Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2787/19 (A. M.)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2787/19
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2787/19, rješavajući apelaciju Maleka Ajama, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Malek Ajam zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću kao predmet broj 17 0 I 089497 18 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Malek Ajam (u daljnjem tekstu: apelant) iz Italije podnio je 5. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 17 0 I 089497 18 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda i Aide Fojnice (u daljnjem tekstu: izvršenica) zatraženo je 17. jula 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i izvršenica su u periodu od 19. do 25. jula 2019. godine dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 029253 15 P od 16. januara 2017. godine (u daljnjem tekstu: izvršna isprava) razveden je brak zaključen između izvršenice i apelanta, određeno da će njihova malodobna djeca živjeti sa izvršenicom i da je izvršenica dužna omogućiti apelantu redovne i nesmetane kontakte s djecom na način bliže preciziran u izreci presude, te je apelant obavezan na plaćanje mjesečnog iznosa na ime svog doprinosa za izdržavanje djece.
6. Apelant je kao tražilac izvršenja 3. januara 2018. godine podnio prijedlog za izvršenje kojim je na osnovu izvršne isprave tražio prinudno izvršenje protiv izvršenice radi održavanja kontakta s djecom na način da djeca borave kod apelanta na području Republike Italije drugu polovinu zimskog i ljetnog školskog raspusta.
7. Zaključkom Općinskog suda od 24. januara 2018. godine apelantu je naloženo da sudu dostavi izvršnu ispravu u izvorniku ili ovjerenom prijepisu s klauzulom pravosnažnosti i potvrdom izvršnosti, što je apelant dostavio.
8. Zaključkom Općinskog suda od 20. marta 2018. godine apelantu je naloženo da sudu dostavi novi prijedlog za izvršenje sačinjen prema izvršnoj ispravi, te je apelant 26. marta 2018. godine Općinskom sudu dostavio uređen prijedlog za izvršenje.
9. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 17 0 1 089497 18 I od 12. aprila 2018. godine kojim je dopustio predloženo izvršenje, te odredio troškove izvršenja.
10. Izvršenica je 24. aprila 2018. godine podnijela prigovor protiv rješenja o izvršenju.
11. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 1 089497 18 I od 3. septembra 2018. godine odbijen je izvršenicin prigovor protiv rješenja o izvršenju, odbijen njen zahtjev za prekid izvršnog postupka, te su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu troškova sastavljanja prigovora/odgovora na prigovor.
12. Izvršenica je podnijela žalbu protiv navedenog rješenja.
13. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 I 089497 18 GŽ od 12. decembra 2018. godine djelimično je uvažena žalba, prvostepeno rješenje ukinuto u dijelu kojim je odbijen izvršenicin prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju – stav 1. izreke i u dijelu kojim je odbijen izvršenicin zahtjev za naknadu troškova sastavljanja prigovora i predmet vraćen na ponovni postupak. Rješenjem je dalje odbijena žalba u dijelu kojim je odbijen izvršenicin zahtjev za prekid izvršnog postupka – stav 2. izreke žalbe i prvostepeno rješenje potvrđeno, te određeno da će o zahtjevu stranaka za naknadu troškova odlučiti prvostepeni sud u ponovnom postupku.
14. Kantonalni sud je 26. decembra 2018. godine vratio spis Općinskom sudu.
15. Pred Općinskim sudom je 24. maja 2019. godine održano ročište radi raspravljanja o izvršenicinom prigovoru.
16. Prema navodima Općinskog suda u odgovoru na apelaciju, nastavak ročišta bit će zakazan za kraj augusta ili početak septembra.
17. Prema stanju spisa, postupak je još uvijek u toku.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
18. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog izvršnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je hitne prirode povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je zbog dužine trajanja postupka zatražio naknadu nematerijalne štete. II.Odgovor na apelaciju
19. Kantonalni sud smatra apelaciju neosnovanom jer postupanjem ovog suda nisu povrijeđena apelantova prava. Ističe da je predmet na postupak po žalbi zaprimljen 3. oktobra 2018. godine i okončan rješenjem od 12. decembra 2018. godine.
20. Općinski sud navodi tok predmetnog postupka kao što je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te ističe da će nastavak ročišta biti zakazan za kraj augusta ili početak septembra.
21. Izvršenica smatra apelaciju neosnovanom, te da postupak ne traje dugo s obzirom na prirodu izvršenja – oduzimanje djece majci. Tvrdi da ovaj postupak ima dosta pravnih razloga koji sprečavaju ne samo brzinu vođenja postupka već i njegov konačan ishod, o čemu se izjasnila u podnescima u toku postupka. Ističe da je Općinskom sudu podnijela tužbu za izmjenu izvršne isprave u dijelu stava 5. izreke (koji se odnosi na provođenje raspusta i praznika kod apelanta) na način da se apelantu omogući da raspust i praznike s djecom provede u Bosni i Hercegovini, a ne u Italiji.
V.Relevantni propisi
22. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka Ustavnog suda, 35/12, 35/12 – rješenje Ustavnog suda, 46/16 i 55/18 – rješenje Ustavnog suda). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst.
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
23. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/05, 41/05 – ispravka i 31/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst. Član 268.
Odredbama ovog dijela zakona određuju se pravila prema kojima postupaju sudovi kad u posebnim parničnim postupcima, vanparničnim postupcima i posebnim postupcima izvršenja i osiguranja, odlučuju o predmetima u odnosima roditelja i djece, bračnim i drugim predmetima koji se uređuju ovim Zakonom.
U postupcima iz stava 1. ovoga člana primjenjivat će se odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o izvršnom postupku, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije određeno.
U postupku iz stava 1. ovog člana, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora radi zaštite interesa djeteta.
VI.Dopustivost
24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
26. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24. s daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
27. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
29. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
32. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
34. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
35. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 3. januara 2018. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od jedne godine i osam mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
36. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na sve činjenice predmeta i okolnost da apelant očigledno živi u drugoj državi, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem predmetu.
37. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant postupao po nalozima Općinskog suda, te da stoga nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
38. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je apelant dostavio potrebnu dokumentaciju i uredio prijedlog za izvršenje, u kratkom roku dopustio predloženo izvršenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je postupak po prigovoru pred Općinskim sudom trajao oko pet mjeseci, a postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom manje od tri mjeseca. Ponovni postupak pred Općinskim sudom traje oko devet mjeseci i još uvijek nije okončan, a u okviru kojeg perioda je održano ročište radi raspravljanja o izvršenicinom prigovoru. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da će nastavak ročišta biti zakazan za kraj augusta ili početak septembra. Imajući u vidu sve navedeno, posebno okolnost da se radi o složenijem predmetu i da su sudovi u periodu od jedne godine i osam mjeseci donijeli tri odluke, Ustavni sud smatra da se Općinski sud u cijelosti ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja u postupku, ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, te procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima.
39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u izvršnom postupku koji traje jednu godinu i osam mjeseci i u okviru kojeg su sudovi donijeli tri odluke, a koji je složenije prirode, te u kojem se Općinski sud u cijelosti ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja u postupku ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, zbog čega u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku.
41. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević