(1)Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.
(2)Postupak iz stava 1. ovog člana je hitan i sud će odrediti ročište iz člana 160. ovog zakona u roku od 15 dana, računajući od dana kada je sud zaprimio predmet organa uprave po kojem korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli saglasnost o naknadi za eksproprisanu nepokretnost.
15. Zakon o eksproprijaciji (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 112/06, 37/07, 66/08 - ispravka, 110/08, 121/10 - OUS, 2/15 - OUS i 79/15) glasi:
Član 12. st. (1) i (5) (1)Za eksproprisanu nepokretnost vlasniku pripada naknada u drugoj nepokretnosti, a ako korisnik eksproprijacije ne može obezbijediti takvu nepokretnost, određuje se pravična naknada u novcu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše.
(5)Naknadu za eksproprisanu nepokretnost snosi korisnik eksproprijacije.
Član 54.
(1)Ako vlasnik nepokretnosti koja se ekspropriše ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nepokretnost ili ako korisnik eksproprijacije ne može da obezbijedi takvu nepokretnost, određuje se pravična naknada u novcu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma.
(2)Tržišna vrijednost izražena je u cijeni koja se za određenu nepokretnost može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđivanja.
Član 55.
Lične i porodične prilike ranijeg vlasnika eksproprisane nepokretnosti uzeće se u obzir kao korektiv uvećanja visine utvrđene naknade, ako su te prilike od bitne važnosti za materijalnu egzistenciju ranijeg vlasnika, a naročito u slučaju ako je zbog eksproprijacije većeg dijela i cijelog zemljišta ili poslovne prostorije u kojoj je raniji vlasnik obavljao dozvoljenu poslovnu djelatnost, ugrožena njegova materijalna egzistencija, kao i u slučaju kad se zbog eksproprijacije članovi poljoprivrednog domaćinstva moraju seliti iz područja gdje su prebivali ili boravili.
Član 71.
Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost je hitan.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 95 0 V 016279 17 Gž 6 od 11. jula 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu odluku apelanti su primili 25. jula 2017. godine, a apelacija je podnesena 20. septembra 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelanti pobijaju rješenje Okružnog suda, tvrdeći da su tom odlukom prekršena njihova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
23. Ustavni sud primjećuje da se u vanparničnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Okružnog suda, odlučivalo o visini naknade za nekretnine eksproprirane od apelanata, pa podržavajući svoju već ustanovljenu praksu (vidi, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP 836/04 od 17. novembra 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” broj 20/06), zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode iz čega proizlazi da je član 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv.
24. U vezi sa navodima apelanata o proizvoljnoj primjeni procesnog i materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
25. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljne ocjene dokaza i proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava.
26. Ustavni sud zapaža da je u osporenoj odluci Okružni sud ponovio stav prvostepenog suda u pogledu naknade za eksproprirano predmetno zemljište apelanata koje je Osnovni sud odredio na osnovu nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke koji su zasnovani na najprihvatljivijem kriteriju – korist koju zemljište može dati redovnim iskorištavanjem. Naime, prvostepeni sud je istakao da je prilikom određivanja visine naknade za eksproprirane nekretnine imao u vidu relevantne odredbe ZE, sporazume o naknadi koje su zaključili drugi vlasnici, tržišnu cijenu poljoprivrednog zemljišta na ekspropriranom području, kao i činjenicu da nije bilo vrijednosnih pokazatelja na osnovu kojih bi se odredila tržišna vrijednost predmetnog zemljišta.
27. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, suprotno žalbenim navodima, zaključio da je prvostepeni sud ocijenio sve pravno relevantne dokaze i naveo jasne i razumljive razloge za svoju odluku. S tim u vezi, Okružni sud je odbio kao neosnovane žalbene navode apelanata navodeći da izreka prvostepenog rješenja nije protivrječna rješenju o eksproprijaciji, budući da su u rješenju Uprave precizno navedene predmetne nekretnine čiju je identifikaciju izvršio vještak geometar, dok je vještak poljoprivredne struke detaljno opisao predmetne nekretnine u svom nalazu. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Okružni sud istakao da je, suprotno žalbenim navodima, prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak poljoprivredne struke imao u vidu cijenu poljoprivrednog zemljišta na ekspropriranom području, ranije zaključene sporazume, kao i ostale kriterije za određivanje vrijednosti zemljišta, te da je navedeni nalaz sud prihvatio kao stručan i objektivan. Osim toga, Okružni sud smatra da je prvostepeni sud pravilnom primjenom odredbe člana 55. ZE zaključio da apelantima ne pripada povećanje visine naknade po osnovu ličnih i porodičnih prilika, te da je za navedeno dao koncizno obrazloženje.
28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke, suprotno navodima apelanata, detaljno ispitao sve navode apelanata koje oni ponavljaju u apelaciji i dao razloge zašto ti navodi ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, odnosno dao jasno i precizno obrazloženje u pogledu visine naknade za eksproprirane predmetne nekretnine apelanata. Također, suprotno navodima apelanata, Ustavni sud smatra da osporena odluka u pogledu obrazloženja zadovoljava standard obrazložene odluke u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je Okružni sud u obrazloženju svoje odluke dao jasno i argumentirano obrazloženje na temelju kojeg je zaključio da je neosnovana žalba apelanata pri čemu je detaljno obrazložio zašto je odluku o visini naknade utemeljio na nalazu vještaka poljoprivredne struke i zašto u okolnostima konkretnog slučaja nije mogao utvrditi visinu naknade na drugi način. Osim toga, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta za primjenu odredbe člana 224. stav 2. ZPP na koji ukazuju apelanti, budući da je u predmetnom postupku donesena prvostepena odluka prije stupanja na snagu izmjene i dopune ZPP kojom je propisano: „Prvostepena presuda se povodom žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje samo jedanput, osim ako se radi o presudi na osnovu priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.“ S obzirom na to Ustavni sud u datim okolnostima konkretnog slučaja nije mogao zaključiti da je postojala bilo kakva proizvoljnost redovnih sudova u primjeni materijalnog i procesnog prava prilikom donošenja osporene odluke, koja bi, u smislu navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogla biti osnov da Ustavni sud svojim tumačenjem zamijeni tumačenje redovnih sudova, zbog čega su neosnovani navodi apelanata u vezi sa primjenom materijalnog i procesnog prava.
29. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
U odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku
30. Apelanti su, također, naveli da je povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u razumnom roku budući da se predmetni postupak mora hitno rješavati, te imajući u vidu dužinu njegovog trajanja.
31. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
32. Ustavni sud zapaža da je predmetni vanparnični postupak pred redovnim sudovima započeo 8. jula 2011. godine (kada je Uprava predmetni spis dostavila Osnovnom sudu na nadležno postupanje) i da je postupak okončan donošenjem rješenja Okružnog suda od 11. jula 2017. godine. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud razmatrati iznosi šest godina.
33. Ustavni sud u konkretnom slučaju nije mogao zaključiti da se radi o naročito složenim pravnim i činjeničnim pitanjima koja su redovni sudovi trebali razmotriti. Osim toga, s obzirom na to da se radilo o pitanju određivanja novčane naknade za eksproprirane nekretnine, Ustavni sud zapaža da se radilo o postupku koji je značajan za apelante.
34. Zatim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak ukupno trajao šest godina, što je neprihvatljivo dug period za predmetni postupak koji se po odredbama Zakona o vanparničnom postupku (član 159. stav 2) i ZE (član 71) smatra hitnim. Ustavni sud posebno zapaža da je ukupnoj prekomjernoj dužini postupka doprinio posebno Okružni sud, koji je više puta ukidao prvostepenu presudu i predmet vraćao prvostepenom sudu na ponovni postupak. Naime, u relevantnom periodu koji je predmet razmatranja Ustavni sud zapaža da su Osnovni i Okružni sud donijeli po šest odluka, od čega je Okružni sud pet puta ukidao prvostepene odluke i predmet vraćao na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili tijelu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Također, Ustavni sud zapaža da redovni sudovi (posebno Okružni sud) u svom odgovoru nisu dali nikakvo obrazloženje za dužinu trajanja predmetnog postupka, dok apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli da postupak duže traje iz čega proizlazi da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku opravdani.
35. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da, ocjenjujući postupak u cjelini, ukupna dužina predmetnog postupka od šest godina nije razmjerna okolnostima konkretnog slučaja i da ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za šta u najvećoj mjeri snosi odgovornost Okružni sud, koji nije ponudio nikakvo opravdanje za svoje postupanje.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
36. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav 2. Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Imajući u vidu citirane odredbe Pravila, kao i okolnost da se radilo o hitnom postupku, te imajući u vidu da je predmetni postupak okončan, Ustavni sud smatra da bi apelantima u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, trebalo isplatiti ukupan iznos od 900,00 KM s obzirom na to da je navedeni postupak trajao šest godina. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnih sudova pred kojima se vodio ovaj postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Pravo na imovinu
37. Apelanti smatraju da je osporenom odlukom povrijeđeno i njihovo pravo na imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da tvrdnje o kršenju ovog prava apelanti, u suštini, vežu za proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava, a ti navodi su već razmotreni u okviru razmatranja navoda o povredi prava na pravično suđenje u prethodnim tačkama ove odluke, pri čemu je zaključeno da su neosnovani. S obzirom na to Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, također, neosnovani.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je predmetni postupak, koji se ne može smatrati naročito složenim i koji se po samom zakonu smatra hitnim, trajao šest godina za šta u najvećem dijelu odgovornost snose redovni sudovi (Okružni sud), a za šta nije ponuđeno nikakvo opravdanje.
39. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje kada je Okružni sud prilikom donošenja osporene odluke, kojom je potvrdio prvostepenu odluku, dao jasno i argumentirano obrazloženje iz kojeg ne proizlazi da je bilo proizvoljnosti u primjeni materijalnog i procesnog prava na koju su apelanti neosnovano ukazivali.
40. Također, Ustavni sud smatra da nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine kada se navodi o kršenju navedenih prava temelje na proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, a Ustavni sud je utvrdio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
41. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević