Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-347/18 (S. S. i drugi)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-347/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-347/18, rješavajući apelacije Sejada Serhatlića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Sejad Serhatlić, Ahmet Halilović, Bosansko-Njemačko osiguranje, Nermina Grabus, A. S., Nikola Jurković, Jasna Jelčić, Ruža Jozinović, Franjo Bošnjak, Marinko Jozinović, Ruža Jozinović, Dragana Petrović, Mara Arnaut, Pero Arnaut, Zvjezdana Bojbaša, Franjo Mustapić, Božo Papac, Marija Perić, Bruno Dragičević, Sanja Šetka, Lidija Krešo, Ivan Puljić, Jasna Jelčić i Zvonko Brajković zbog kršenja prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
AP-347/18
1. Sejad Serhatlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 17. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 I 143168 12 Kom.
2. JKP Komunalac d.o.o. Tuzla podnio je 16. oktobra 2012. godine prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Tuzli, protiv apelanta kao izvršenika, a na osnovu vjerodostojne isprave. Općinski sud u Tuzli je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 26. decembra 2017. godine, protiv kojeg je apelant izjavio prigovor. Iz stanja spisa proizilazi da je Općinski sud u Tuzli donio zaključak 8. februara 2018. godine kojim se prijedlog za izvršenje smatra tužbom, te da će se postupak voditi po odredbama Zakona o parničnom postupku. Iz stanja spisa proizilazi da se apelantov predmet vodi kao parnični postupak i da je u toku.
AP-424/18
3. Ahmet Halilović i Bosansko-Njemačko osiguranje (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dženana Hadžiomerović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 23. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 09 0 U 026567 16 U.
4. Apelanti su tužbom od 2. juna 2016. godine pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pokrenuli upravni spor, radi poništenja Rješenja Agencije za nadzor osiguranja F BiH broj 1.0-021-642/15 od 5. maja 2016. godine. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-2933/19
5. Nermina Grabus (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Edin I. Hodžić, advokat iz Tuzle, podnijela je 16. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku, u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Novom Travniku pod brojem 51 0 Rs 109288 17 Rs 2.
6. Apelantkinja je 17. decembra 2015. godine Općinskom sudu u Travniku podnijela tužbu, protiv tuženog Ministarstva unutrašnjih poslova SBK Travnik, PS Travnik, radi naplate potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Travniku je u predmetnom postupku donio presudu 31. maja 2017. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Novom Travniku.
AP-2963/19
7. A. S. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Brčko distrikta BiH, koju zastupa Amira Trajanovska, advokat iz Tuzle, podnijela je 17. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Apelacionim sudom Brčko distrikta BiH pod brojem 96 0 P 030151 17 Gvl2.
8. Apelantkinja je Apelacionom sudu Brčko distrikta BiH podnijela prijedlog za ponavljanja postupka radi diobe bračne tekovine u pravosnažnom dijelu Presude Osnovnog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 030151 11 P od 8. maja 2014. godine. Apelacioni sud Brčko distrikta BiH je Rješenjem broj 96 0 P 030151 17 Gvl 2 od 11. decembra 2017. godine odbio apelantkinjin prijedlog za ponavljanje postupka u pravosnažnom dijelu presude. Protiv navedenog rješenja apelantkinja je podnijela žalbu, te je postupak u toku pred Apelacionim sudom Brčko distrikta BiH. AP-3021/19
9. Nikola Jurković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnio je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 P 058939 15 P.
10. Apelant je 3. avgusta 2015. godine Općinskom sudu u Čapljini podnio tužbu, protiv tuženih, radi utvrđenja. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 13. juna 2017. godine, protiv koje je apelant podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3022/19
11. Jasna Jelčić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Čapljine, koju zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnijela je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 Mal 060963 16 Mal.
12. Apelantkinja je 11. januara 2016. godine Općinskom sudu u Čapljini podnijela tužbu, protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 5. oktobra 2016. godine, protiv koje je apelantkinja podnijela žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3023/19
13. Ruža Jozinović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Čapljine, koju zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnijela je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 Mal 059843 15 Mal.
14. Apelantkinja je 3. septembra 2016. godine Općinskom sudu u Čapljini podnijela tužbu, protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 22. februara 2016. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3024/19
15. Franjo Bošnjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnio je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 Mal 059386 15 Mal.
16. Apelant je 8. jula 2015. godine Općinskom sudu u Čapljini podnio tužbu, protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 15. januara 2016. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3025/19
17. Marinko Jozinović i Ruža Jozinović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Čapljine, koje zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnijeli su 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 P 061444 16 P.
18. Apelanti su 4. marta 2016. godine Općinskom sudu u Čapljini podnijeli tužbu, protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 19. septembra 2016. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3026/19
19. Dragana Petrović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Čapljine, koju zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnijela je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 Mal 060453 15 Mal.
20. Apelantkinja je 10. novembra 2015. godine Općinskom sudu u Čapljini podnijela tužbu, protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 8. aprila 2016. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3027/19
21. Mara Arnaut, Pero Arnaut i Zvjezdana Bojbaša (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnijeli su 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 P 061429 17 P2.
22. Apelanti su 2. marta 2016. godine Općinskom sudu u Čapljini podnijeli tužbu, protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 10. maja 2017. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3028/19
23. Franjo Mustapić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnio je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 P 060610 15 P.
24. Apelant je 30. novembra 2015. godine Općinskom sudu u Čapljini podnio tužbu, protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 31. oktobra 2017. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3029/19
25. Božo Papac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnio je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 Mal 058980 15 Mal.
26. Apelant je 27. maja 2015. godine Općinskom sudu u Čapljini podnio tužbu, protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 16. novembra 2015. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3030/19
27. Marija Perić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Čapljine, koju zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnijela je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 P 059247 15 P.
28. Apelantkinja je 1. jula 2015. godine Općinskom sudu u Čapljini podnijela tužbu, protiv tuženog, radi diobe bračne tečevine. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 25. oktobra 2016. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3031/19
29. Bruno Dragičević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnio je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 P 061805 16 P.
30. Apelant je 15. aprila 2016. godine Općinskom sudu u Čapljini podnio tužbu, protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 29. juna 2017. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3032/19
31. Sanja Šetka (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnijela je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 Mal 062269 16 Mal.
32. Zaštitni fond F BiH podnio je 2. juna 2016. godine tužbu Općinskom sudu u Čapljini protiv apelantkinje, radi regresne naplate. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 29. septembra 2017. godine, protiv koje je tužilac podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3033/19
33. Lidija Krešo (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Čapljine, koju zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnijela je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 P 058908 15 P.
34. Apelantkinja je 19. decembra 2014. godine Općinskom sudu u Čapljini podnijela tužbu, protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 17. novembra 2015. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3034/19
35. Sanja Šetka (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnijela je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 Mal 062279 16 Mal.
36. Zaštitni fond F BiH podnio je 4. juna 2016. godine tužbu Općinskom sudu u Čapljini protiv apelantkinje, radi isplate regresnog duga. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 13. marta 2017. godine, protiv koje je apelantkinja podnijela žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3035/19
37. Ivan Puljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnio je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 58 0 P 135547 13 P.
38. Apelant je 17. jula 2013. godine Općinskom sudu u Mostaru podnio tužbu, protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Mostaru je u predmetnom postupku donio presudu 29. maja 2017. godine, protiv koje je apelant podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3036/19
39. Jasna Jelčić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Čapljine, koju zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnijela je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 Mal 060274 15 Mal.
40. Apelantkinja je 23. oktobra 2015. godine Općinskom sudu u Čapljini podnijela tužbu, protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 25. marta 2016. godine, protiv koje je apelantkinja podnijela žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3037/19
41. Zvonko Brajković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Odvjetnički ured Petar Puljić iz Čapljine, podnio je 24. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 Mal 059949 16 Mal.
42. Apelant je 16. septembra 2015. godine Općinskom sudu u Čapljini podnio tužbu, protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio presudu 25. februara 2016. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
Spajanja predmeta
43. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-347/18.
44. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što redovni sudovi nisu donijeli odluke u razumnom roku.
45. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
46. Ustavni sud prvenstveno konstatira da sve navedene apelacije pokreću identično pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku od strane redovnih sudova u postupcima koji su pred njima u toku, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
47. Ustavni sud podjeća da je u odluci broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (kao i u nizu istvrsnih odluka donesenih nakon 10. maja 2017. godine) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Pored toga, Ustavni sud je zaključio da „zbog toga što nadležna javna vlast još nije pronašla adekvatan način da riješi ovaj očigledan problem na koji Ustavni sud godinama ukazuje, zatim zbog ograničene ustavne mogućnosti Ustavnog suda da odredi konkretne mjere ubrzanja u svakom konkretnom predmetu, ali i zbog stalnog povećanja broja apelacija koje se odnose na pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka, djelotvornost apelacije, kao pravnog lijeka koji je po ovom pitanju jedini dostupan apelantima, ozbiljno je dovedena u pitanje u smislu stvarnog i efikasnog okončanja sudskih postupaka, kako bi se suštinski ispunili zahtjevi suđenja u razumnom roku. Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije“.
48. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede i određivanje naknade apelantima zbog kršenja ustavnih prava, već je naložio preduzimanje adekvatnih mjera s ciljem izvršenja ove odluke. Tako je zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirao VSTVBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa, koji su ove mjere dužni izvršiti bez odlaganja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od prijema odluke Ustavnog suda.
49. Dakle, ove odluke Ustavnog suda se trebaju posmatrati i shvatiti na način da su donesene po ugledu na ogledne/pilot presude koje donosi Evropski sud za ljudska prava. Ustavni sud potsjeća na novo Pravilo 61. Poslovnika Evropskog suda za ljudska prava iz 2011. godine, kojim su definisani ciljevi oglednog/pilot postupka: pomoći javnoj vlasti da riješi sistemske probleme, osigurati puno brže pojedincima otklanjanje posljedica kršenja prava i pomoći Evropskom sudu da se djelotvornije i brže nosi sa svojim zaostacima, reducirajući broj sličnih slučajeva koje je potrebno detaljno ispitivati.
50. Navedene odluke Ustavnog suda su bile odgovor na stalan i neprekidan rast broja neriješenih predmeta ali i na rast broja predmeta u kojima se utvrđuju tzv repetitivne povrede ustavnih prava u istovrsnim slučajevima, uzrokovane navedenim sistemskim problemom.
51. Cilj donošenja navedenih odluka Ustavnog suda je bio da umjesto da se ovakvi predmeti rješavaju na standardan način na individualnoj osnovi, pomoći stvaranju uvjeta u cijeloj Bosni i Hercegovini u svjetlu kojih će svi ti neriješeni ali i potencijalno novi istovrsni zahtjevi biti riješeni.
52. Dakle, u izvršenju navedenih odluka Ustavnog suda odgovorna vlast bi trebala obuhvatiti i sve ostale neriješene istovjetne zahtjeve ali i sve potencijalne buduće. Temeljna ideja je da se Ustavni sud oslobodi rješavanja svih tih istovjetnih neriješenih zahtjeva koji se prebacuju na odgovornu vlast i rješavaju pomoću sredstava koja će biti ustanovljena kao rezultat izvršenja odluka Ustavnog suda.
53. Ustavni sud je, razmatrajući posljednji Izvještaj o izvršenju odluka na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, konstatovao da su nadležni sudovi i organi u većini predmeta poduzeli radnje u skladu sa nalogom iz predmetnih odluka (nadležni sudovi u većini slučajeva okončali predmete, nadležne Vlade isplatile nematerijalnu štetu, poduzete druge radnje u cilju otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku). S tim u vezi, Vlada Federacije BiH je dopisom od 1. decembra 2017. godine obavijestila Ustavni sud o radnjama koje je poduzela u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je Vlada FBiH na sjednici od 13. jula 2017. godine razmatrala Informaciju o statusu izvršenja odluka Ustavnog suda i tom prilikom donijela Zaključak kojim je, između ostalog, zadužila federalna ministarstva da, u cilju izvršenja odluka Ustavnog suda iz kojih proizilaze obaveze izmjene zakonodavstva u određenoj oblasti, u okviru svojih nadležnosti hitno predlože izmjene zakona u skladu sa stavovima izraženim u odlukama. Dalje, iz dopisa Federalnog ministarstva pravde proizilazi da se provođenje predmetne odluke može razmatrati samo po pitanju normativnog aspekta uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek, kao i da treba zauzeti stav o načinu uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek po pitanju dužine trajanja postupka pred sudom. Federalno ministarstvo pravde ističe da, pravo na djelotvoran pravni lijek podrazumijeva i nadoknadu štete koja bi se morala finansirati iz budžeta onog nivoa vlasti iz kojeg se finansira sud na koji se povreda odnosi (uglavnom kantonalni budžet) što za donošenje novog zakonskog rješenja predstavlja veliki problem, te smatra da je neophodno formirati Stručno radno tijelo koje bi zauzelo jedinstven stav u rješavanju ovog pitanja, obzirom na veliki broj subjekata koji su uključeni u izvršenje odluka Ustavnog suda. Također, VSTV BiH je dopisom od 14. decembra 2017. godine obavijestilo Ustavni sud o radnjama koje je poduzelo u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je formirana radna grupa za izvršenje odluka Ustavnog suda u vezi sa kršenjem prava na suđenje u razumnom koja ima zadatak da razmatra pitanje izvršenja odluka Ustavnog suda kojima je VSTV BiH naloženo poduzimanje mjera iz svoje nadležnosti, kao i predlaganje mjera Vijeću koje je potrebno poduzeti u cilju izvršenja naloga Ustavnog suda. Osim toga, u dopisu je navedeno da je VSTV BiH, u skladu sa navedenim planom, poslalo dopis predsjednicima sudova da prioritetno poštuju rokove Ustavnog suda u rješavanju predmeta u kojima je podnesena apelacija, te je istaknuto da će VSTV BiH kao i do sada nastaviti da kontinuirano prati rješavanje predmeta u sudovima prema njihovoj starosti, kao i implementaciju Akcionog plana za ubrzavanje sudskih postupaka i sprečavanje daljeg kršenja prava stranaka na rješavanje predmeta u razumnom roku. Prema izvještaju VSTV od 20. jula 2018. godine, u periodu od 01. januara. Do 30. juna 2018. godine sudovi u Bosni i Hercegovini su riješili 98.289 najstarijih predmeta, realizirajući tako, u prvih šest mjeseci ove godine, 60% predmeta predviđenih planom rješavanja za 2018. godinu. U tekućoj godini, planom je predviđeno da se riješi 164.823 najstarijih predmeta. U ovom izvješaju je također navedeno da Stalna komisija za efikasnost i kvalitet sudova VSTV redovno vrši praćenje procesa rješavanja predmeta u okviru planova rješavanja predmeta. Svi sudovi u Bosni i Hercegovni imaju obavezu da sačine plan rješavanja predmeta u skladu sa odredbama Uputstva za izradu planova za rješavanje predmeta, koje je usvojeno na sjednici VSTV održanoj 21. i 22. januara 2015. godine. Zahvaljujući angažmanu VSTV i sudova, te podršci donatora, došlo je do smanjenja broja starih neriješenih predmeta, što je značajno doprinijelo povećanju efikasnosti sudova, a samim tim i pravosuđa u cjelini. Implementacija ove aktivnost je počela 2010. godine u okviru Projekta podrške pravosuđu financiranom iz sredstava IPA 2009 i IPA 2010 Evropske unije, a nastavljena je u okviru Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa kojeg financiraju Kraljevina Norveška i Kraljevina Švedska. Od 2010. godine do danas sudovi su u okviru planova riješili 905.333 najstarija predmeta, što je, u velikoj mjeri, uticalo na smanjenje ukupnog broja neriješenih predmeta u sudovima. U saopćenju VSTV za javnost od 29. augusta 2018. godine, navedeno je da je u Bosni i Hercegovini potrebno 25 posto sudija više nego što ih ima danas, a na osnovu kalkulacije potrebnog broja nosilaca pravosudne funkcije u sudovima radi postupanja u razumnom roku. Kalkulacija je izvedena na temelju Akcionog plana za provedbu odluka Ustavnog suda. Kalkulacija pokazuje da je za ažuran rad sudova, odnosno za rješavanje priliva predmeta potrebno 14 posto više redovnih sudijskih pozicija od ukupnog broja pozicija prema važećoj sistematizaciji, odnosno 25 posto redovnih sudijskih pozicija više od trenutne popunjenosti ovih pozicija u sudovima. Također, za brže smanjenje broja neriješenih predmeta tzv. zaostataka potrebna su i određena povećanja broja dodatnih sudija. Rezultate kalkulacije VSTV je dostavio svim nadležnim ministarstvima pravde u Bosni i Hercegovini, kako bi se poduzele mjere sistemskog karaktera na stvaranju uslova za postupanje sudova u razumnom roku.
54. Ustavni sud podsjeća da je u proteklom periodu, putem svojih odluka donesenih u okviru apelacione nadležnosti, značajno uticao na to da se problem donošenja odluka redovnih sudova u razumnom roku općenito počne efikasnije rješavati i da u tom pravcu postoje relevanti pokazatelji napretka. Također, ekspeditivnije su okončani pojedinačni postupci pred redovnim sudovima u kojima je Ustavni sud razmatrao pitanje donošenja odluke u razumnom roku.
55. Međutim, činjenica je da je i nakon donošenja navedenih odluka i mjera preduzetih od strane navedenih subjekata Ustavni sud i dalje suočen sa izuzetno velikim brojem zahtjeva da ispituje nove konkretne istovrsne slučajeve (u 2018. godini je Ustavni sud primio preko 1700 novih ovakvih predmeta). To jasno ukazuje da poduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, pogotovo što nije uspostavljen djelotvoran pravni lijek na koji je Ustavni sud ukazao u svojim odlukama, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud ističe da svaka osoba unutar određene skupine u načelu je ovlaštena podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja osnovanih ali istovremeno pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada i Ustavnog suda i redovnih sudova. Naime, i pored donošenja i realizovanja planova rješavanja zaostalih predmeta od strane redovnih sudova, oni ostaju u obavezi prioriteteno rješavati predmete u postupcima u kojima je Ustavni sud utvrdio kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Ovakva situacija redovnim sudovima otežava efikasnu realizaciju donesenih planova i generiše nove predmete pred Ustavnim sudom. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba poduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih osoba, a ne samo podnositelja zahtjeva.
56. Ustavni sud naglašava kako je svjestan da je u okviru domaćeg pravnog sistema podnošenje apelacije u slučajevima dugotrajnosti sudskih postupaka trenutno jedini djelotvoran pravni lijek. Međutim, pravo na djelotvoran pravni lijek također odražava ključnu ulogu koju domaći pravosudni sistem ima u ustavnom sistemu i sistemu Evropske konvencije kada se preventivne mjere pokažu neadekvatnim. U tom smislu, potrebno je naglasiti da Bosna i Hercegovina, osim obaveze da osigura postojanje djelotvornih pravnih lijekova u svjetlu prakse Ustavnog suda i Evropskog suda, ima i opću obavezu da riješi probleme koji su u osnovi povreda utvrđenih u odlukama Ustavnog suda. Ponovna masovna pojava sličnih predmeta pred Ustavnim sudom, nakon što su odlukama tog suda (posebno navedenim pilot/načelnim odlukama), date indikacije u pogledu općih mjera koje je potrebno poduzeti kako bi se izbjegle buduće povrede, općenito ukazuje na propust da se na domaćem nivou uspostavi djelotvoran pravni lijek. Od ključne je važnosti da Bosna i Hercegovina izvršava odluke Ustavnog suda u cjelosti i u utvrđenom roku. U suprotnom, kada nije osiguran djelotvoran pravni lijek građani su sistematski primorani da se obraćaju Ustavnom sudu zbog pitanja koje bi se moralo prije svega rješavati pred drugim organima u okviru domaćeg pravosudnog sistema. Dakle, na ovaj način se slabi sistem zaštite ljudskih prava uspostavljen apelacionom nadležnosti Ustavnog suda, jer se ovaj sud opterećuje prekomjernim brojem apelacija, podnesenim zbog pitanja koje bi se moralo efikasno rješavati drugim odgovarajućim pravnim lijekom.
57. Ustavni sud je, 25. oktobra 2018. godine, dobio informaciju od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine o poduzetim koracima u cilju uspostave djelotvornog pravnog lijeka u domaćem pravnom sistemu u pogledu zaštite prava na pravično suđenje u razumnom roku. U ovoj informaciji je, između ostalog, navedeno da je to ministarstvo, cijeneći inicijativu VSTV i zaključak Vijeća ministara BiH, uputilo poziv nadležnim institucijama svih niovoa vlasti (VSTV, entiteska ministarstva pravde, Pravosudna komisija Brčko Distrikta BiH, Sud BiH, entitetski vrhovni sudovi, Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH) da imenuju predstavnike za rad u radnoj skupini koja bi trebalo da izradi prijedlog zakonskih odredaba za sprječavanje kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Radna skupina je kompletirana i u oktobru mjesecu 2018. godine je doneseno rješenje o njenoj uspostavi. Ministrasvo je istaklo uvjerenje da će njen rad polučiti jasna i usaglašena zakonska rješenja koja će spriječiti pretjerano duge sudske postupke i nedostatak pravnog lijeka.
58. Za Ustavni sud je nesporno da kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, kod zainteresovanih stranaka u postupku može za posljedicu imati i nastanak jednog vida nematerijalne štete, a time i potrebu kompenzacije takve štete odgovarajućom naknadom. Ustavni sud je u svojim Pravilima utvrdio da može odrediti naknadu nematerijalne štete samo u odlukama kojima usvaja apelacije. Međutim, Ustavni sud smatra da se prije svega, mora imati u vidu činjenica da su relevantni subjekti u svim segmentima javne vlasti napravili korake ka stvaranju uslova za postupanje redovnih sudova u razumnom roku ali da za efektivne rezultate tih mjera treba određeni vremenski period. Zatim, da nadležno tijelo VSTV redovno prati realizaciju planova za rješavanje predmeta od strane redovnih sudova i da redovni sudovi postupaju po tim planovima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da bi bilo nesvrsishodno da nastavi odlučivati u novim pojedinim predmetima ove vrste i nalagati redovnim sudovima žurno postupanje u tim predmetima jer bi to stvaralo njihovu obavezu da postupaju mimo navedenih planova rješavanja predmeta, generisalo nove postupke pred Ustavnim sudom i drugim sudovima, te općenito ne bi vodilo ka efektivnoj zaštiti ljudskih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja.
59. Imajući sve navedeno u vidu, Ustavni sud smatra da je potrebno ostaviti dodatni rok od jedne godine svim navedenim subjektima za potpuno i efektivno izvršenje mjera sistemskog karaktera koje se preduzimaju i koje je još potrebno preduzeti. Do isteka ovog roka Ustavni sud neće pojedinačno odlučivati o apelacijama koje pokreću pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka koji su u toku u Bosni i Hercegovini.
60. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o pitanju o kojem je već odlučivao, dakle o apelacijama u kojima apelanti pokreću pitanje kršenja prava na donošenje odluka u razumnom roku u predmetima koji u vrijeme podnošenja aplecija nisu bili okončani pred redovnim sudovima, te da nema osnova za ponovno odlučivanje sve do isteka roka ostavljenog navedenim subjektima za preduzimanje naloženih mjera. Nakon isteka ovoga roka Ustavni sud će razmotriti izvršenje naloga iz svojih odluka (vidi odluka Ustavnog suda, broj AP 1356/17 od 6. novembra 2018. godine dostupna na www.ustavnisud.ba i presuda Evropskog suda za ljudska prava Burmych protiv Ukrajine od 12. oktobra 2017. godine).
61. Ustavni sud će na odgovarajući način obavijestiti apelante o svim bitnim promjenama vezanim za ove predmete.
62. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
63. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević