Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4195/17 (L. B.)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4195/17
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP 4195/17, rješavajući apelaciju Lazara Budiše na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Lazara Budiše podnesena zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 120957 11 I kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Lazar Budiša (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 11. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 I 120957 11 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 1. februara 2018, odnosno 22. marta 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju, odnosno dopunu odgovora na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 12. februara 2018. godine, te dopunu odgovora 29. marta 2019. godine.
4. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 9. februara 2018. godine, te dopunu odgovora 4. aprila 2019. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda, te dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Osnovni sud je 16. augusta 2011. godine po prijedlogu tražioca izvršenja (UniCredit bank a.d. Banja Luka) donio rješenje o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave (mjenice s protestom) protiv apelanta. Izvršenje je određeno na apelantovim novčanim sredstvima, odnosno zapljenom dijela apelantove plaće, te je rješenje proslijeđeno apelantovom poslodavcu.
7. Tražilac izvršenja je podneskom od 30. juna 2015. godine predložio promjenu predmeta izvršenja (s obzirom na to da izvršenje nije provedeno na apelantovoj plaći), te je Osnovni sud 14. aprila 2016. godine donio rješenje o promjeni predmeta izvršenja na način da se izvršenje određuje zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari koje su u apelantovom vlasništvu. Apelant je na ovo rješenje izjavio prigovor 20. aprila 2016. godine, koji je rješenjem Osnovnog suda odbijen 8. jula 2016. godine.
8. Apelant je na rješenje o odbijanju prigovora izjavio žalbu 18. jula 2016. godine, koju je Okružni sud odbio rješenjem od 14. oktobra 2016. godine.
9. Osnovni sud je zaključkom od 5. decembra 2016. godine naložio sudskom izvršiocu da izađe na lice mjesta i zaplijeni apelantove pokretne stvari.
10. Zaključkom od 29. decembra 2016. godine određeno je ročište za prvu prodaju apelantovih pokretnih stvari za 16. februar 2017. godine, na koje nisu pristupili kupci.
11. Zaključkom od 23. februara 2017. godine određeno je ročište za drugu prodaju apelantovih pokretnih stvari za 16. mart 2017. godine, na koje nisu pristupili kupci.
12. Tražilac izvršenja je 16. marta 2017. godine od suda zatražio da pribavi podatke o zaposlenju, odnosno o apelantovoj penziji, kako bi promijenio predmet izvršenja budući da izvršenje nije bilo moguće provesti na apelantovim pokretnim i nepokretnim stvarima.
13. Osnovni sud je zaključkom od 23. marta 2017. godine pribavio tražene podatke, te je zaključkom od 13. jula 2017. godine pozvao tražioca izvršenja da dostavi uređeni prijedlog za izvršenje.
14. Budući da tražilac izvršenja nije dostavio uređen prijedlog za izvršenje, Osnovni sud je 6. februara 2019. godine donio rješenje kojim se obustavlja postupak izvršenja i ukidaju sve provedene izvršne radnje. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 20. februara 2019. godine. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
15. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da iako je izvršni postupak hitne prirode, ovaj traje već šest godina, što dovodi do pravne nesigurnosti kod apelanta, te napominje da on nije utjecao na dužinu trajanja. Apelant traži da mu Ustavni sud nadoknadi nematerijalnu štetu koja mu je pričinjena, te navodi da je za njega još bitnije da se predmetni postupak pravomoćno okonča.
II.Odgovor na apelaciju
16. Osnovni sud je detaljno opisao tok predmetnog izvršnog postupka (navedeno u činjeničnom dijelu odluke), te je naveo da je preduzimao sve raspoložive izvršne radnje u kontinuitetu kako bi proveo predmetni izvršni postupak, koji je u konačnici i obustavio. Također je naveo i da nije došlo do kršenja apelantovog prava, niti do nastupanja štete.
