Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1192/19 (R. K.)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1192/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-1192/19, rješavajući apelaciju Refika Kurgaša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Refika Kurgaša podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 K 145142 19 Kr od 19. februara 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Refika Kurgaša podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 145142 18 Kv 2 od 4. decembra 2018. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Refik Kurgaš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Ragib Hadžić, advokat iz Zenice, podnio je 14. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 K 145142 19 Kr od 19. februara 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 145142 18 Kv 2 od 4. decembra 2018. godine.
2. Pred Općinskim sudom u toku je krivični postupak protiv apelanta po Optužnici Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona broj T04 0 KT 0029839 17 od 27. jula 2017. godine za krivično djelo Spolni odnošaj sa djetetom iz člana 207. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ F BiH), a koja je potvrđena od strane sudije za prethodno saslušanje.
3. Rješenjem Općinskog suda od 4. decembra 2018. godine odbačen je u cijelosti zahtjev apelantovog branioca za izuzeće postupajućeg sudije (S. A.) u krivičnom predmetu broj 43 0 K 145142 17 K, postavljen usmeno na zapisnik, na glavnom pretresu od 4. decembra 2018. godine.
4. Rješenjem Vrhovnog suda od 19. februara 2019. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelantovog branioca za prenošenje mjesne nadležnosti sa Općinskog suda na drugi stvarno nadležan sud na području drugog kantona u krivičnom predmetu protiv apelanta, zbog krivičnog djela Spolni odnošaj sa djetetom iz člana 207. stav 1. KZ F BiH.
5. Prema stanju spisa, a kako to proizlazi iz poziva Općinskog suda od 26. februara 2019. godine, upućenog apelantovom braniocu, Općinski sud je odredio nastavak glavnog pretresa za 11. april 2019. godine.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;
I.Dopustivost ratione materiae (u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 43 0 K 145142 19 Kr od 19. februara 2019. godine)
8. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li se osporenom odlukom Vrhovnog suda odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenim rješenjem Vrhovnog suda odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za prenošenje mjesne nadležnosti na drugi stvarno nadležan sud. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4433/18 od 11. septembra 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
II.Preuranjenost (u odnosu na Rješenje Općinskog suda broj 43 0 K 145142 18 Kv 2 od 4. decembra 2018. godine)
9. U odnosu na osporeno rješenje Općinskog suda, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, u principu, nije moguće utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz stanja spisa, da je krivični postupak protiv apelanta u toku pred Općinskim sudom. Dakle, iz navedenog proizlazi da u konkretnom predmetu još nije donesena odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, te koja bi kao takva mogla biti predmet apelacionog ispitivanje pred Ustavnim sudom, pa slijedi da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević