Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2180/19 (M. H.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2180/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2180/19, rješavajući apelaciju Mirsada Hote, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Hote podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 1 P 005159 17 Gž od 1. novembra 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirsad Hota (u daljnjem tekstu: apelant) iz Olova, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 21. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 41 1 P 005159 18 Rev od 27. novembra 2018. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Visokom – Odjeljenje u Olovu od 10. maja 2017. godine (ispravljene rješenjem Općinskog suda u Visokom – Odjeljenje u Olovu od 8. novembra 2017. godine), a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 1. novembra 2017. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev, te je apelant obavezan na plaćenje troškova postupka u određenom novčanom iznosu. Tužbenim zahtjevom apelant je tražio da se utvrdi da je tužena (Općina Olovo) protivzakonito srušila poslovni objekat – namjene ugostiteljski (pobliže opisan u izreci presude) i da se tužena obaveže da apelantu izgradi predmetni poslovni objekat ili da se utvrdi da je tužena protivzakonito srušila navedeni poslovni objekat i da se tužena obaveže da apelantu nadoknadi štetu u iznosu od 14.040,67 KM, a koji iznos odgovara tržišnoj vrijednosti poslovnog objekata. Osim toga, predmetnim tužbenim zahtjevom apelant je tražio da se tužena obaveže da mu nadoknadi štetu u iznosu od 17.297,77 KM, koja je apelantu nastala plaćanjem zakupnine za iznajmljivanje drugog objekta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a koji je morao iznajmiti zbog rušenja predmetnog poslovnog objekta, kao i da se tužena obaveže da plati troškove parničnog postupka.

3. Odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 1. novembra 2017. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 27. novembra 2018. godine kojim je predmetnu reviziju odbacio, a odbio zahtjeve apelanta i tužene za naknadu troškova postupka nastalih povodom revizije. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud je naveo da su odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) određene procesno-pravne pretpostavke za izjavljivanje revizije, na način da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. S tim u vezi, Vrhovni sud je istakao da je apelant u tužbi odredio vrijednost predmeta spora iznosom od 27.600,00 KM, odnosno da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi označeni iznos kao uslov za dopuštenost izjavljivanja revizije. Osim toga, Vrhovni sud je ocijenio da apelant u podnesenoj reviziji nije naznačio pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, odnosno zbog kojeg bi revizija bila dopuštena u smislu odredbe člana 237. stav 3. i 4. ZPP.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant traži da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu apelantovih prava, ukine drugostepenu i prvostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelant je protiv presude Kantonalnog suda od 1. novembra 2017. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 27. novembra 2018. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda od 1. novembra 2017. godine.

7. S obzirom na to da je o apelantovoj reviziji, kako je već rečeno, rješavano rješenjem Vrhovnog suda od 27. novembra 2018. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda od 1. novembra 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o reviziji. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. maja 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda od 1. novembra 2017. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2180/19 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio