Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-7307/18 („Sberbank BH“ d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-7307/18
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP 7307/18, rješavajući apelaciju „Sberbank BH“ d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio „Sberbank BH“ d.d.
Sarajevo.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 126 0 I 173055 14 I koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 126 0 I 173055 14 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Sberbank BH“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 10. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 126 0 I 173055 14 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 6. marta 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. marta 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda, te dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 16. decembra 2014. godine, na osnovu izvršne notarske isprave (otpravak izvornika u svrhu izvršenja ugovora o zasnivanju hipoteke sklopljenog između apelanta kao povjerioca i „Reweus“ d.o.o. Lukavac kao dužnika i korisnika kredita, dok su kao hipotekarni dužnici označeni N. I. i M. I.), podnio prijedlog za izvršenje protiv M. I.
6. Apelant je 22. jula 2015. i 27. aprila 2016. godine Općinskom sudu dostavio urgencije za postupanje po dostavljenom prijedlogu za izvršenje.
7. Općinski sud je 13. maja 2016. godine donio rješenje o izvršenju.
8. Apelant je od Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda zaprimio rješenje o upisu zabilježbe rješenja o izvršenju od 31. maja 2016. godine.
9. Apelant je u daljnjem periodu u više navrata sudu dostavljao urgencije za postupanje u predmetu (27. septembra 2017. godine, 5. jula 2018. godine i 31. augusta i 18. oktobra 2018. godine).
10. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je izvršni postupak u toku.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
11. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da dužina izvršnog postupka ne zadovoljava standard razumnog roka budući da predmet skoro četiri godine miruje, te traži da se predmet okonča u što kraćem roku.
II.Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da rješenje o izvršenju nije uredno dostavljeno izvršeniku budući da je vraćeno uz naznaku da imenovana živi u Dubrovniku. Osim toga, Općinski sud je naveo da je predmetni spis stavljen u rad sudiji 9. jula 2018. godine, međutim, prema planu rješavanja predmeta za 2019. godinu koji je dostavio VSTV, on nije uvršten u plan. V.Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 – odluka USBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
14. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao da u Bosni i Hercegovini, konkretno u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24. sa daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da su apelacije koje su podnesene u odnosu na izvršne postupke koji nisu djelotvorno okončani dopustive prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
18. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] .
Relevantni principi
23. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
24. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. godina). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojima niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
25. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir
26. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 16. decembra 2014. godine kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od četiri godine i devet mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o novčanom potraživanju na ime duga u većem novčanom iznosu (264.435,81KM sa zakonskim zateznim kamatama na glavni dug i troškovima izvršnog postupka), Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od posebnog značaja za apelanta.
28. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud nalazi da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 16. decembra 2014. godine, a da je Općinski sud, nakon dvije apelantove urgencije, u roku od jedne godine i pet mjeseci donio rješenje o izvršenju (13. maja 2016. godine). Osim toga, Općinski sud je rješenjem od 31. maja 2016. godine dopustio upis zabilježbe rješenja o izvršenju u zemljišnoknjižni uložak nekretnine koja je predstavljala sredstvo osiguranja ugovora o kreditu, a na kojoj je zasnovana hipoteka. Ustavni sud primjećuje da, nakon toga, Općinski sud nije preduzimao nikakve radnje s ciljem provođenja predmetnog izvršenja. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da rješenje o izvršenju nije uredno dostavljeno izvršeniku, međutim, iz odgovora ne proizlazi da je o nemogućnosti uručenja rješenja sud obavijestio apelanta i od njega zatražio pribavljanje tačne adrese stanovanja izvršenika, a niti proizlazi da je Općinski sud preduzeo bilo koje druge radnje s ciljem okončanja predmetnog izvršnog postupka. Osim toga, kao opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo veliki broj predmeta, kao i da ovaj predmet ne ulazi u plan rješavanja predmeta za 2019. godinu. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da se te okolnosti prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne mogu smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka jer javna vlast ima dužnost organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Imajući u vidu da predmetni izvršni postupak traje četiri godine i devet mjeseci isključivo zbog neaktivnosti Općinskog suda, koji nije djelotvorno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da je apelant podnosio urgenciju s ciljem ubrzanja postupka, te da svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
30. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava apelant zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Općinskim sudom s obzirom na to da je dužini trajanja predmetnog postupka doprinijelo neefikasno i neažurno postupanje tog suda, koji nije djelotvorno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, a kako bi razumno pomogao da apelantovo potraživanje utvrđeno izvršnom notarskom ispravom bude namireno.
32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević