Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1479/19 (S. D.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Smetanje posjeda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1479/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. rujna 2019. godine, u predmetu broj AP-1479/19, rješavajući apelaciju Stevana Despotovića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Stevan Despotović protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 079210 18 Gž 2 od 22. siječnja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Stevan Despotović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Predrag Ješurić odvjetnik iz Bijeljine, podnio je 2. travnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 079210 18 Gž 2 od 22. siječnja 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je tuženi (Lj.T.) zasmetao tužitelje (apelanta, J.D. i D.D.) u posljednjem, faktičkom i mirnom posjedu njihovih nekretnina, na način što je izveo zemljane građevinske radove iskopom kanala na spornoj nekretnini duž seoskog asfaltnog puta, u dužini od 32,48 m2, te onemogućio tužiteljima ulaz sa seoskog asfalnog puta na spornu nekretninu poljoprivrednim mašinama, a time i pristup u njihove nekretnine kako je to sve prikazano i označeno na skici vještaka geometra, te da se tuženom naloži da odmah uspostavi pređašnje posjedovno stanje na svim označenim nekretnina, zatrpavanjem postojećeg iskopanog kanala, kao i da se ubuduće suzdrži ovakvog ili sličnog čina smetanja posjeda.

3. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da tužbeni zahtjev nije postavljen u skladu s odredbama članaka 303. stavak 6., u vezi sa člankom 310., te člankom 313. stavak 4. Zakona o stvarnim pravima i s činjeničnim navodima o smetanju faktičkog izvršavanja prava služnosti tužitelja određenim pravcem preko sporne nekretnine (bez obzira da li ovo pravo zaista postoji ili ne), nego se traži utvrđenje da su tužitelji ometeni u posjedu sporne nekretnine i njihovih nekretnina. Pri tome, sud je ukazao da tužitelji čak ne tvrde da su bili faktički posjednici cijele sporne nekretnine niti to proizilazi ni iz jednog izvedenog dokaza. Imajući to u vidu, Okružni sud je naveo da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelji nisu mogli biti ni ometeni u posjedu sporne nekretnine na način kako to traže tužbenim zahtjevom. Naime, Okružni sud je naveo da u slučaju da su bili faktički vršitelji prava služnosti prolaza određenim pravcem, ne mogu ni tražiti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja zatrpavanjem postojećeg iskopanog kanala u cijeloj dužini od 32,48 m (uzdužna granica sa putem), jer cijela dužina kanala nije na ovom pravcu prolaza. Za prolaz poljoprivrednim mašinama sa tog puta na spornu nekretninu dalje do njihovih nekretnina ni po skici vještaka ne treba više od 4,15 m širine (to je širina faktičke služnosti po navodima tužitelja dovoljna za prolazak poljoprivrednim mašinama, mada tužitelji u postupku nisu odrediti ni dokazali koje su to sve poljoprivredne mašine koje su koristili, izuzev traktora). Konačno, Okružni sud je naveo da tužbeni zahtjev zahtjev nije u skladu sa činjeničnim tvrdnjama samih tužitelja i radi pravilne primjene prava on bi zahtijevao bitne i nužne izmjene, a sud nije ovlašten ići mimo ni preko tužbenog zahtjeva tužitelja, nego je u skladu sa člankom 2. stav 1. Zakona o parničnom postupku, dužan odlučiti u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Apelacioni navodi

4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je redovni sud, pri donošenju osporene odluka, pogrešno primjenio pozitivno-pravne propise.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji je sud primjenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1479/19 (S. D.) | Sudska praksa | Aktio