Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3047/19 (M.G.)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3047/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3047/19, rješavajući apelaciju M. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. G. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Rs 204766 18 Rev od 22. maja 2019. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 204766 16 Rsž 2 od 20. marta 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. M. G. iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: apelant) , kojeg zastupa Oleg Knežić advokat iz Banja Luke, podnio je 23. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Rs 204766 18 Rev od 22. maja 2019. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 204766 16 Rsž 2 od 20. marta 2018. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u banja Luci broj 71 0 Rs 204766 15 Rs 2 od 22. juna 2016. godine, odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta u dijelu zahtjeva za isplatu regresa za 2014. godinu. Nezakonitim su utvrđene i poništene odluke o otkazu ugovora o radu apelanta i odluka tuženog „Tioil“ d.o.o. Vitez, pa je slijedom toga tuženi obavezan da apelanta vrati na posao i rasporedi na poslove radnika na benzinskoj pumpi. Također je tuženi dužan da mu isplati određene taksativno navedene iznose na ime naknade plata sa zakonskom zateznom kamatom, te da na apelantovo ime uplati doprinose za penzijsko, invalidsko te zdravstveno osiguranje, kao i iznos na ime regresa. Istovremeno je tuženi dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 761,15 KM. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 204766 16 Rsž 2 od 20. marta 2018. godine, žalba tuženog je djelimično uvažena, a prvostepena presuda u pobijanom usvajajućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu i odluke o troškovima postupka preinačena, dok se u ostalom dijelu žalba tuženog odbija i predmetna presuda potvrđuje u preostalom usvajajućem diujelu odluke o tužbenom zahtjevu kojim je tuženi obavezan da apelantu isplati iznos od 360,00 KM na ime regresa za 2013. godinu sa zakonskom zateznom kamatom. Istovremeno je obavezan apelant da nadoknadi tuženome troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 KM, u roku od 15 dana po prijemu prepisa presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 Rs 204766 18 Rev od 22. maja 2019. godine revizija je odbačena kao nedozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Sl. Glasnik RS“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, dalje: ZPP) je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U konkretnoj situaciji, odlučivano je o novčanom i nenovčanom zahtjevu apelanta. Apelant u tužbi nije označio vrijednost nenovčanog zahtjeva, a novčana vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 6.608,00 KM, za koji iznos nakande plata je apelant odbijen i koji iznos ne prelazi iznso dozvoljenosti revizije iz odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 204766 16 Rsž 2 od 20. marta 2018. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 Rs 204766 18 Rev od 22. maja 2019. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 204766 16 Rsž 2 od 20. marta 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je iz apelacionog obrasca vidljivo da je apelantu 3. maja 2018. godine uručena presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 204766 16 Rsž 2 od 20. marta 2018. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. jula 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 204766 16 Rsž 2 od 20. marta 2018. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević