Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1740/19 („CONSULTIN“ d.o.o. Banjaluka)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1740/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-1740/19, rješavajući apelaciju „CONSULTIN“ d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „CONSULTIN“ d.o.o.
Banjaluka podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 285670 18 Pžp od 1. februara 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „CONSULTIN“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milan Malešević, advokat iz Banjaluke, podnio je 16. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Pr 285670 18 Pžp od 1. februara 2019. godine.
2. UIO RC Banjaluka je 19. januara 2018. godine izdala prekršajni nalog broj 200.461.624.7 na ime apelanta, kao okrivljenog pravnog lica, a zbog prekršaja iz člana 67. stav 1. tačka 4. Zakona o porezu na dodatu vrijednost.
3. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci od 26. oktobra 2018. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 1. februara 2019. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelantovog punomoćnika za povraćaj u pređašnje stanje sa zahtjevom za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu od 19. januara 2018. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je ovlašteni izdavalac prekršajnog naloga prvostepenom sudu proslijedio kopiju dostavnice o uručenju prekršajnog naloga od 19. januara 2018. godine iz koje je vidljivo da je predmetni prekršajni nalog uručen apelantu 23. januara 2018. godine. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je istakao da apelant, u konkretnom slučaju, nije dokazao da mu prekršajni nalog nije uredno uručen, te da, stoga, nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 131a) stav 1. Zakona o prekršajima Republike Srpske, zbog čega je po ocjeni tog suda prvostepeni sud donio pravilnu odluku.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao odnosi na odluku donesenu u postupku odlučivanja o prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje.
7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o "osnovanosti krivične optužbe" protiv apelanta. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju osporenom odlukom nije odlučivano o „osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanta, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi da se dozvoli povraćaj u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević