Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3008/19 (Grad Široki Brijeg)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građevinsko zemljište
- Državno vlasništvo
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3008/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. rujna 2019. godine, u predmetu broj AP-3008/19, rješavajući apelaciju Grada Široki Brijeg, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Grad Široki Brijeg protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 DN 003871 19 Gž od 5. srpnja 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 064-0-DN-17 000 267 od 12.
veljače 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Grad Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gradsko pravobraniteljstvo Široki Brijeg, podnio je 22. srpnja 2019 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 DN 003871 19 Gž od 5. srpnja 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 064-0-DN-17 000 267 od 12. veljače 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, na temelju rješenja Općinskog vijeća Općine Široki Brijeg od 2. lipnja 1998. godine, te primjenom članka 338. stavak 1. u vezi s člankom 343. stavak 3. Zakona o stvarnim pravima FBiH, dozvoljen je otpis parcele označene u naravi gradilište iz starog zemljišnoknjižnog uloška, te upis iste u novi zemljišnoknjižni uložak, s prijenosom B vlastovnice, dok je pravo vlasništva u novom zemljišnoknjižnom ulošku na spornoj parceli u naravi gradilište državno vlasništvo, uknjiženo u korist podnositelja zahtjeva (T.Z.) sa 1/1.
3. U obrazoženju rješenja prvostupanjski sud je naveo da je odredbama članka 343. stav. 3. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP) propisano da će Zemljišnoknjižni sud dopustiti brisanje društvenog vlasništva, te će upisati pravo vlasništva u korist osobe, koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, na osnovu rješenja o oduzimanju zemijišta iz posjeda prijašnjega víasnika ili korisnika i davanju zemljišta na korištenje radi građenja ili ugovora o međusobnim pravima i obavezama, sklopljenim u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskoga zemljišta. Dalje je prvostupanjski sud naveo da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da je podnositelj zahtjeva upisani posjednik na predmetnoj nekretnini u katastru zemljišta, a nije evidentiran gubitak prava korištenja istoga, odnosno predmetno rješenje nije stavljeno van snage, a predmetna nekretnina je državno vlasništvo sa djelom 1/1 još od 1890. godine (nema naznaka da se radi o eksproprijaciji, ili da se na istu imaju primijeniti propisi o restituciji, denacionalizaciji, reprivatizaciji). Imajući u vidu činjenično stanje, prvostupanjski sud je zaključio da je zahtjev podnositelja opravdan i na zakonu utemeljen, te je donio odluku primjenom članka 338. ZSP (Pretvorba prava korištenja, ili upravljanja ili raspolaganja), kao i članka 343. stavak 3. ZSP, u svezi s člankom 43. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama.
4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je žalba neutemeljena, jer žalbeni navodi ničim ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Naime, Kantonalni sud je naveo da iz spisa proizlazi da je rješenjem Općinskog vijeća Općine Široki Brijeg od 2. lipnja 1998.godine podnositelju zahtjeva dodijeljeno na korištenje predmetno zemljište. Imajući u vidu da je predmetno zemljište dano na korištenje podnositelju zahtjeva, Kantonalni sud je naveo da je Zemljižno-knjižni ured pravilno, postupio kad je sukladno odredbama članka 343. stavak 3 ZSP usvojio zahtjev, za što je dao valjane razloge koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud. Apelacioni navodi
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise. Naime, apelant smatra da se prema odredbama članka 338. i 339. ZSP (Pretvorba prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta), ne može pretvarati državno vlasništvo na spornoj nekretnini, u postupku po članku 343. stavak 3. ZSP, jer je rješenjem od 2. lipnja 1998.godine podnositelju zahtjeva dodjeljena predmetna državna parcela radi građenja, a nije njemu niti njegovim prednicima oduzeta po ranijim propisima. Osim toga, apelant je istakao da je Kantonalni sud bez valjanog obrazloženja potvrdio prvostupanjsko rješenje čime su u odnosu na apelanta počinjene povrede ustavnih prava na koja se pozvao.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević