Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2414/19 (A.A.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2414/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. rujna 2019. godine, u predmetu broj AP-2414/19, rješavajući apelaciju A. A., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela A. A.

protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 118679 19 Kž od 11. travnja 2019. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 118679 18 K od 28. prosinca 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. A. A. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Vukica Marjanović - Suljić odvjetnica iz Zenice, podnijela je 6. lipnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 118679 19 Kž od 11. travnja 2019. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 118679 18 K od 28. prosinca 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Apelacionog suda, apelantica je proglašena krivom da je radnjama opisanim u izreci prvostupanjske presude (postupajući kao zaposlenik, a u svojstvu ovlašenog lica za predstavljanje poduzeća „Aero Excluzive“ d.o.o. Sarajevo, nakon što je JZU „Zdravstveni centar Brčko“ objavio i pokrenuo postupak javne nabave uredskog materijala, u kojem je pored poduzeća čiji je ona zaposlenik sudjelovalo i poduzeće „Copitrade“ d.o.o. Bijeljina, a nakon što je poduzeće „Aero Excluzive“ d.o.o. Sarajevo izjavilo žalbu na odluku komisije JZU „Zdravstveni centar Brčko“ o izboru najboljeg ponuđača, predložila putem e-maila predstavnici poduzeća „Copitrade“ d.o.o. Bijeljina M.D. da se poduzeće „Copitrade“ d.o.o. Bijeljina povuče iz postupka javne nabavke pokrenutog od strane Odjeljenja za obrazovanje Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, u kome je također kao ponuđač sudjelovalo poduzeće „Aero Excluzive“ d.o.o. Sarajevo, a da će zauzvrat poduzeće „Aero Excluzive“ d.o.o. Sarajevo odustati od plaćanja takse na žalbu u čime će automatski „pasti žalba“ i poduzeće „Copitrade“ d.o.o. Bijeljina biti izabrano kao najpobolji i jedini ponuđač u postupku javne nabavke uredskog materijala pokrenutog od strane JZU „Zdravstveni centar Brčko“) počinila kazneno djelo Zlouporaba u postupku javne nabave iz članka 236a. stavak 1. Kaznenog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BD), pa joj je sud, primjenom članaka 50. točka b. i 51. stavak 1. točka d., 60., 61. i 62. navedenog zakona izrekao uvjetnu osudu, kojom joj je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, koja se neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

3. U obrazloženju presude Apelacioni sud je naveo da pogrešan zaključak odbrane da je kazneno djelo za koje je apelantica proglašena krivom, kazneno djelo sa blanketnom dispozicijom, pa u činjeničnom opisu nije ni nužno navoditi neki propis ili zakon, čija je povreda za posledicu imala obilježje bića navedenog krivičnog djela. S tim u vezi, Apelacioni sud je naveo da se ne može prihvatiti ni prigovor da optužnica u sebi ne sadrži obilježje kaznenog djela, jer u istom nije navedena odredba Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine koja je prekršena. Nadalje, Apelacioni sud je naveo da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti sudska praksa iz okruženja na koju se branitelj u žalbi poziva (sudska praksa Republike Hrvatske), s obzirom da je zakonski opis navedenog kaznenog djela za koje je apelantica proglašena krivom u potpunosti različit u odnosu na zakonsko definiranje kaznenog djela Zlouporaba u postupku javne nabavke iz člana 254. Kaznenog zakona Republike Hrvatske. Imajući to u vidu, Apelacioni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno cijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o krivičnom djelo sa blanketnom dispozicijom, pri čemu je ukazao da nema nikakvih nejasnoća u pogledu toga u čemu se protupravnost ogleda, jer je protupravna radnja kojom je optužena ostvarila obilježje bića krivičnog djela, s namjerom da utječe na donošenje odluke naručitelja, a što u potpunosti odgovara pravnom opisu predmetnog kaznenog djela. Nadalje, Apelacioni sud je naveo da je prvostupanjski sud zaključio da je radnja izvršenja kaznenog djela (poduzeta s namjerom da se pokuša utjecati na M.D) dovršena upućivanjem e-maila, zbog čega se ne može govoriti da je prvostupanjski sud na jednom mjestu utvrdio da je apelantica izvršila kazneno djelo, a potom da je isto pokušala, jer nedvosmisleno iz sadržaja i obrazloženja odluke proizilazi da se radi o dovršenom kaznenom djelu. Apelacioni navodi

4. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu zabrane diskriminacije, ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentirala.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primjenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8.8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Apelacionog suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelantice, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2414/19 (A.A.) | Sudska praksa | Aktio