17. Okružni sud je također hronološki opisao radnje preduzete u predmetnom izvršnom postupku (navedeno u činjeničnom dijelu odluke).
V.Relevantni propisi
18. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se, u suštini, odnosi na dužinu izvršnog postupka u kojem apelant ima procesni položaj izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv koje se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant u predmetnoj apelaciji prigovara dužini izvršnog postupka u kojem je njegova obaveza utvrđena na osnovu vjerodostojne isprave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koja je primjenjiva u konkretnom slučaju, u predmetu u kojem je aplikant također osporavao dužinu trajanja izvršnog postupka u kojem je imao procesni položaj izvršenika, a koji je pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave, u kojoj se navodi da budući da postoji spor koji se odnosi na način ostvarivanja građanskih prava i obaveza podnosioca aplikacije, te s obzirom na to da rezultat tog spora ima posljedice po aplikantova imovinska prava, Evropski sud smatra da se garancije člana 6. Evropske konvencije odnose na konkretni postupak (vidi Evropski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. juna 2000. godine, aplikacija broj 29691/96). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja apelant u predmetnom izvršnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
22. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
27. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti konkretnog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji treba uzeti u obzir
28. Uvažavajući specifičnost izvršnog postupka, Ustavni sud cijeni da dan donošenja rješenja o izvršenju predstavlja trenutak kada je izvršni postupak počeo teći za apelanta kao izvršenika. Dakle od donošenja rješenja o izvršenju 16. augusta 2011. godine do donošenja rješenja o obustavljanju postupka izvršenja 6. februara 2019. godine proteklo je sedam godina i pet mjeseci. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
29. Ustavni sud zapaža da je u toku predmetnog postupka došlo do promjene predmeta i sredstva izvršenja na način da je izvršenje prvobitno određeno na apelantovim novčanim sredstvima, a onda na pokretnim stvarima čija je prodaja dva puta neuspješno provedena, pa Ustavni sud nalazi da se radi o relativno složenom postupku. Analizirajući apelantovo ponašanje u konkretnom slučaju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji ukazuju da je apelant doprinio predmetnoj dužini postupka.
30. Ocjenjujući ponašanje suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja, donio rješenje o izvršenju 16. augusta 2011. godine na način da je određena zapljena dijela apelantove plaće. Nadalje, Ustavni sud zapaža da u periodu od donošenja rješenja o izvršenju pa do donošenja rješenja o promjeni predmeta izvršenja od 14. aprila 2016. godine (po prijedlogu tražioca izvršenja) nije bilo postupanja suda u predmetu budući da nije bilo ni prijedloga tražioca izvršenja u tom pogledu. Ustavni sud dalje uočava da je Osnovni sud u daljnjem toku postupka preduzeo niz procesnih radnji – odlučio je o apelantovom prigovoru na rješenje o izvršenju, donio zaključak o popisu, pljenidbi i prodaji apelantovih pokretnih stvari, zakazao dva ročišta za prodaju pokretnih stvari, pribavio podatke o zaposlenju, odnosno penziji apelanta, koje je proslijedio tražiocu izvršenja i u konačnici donio rješenje o obustavljanju izvršenja jer tražilac izvršenja nije dostavio uređen prijedlog za izvršenje. Osim toga, Osnovni sud je predmet blagovremeno dostavio Okružnom sudu na postupanje po žalbi. Analizirajući sve prethodno navedeno, Ustavni sud nalazi da iako je izvršni postupak trajao sedam godina i šest mjeseci nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje s obzirom na to da je Osnovni sud preduzeo niz procesnih radnji kako bi okončao izvršni postupak, a što je u konačnici i učinio, te da je na dužinu trajanja predmetnog postupka u određenoj mjeri utjecala složenost predmeta.
31. Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Osnovnim sudom jer je taj sud preduzeo niz procesnih radnji s ciljem okončanja postupka, a na dužinu postupka je u određenoj mjeri utjecala složenost predmeta.
33. Na osnovu člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević