Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2900/19 (Javno preduzeće Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo Podružnica „Elektrodistribucija“ Tuzla)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2900/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2900/19, rješavajući apelaciju Javnog preduzeća Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo Podružnica „Elektrodistribucija“ Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Javnog preduzeća Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo Podružnica „Elektrodistribucija“ Tuzla podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 Ps 188175 19 Rev od 18. aprila 2019.

godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 188175 14 Pž od 15. februara 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Javno preduzeće Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo Podružnica „Elektrodistribucija“ Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) , podnio je 15. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Ps 188175 19 Rev od 18. aprila 2019. godine i i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 188175 14 Pž od 15. februara 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 188175 13 Ps od 24. jula 2014. godine, obavezan je tuženi Zavod zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona da apelantu na ime povrata neosnovano stečene imovinske koristi, isplati iznos od 6.317,20 KM, sa zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 300,00 KM. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 188175 14 Pž od 15. februara 2019. godine, žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda preinačena i tužbeni zahtjev apelanta je odbijen.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 Ps 188175 19 Rev od 18. aprila 2019. godine revizija je odbačena kao nedopuštena. Odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojima se, saglasno odredbi člana 106. stav (2) Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“broj 98/15), ima provesti postupak u ovoj pravnoj stvari, određene su procesno pravne pretpostavke za izjavljivanje revizije na način da ova nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Dosljedno navedenom, kako se revizijom apelanta pobija presuda drugostepenog suda u kojoj je vrijednost pobijanog dijela u iznosu od 6.317,20 KM, dakle, koji ne prelazi označeni iznos od 10.000,00 KM, kao uvjeta za dopuštenost izjavljivanja revizije, očito je da se kao predmet revizionog pobijanja pojavljuje presuda u kojoj je vrijednost pobijanog dijela u iznosu koji je ispod propisanog, što je čini nedopuštenom.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 188175 14 Pž od 15. februara 2019. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 Ps 188175 19 Rev od 18. aprila 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 188175 14 Pž od 15. februara 2019. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantu 25. februara 2019. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 188175 14 Pž od 15. februara 2019. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. jula 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 188175 14 Pž od 15. februara 2019. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2900/19 (Javno preduzeće Elektroprivreda… | Sudska praksa | Aktio