Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2926/19 (S. P.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Zastara
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2926/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. rujna 2019. godine, u predmetu broj AP-2926/19, rješavajući apelaciju Stojana Pehara, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Stojan Pehar protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 55 0 Mal 000378 18 Gž od 14. studenog 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Stojan Pehar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Z.O.U. Sesar-Ćurić- Miletić iz Mostara, podnio je 15. srpnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 55 0 Mal 000378 18 Gž od 14. studenog 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja („Elektroprivreda HZ-HB“ d.d. Mostar) koji se odnosi na zahtjev za isplatu iznosa od 953,87 KM, za potrošenu električnu energiju, za razdoblje od 31. siječnja 2008. godine do 16. ožujka 2010. godine, dok je usvojen dio tužbenog zahtjeva i obvezan je apelant platiti tužitelju, za potrošenu električnu energiju za razdoblje od 31. siječnja 2008. godine do 16. ožujka 2010. godine, iznos od 409,43 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Također, obvezan je tužitelj nadoknaditi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je, između ostalog, naveo da na osnovu članka 378. stavak 1. točka 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) potraživanja naknade za isporučenu električnu energiju kada je isporuka izvršena za potrebe domaćinstva zastarjevaju za jednu godinu, te zastarjevanje počinje teći od prvog dana od kad je vjerovnik imao pravo tražiti ispunjenje obveze u smislu članka 361. stavak 1. ZOO. S tim u vezi, prvostupanjski sud je ukazao da je tužba podnesena 31. ožujka 2010. godine, kad je došlo do prekida roka zastare, pa su zastarjela sva potraživanja za isporučenu eleketirčnu energiju nastala i dospjela do 31. ožujka 2009. godine.

4. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su neosnovani žalbeni navodi apelanta da je izreka presude proturječna, nejasna i nerazumljiva i da je isti tužbeni zahtjev tužitelja prvo odbijen, a onda usvojen, jer je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen za iznos od 409,43 KM, a odbijen za iznos od 953,87 KM (točno je da je u izreci i za dosuđeni i za odbijeni iznos navedeno isto razdoblje). Kako je prvostupanjski sud u pogledu prigovora zastare pravilno utvrdio da su zastarom obuhvaćena potraživanja tužitelja u razdoblju do 31. ožujka 2009. godine (a da je za ostala potraživanja tužitelja prigovor zastare neosnovan), Kantonalni sud je naveo da odbijeni i usvojeni dio tužbenog zahtjeva u istom razdoblju, predstavljaju očitu grešku u pisanja koju prvostupanjski sud može ispraviti u svakom trenutku temeljem odredaba članka 195. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Nadalje, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi da u prvostupanjskom postupku nije dokazana visina tužbenog zahtjeva tužitelja, jer je utvrđena na temelju ispostavljenih računa tužitelja za isporučenu električnu energiju za utuženi period i na temelju izvoda iz poslovnih knjiga (kao isprava tužitelja u smislu članka 132. ZPP-a) koje su u dokaznoj snazi izjednačene su sa javnim ispravama. Pri tome je Kantonalni sud ukazao da apelant nije dokazao da je u poslovnim knjigama navedeno nešto neistinito ili da su nepravilno sačinjene, niti je iskazao sumnju u njihovu autentičnost, a nije dokazao da nije koristio tužiteljeve usluge, nego je samo paušalno osporio visinu tužbenog zahtjeva.

Apelacioni navodi

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je redovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivno-pravne propise. Naime, apelant je istakao da je izreka prvostupanjske presude proturječna, nejasna i nerazumljiva, kao i da je nedokazana visina tužbenog zahtjeva jer nije provedeno financijsko vještačenje. Osim toga, apelant ističe da sudovi nisu pravilno raspravili istaknuti prigovor zastare.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali jasne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja (kada iz osporenih odluka jasno proizlazi da se radi o očiglednoj grešci u izreci prvostepene odluke) ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2926/19 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio