Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2791/19 (E.T.)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2791/19
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman,, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2791/19, rješavajući zahtjev E. T. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev E. T. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. E. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, podnio je 5. jula 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 K 010667 19 Kžk od 11. aprila 2019. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odredio odlaganje izvršenja kazne zatvora apelantu do okončanja postupka po apelaciji.
2. Presudom Vrhovnog suda broj 03 0 K 010667 19 Kžk od 11. aprila 2019. godine apelant je proglašen krivim da je, kršeći pravila međunarodnog prava, za vrijeme oružanog sukoba i rata u Bosni i Hercegovini, nečovječno postupao prema civilu i izvršio pljačkanje imovine civila, čime je počinio kazneno djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi s članom 22. Kaznenog zakona SFRJ, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci.
3. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, podnio je zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odredio odlaganje izvršenja kazne zatvora apelantu do okončanja postupka po apelaciji. Smatra da je razlog da Ustavni sud donese privremenu mjeru proizvoljnost suda u ocjeni dokaza i povreda apelantovog prava na pravično suđenje, kao i na saslušanje svjedoka. Apelant smatra da bi izdržavanje kazne, prije nego što su iscrpljena pravna sredstva u Bosni i Hercegovini kojima bi dokazao svoju nevinost, za njega i njegovu obitelj bio težak udarac koji ne bi mogao preživjeti.
4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
5. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Apelant traži odlaganje izvršenja kazne zatvora apelantu do okončanja postupka po apelaciji, ali osim što je naveo da bi izdržavanje kazne zatvora na koju je osuđen bio težak udarac za njega i njegovu obitelj, nije dao niti jedan razlog niti ponudio bilo kakav dokaz iz kojeg bi se moglo nedvosmisleno utvrditi da bi izdržavanjem zatvorske kazne pretrpio težak udarac i u čemu se takvo nešto konkretno ogleda. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na temelju izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
9. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević