Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-39/19 (Srpska demokratska stranka)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-39/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-39/19, rješavajući apelacije Srpske demokratske stranke, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Srpske demokratske stranke podnesene protiv:
- Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 IŽ 030904 18 Iž od 30. oktobra 2018. godine;
- Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 031043 18 Iž od 13. novembra 2018. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-39/19
1. Srpska demokratska stranka (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 4. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 IŽ 030904 18 Iž od 30. oktobra 2018. godine.
2. Odlukom Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) od 25. oktobra 2018. godine odbijen je kao neosnovan apelantičin zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića na 2.240 biračkih mjesta u Republici Srpskoj za izborni nivo Predsjednika Republike Srpske, za izborni nivo 600.
3. Odlučujući o apelantičinoj žalbi izjavljenoj protiv navedene odluke CIK od 25. oktobra 2018. godine, Sud BiH je donio rješenje od 30. oktobra 2018. godine kojim je odbio predmetnu žalbu. U obrazloženju osporenog rješenja Sud BiH je naveo da apelantica, kao podnosilac zahtjeva, odnosno žalitelj, nije priložila niti jedan materijalni dokaz kojim bi potkrijepila svoje navode o navodnim nepravilnostima na mnogobrojnim biračkim mjestima. Sud BiH je zaključio da je pobijana odluka CIK pravilna i zakonita, a apelantičina žalba neosnovana, zbog čega je istu valjalo odbiti primjenom odredbe člana 81. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine. AP-40/19
4. Apelantica je 4. januara 2019. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 031043 18 Iž od 13. novembra 2018. godine.
5. Odlukom CIK od 6. novembra 2018. godine potvrđeni su rezultati Opštih izbora u Bosni i Hercegovini koji su održani 7. oktobra 2018. godine.
6. Odlučujući i apelantičinoj žalbi izjavljenoj protiv navedene odluke CIK od 6. novembra 2018. godine, Sud BiH je donio rješenje od 13. novembra 2018. godine kojim je odbio predmetnu žalbu. U obrazloženju osporenog rješenja Sud BiH je naveo da je, nakon svih propisanih radnji i aktivnosti i konačno utvrđenih izbornih rezultata za sve nivoe vlasti u Bosni i Hercegovini, osim za dva nedodijeljena kompenzaciona mandata, CIK u okviru svojih ovlaštenja donijela ožalbenu odluku kao opšti akt poslovanja kojim nisu povrijeđena ničija prava prema odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Sud BiH je zaključio da je pobijana odluka CIK pravilna i zakonita, a apelantičina žalba neosnovana, zbog čega je istu valjalo odbiti primjenom odredbe člana 81. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da navedene apelacije odnose na istu apelanticu, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-39/19.
Apelacioni navodi
8. U navedenim apelacijama apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz „člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine“ i člana 13. Evropske konvencije.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. S obzirom da apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima Suda BiH, kojima su odbijene njene žalbe protiv odluka CIK, dakle u sporovima proizašlim iz izbornog procesa, povrijeđeno pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetne postupke.
11. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja podržava stav da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav usvojio u predmetu Pierre-Bloch v. Francuske (vidi, Pierre-Bloch protiv Francuske, aplikacija broj 24194/94, presuda iz 1997. godine), koji se u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi, ostajući dosljedan stavu da sporovi u vezi sa pravima i obvezama koji izviru iz pasivnog biračkog prava, u pravilu, ne spadaju u okvire građanskog ni kaznenog aspekta člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Mutalibov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 31799/03, presuda iz 2004. godine, Paksas protiv Litvanije, aplikacija broj 34932/04, presuda iz 2011. godine, i Karimov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 12535/06, presuda iz 2014. godine). Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi usvajao sličan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke br. AP 3804/08 od 15. juna 2010. godine, AP 4702/11 od 23. februara 2012. godine i AP-5005/16 od 1. februara 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
12. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se radi o sporu koji je izvan okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, zbog čega su navodi apelantice ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević