Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2323/18 (V.B.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2323/18

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP 2323/18, rješavajući apelaciju V. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio V. B. zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama kao predmet broj 33 0 I 047862 17 I 2.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelant V. B. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Akif Kadrić, advokat iz Živinica, podnio je 13. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 33 0 I 047862 17 I 2. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 20. jula 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 22. augusta 2018. godine.

4. Ustavni sud je 30. jula 2019. godine od Općinskog suda telefonskim putem zatražio informaciju o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 12. novembra 2012. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika H. G., a na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj 033-I-P-06- 000008 od 14. marta 2011. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio popis, procjenu i prodaju izvršenikove pokretne imovine. Općinski sud je predloženo izvršenje dopustio rješenjem o izvršenju od 4. aprila 2013. godine, protiv kojeg je izvršenik izjavio prigovor. Općinski sud je zaključkom od 22. oktobra 2013. godine naložio izvršeniku da uredi prigovor. Izvršenik je po zaključku suda postupio 20. novembra 2013. godine, te je Općinski sud, nakon dostavljanja prigovora na odgovor apelantu, rješenjem od 19. februara 2014. godine odbio izvršenikov prigovor. Protiv navedenog rješenja izvršenik je 7. marta 2014. godine podnio žalbu, te je predmet 14. maja 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi odlučivanja u drugom stepenu. Kantonalni sud je rješenjem od 1. novembra 2016. godine odbio izvršenikovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje, te je 1. decembra 2016. godine predmet dostavio Općinskom sudu radi provođenja daljnjih procesnih radnji.

7. Općinski sud je zaključkom od 6. decembra 2016. godine naložio apelantu da predujmi troškove izvršenja. Općinski sud je 2. februara 2017. godine proveo izvršnu radnju popisom i zapljenom izvršenikovih pokretnih stvari, te je 27. februara i 27. marta 2017. godine održao ročište za prodaju izvršenikovih pokretnih stvari. Iz stanja spisa proizlazi da izvršenikove pokretne stvari nisu prodate prinudnim putem.

8. Apelant je podneskom od 22. marta 2017. godine predložio sudu promjenu predmeta izvršenja, te je predložio da se izvršenje provede zapljenom dijela izvršenikove penzije. Općinski sud je rješenjem o izmjeni rješenja o izvršenju od 12. oktobra 2017. godine prihvatio apelantov prijedlog za promjenu predmeta izvršenja. Protiv navedenog rješenja izvršenik je 1. novembra 2017. godine izjavio prigovor, te je Općinski sud rješenjem od 7. marta 2018. godine odbio izvršenikov prigovor. Protiv rješenja kojim je odbijen prigovor izvršenik je 29. marta 2018. godine podnio žalbu, te je predmet nakon dostavljanja žalbe na odgovor dostavljen Kantonalnom sudu 30. aprila 2018. godine.

9. Kantonalni sud je rješenjem od 31. jula 2018. godine izvršenikovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio, te je predmet 16. augusta 2018. godine dostavio prvostepenom sudu radi preduzimanja daljnjih procesnih radnji.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da mu je zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka, kao što je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da je sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima i da nije povrijedio apelantova prava na koja se poziva u apelaciji.

13. Ustavni sud je telefonskim putem od Općinskog suda dobio informaciju da je postupak u toku.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

15. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

22. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir

24. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka razmatrati period od 12. novembra 2012. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period duži od šest i po godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku.

26. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka, koji je za njega od većeg značaja jer pokušava da namiri potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom. Međutim, apelant je prvobitnim pokušajem da se namiri iz prodaje pokretnih stvari izvršenika, a tek kasnije iz penzije izvršenika ipak potrošio mnogo vremena.

27. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dopustio pet mjeseci nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (prijedlog za izvršenje podnesen 12. novembra 2012. godine, a rješenje o izvršenju doneseno 4. aprila 2013. godine). Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud po prvom izjavljenom prigovoru odlučio u roku od deset mjeseci nakon donošenja rješenja o izvršenju, tj. nakon što je preduzeo niz procesnih radnji po prigovoru (prigovor je vratio izvršeniku na uređenje, te je uređeni prigovor dostavio apelantu na odgovor).

28. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku, nakon potvrđivanja rješenja kojim je odbijen izvršenikov prigovor, proveo procesnu radnju popisa i procjene izvršenikovih pokretnih stvari, te je održao dva ročišta za njihovu prodaju. Međutim, nije odgovornost Općinskog suda što u konkretnom slučaju nisu prodate izvršenikove pokretne stvari i što apelant nije njihovom prodajom namirio svoja potraživanja. Ustavni sud podsjeća da je obaveza nadležnog suda da procesne radnje preduzima u razumnim rokovima, ali sud nije odgovoran za nemogućnost namirenja tražioca izvršenja iz predloženog predmeta i sredstva izvršenja. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud po apelantovom prijedlogu u kojem je predložio promjenu predmeta izvršenja zapljenom izvršenikove penzije odlučio u roku od pola godine (apelant je podneskom od 22. marta 2017. godine predložio sudu promjenu predmeta izvršenja, a Općinski sud je rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju donio 12. oktobra 2017. godine). Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud po izvršenikovom prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izmjeni rješenja o izvršenju odlučio u periodu od četiri mjeseca (izvršenik je 1. novembra 2017. godine izjavio prigovor, a Općinski sud je rješenjem od 7. marta 2018. godine odbio izvršenikov prigovor).

29. Ustavni sud dalje zapaža da se predmetni postupak dva puta nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o podnesenim žalbama (tj. žalbi protiv rješenja kojim je odbijen prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju, te rješenja kojim je odbijen izvršenikov prigovor protiv rješenja o izmjeni rješenja o izvršenju). Dakle, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud o prvoj podnesenoj žalbi odlučio u roku dužem od dvije i po godine, a o drugoj žalbi je promptno donio odluku u roku od tri mjeseca.

30. Dakle, posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju izvršenik protiv odluka prvostepenog suda podnosio pravne lijekove propisane ZIP-om, postupak se dva puta vodio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o izjavljenim žalbama, što je u znatnoj mjeri utjecalo na dužinu i tok samog postupka. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u postupku pokušavao prinudnim putem da provede izvršnu radnju (prodaju pokretnih stvari), ali je postupak bio bezuspješan, što se ne može staviti na teret Općinskom sudu. Ustavni sud podsjeća da je obaveza suda da u postupku preduzima procesne radnje u skladu sa svojim procesnim ovlaštenjima i u razumnim rokovima, a nije obaveza suda da tražiocu izvršenja garantira da će u cijelosti i namiriti svoja potraživanja, što zavisi od izvršenikove imovine i njene vrijednosti, tj. načina na koji se prinudno izvršenje provodi.

31. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, da nije imao veće periode pasivnosti, te da je procesne radnje preduzimao s ciljem izvršenja pravosnažne i izvršne sudske odluke.

32. Naime, posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja, iako postupak traje duže od šest i po godina, još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je postupak dva puta vođen na dvije sudske instance, a naročito u postupanju Općinskog suda nije bilo većih perioda pasivnosti jer je sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima s ciljem konačnog namirenja apelantovih potraživanja utvrđenih izvršnom ispravom.

33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

34. S obzirom na to da se i navodi o povredi prava na imovinu odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

35. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, to apelantu ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Općinski sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, nije imao većih perioda pasivnosti, a na dužinu trajanja postupka utjecala je objektivna okolnost da se apelant nije uspio namiriti provođenjem izvršenja na izvršenikovim pokretnim stvarima jer je njihova prodaja bila bezuspješna, te da je tražilac izvršenja predložio promjenu sredstva izvršenja, što je njegovo procesno pravo s ciljem namirenja svog potraživanja, ali o čemu je Općinski sud morao odlučivati, što je dodatno utjecalo na dužinu trajanja postupka, kao i okolnost da je izvršenik koristio sve pravne lijekove moguće po zakonu, zbog čega se u konkretnom slučaju predmet dva puta nalazio na postupanju po žalbi pred Kantonalnim sudom kao sudom druge instance, što je znatno utjecalo na dužinu trajanja i tok predmetnog postupka.

37. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku koji traje duže od šest i po godina nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao ni pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koje apelant vezuje za dužinu trajanja postupka, što je Ustavni sud detaljno razmotrio u odluci i ocijenio te navode kao neosnovane.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2323/18 (V.B.) | Sudska praksa | Aktio