Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-874/18 (R. L.)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-874/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-874/18, rješavajući apelaciju Radana Livančića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radana Livančića podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 032124 14 Gž od 16. marta 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Radan Livančić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, podnio je 12. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) jzbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), kao predmet broj 51 0 P 032124 17 Rev.
2. Presudom Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 032124 10 P od 1. aprila 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 032124 14 Gž od 16. marta 2015. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je stekao pravo suposjeda na 1/2 dijela nekretnine, pobliže opisane u izreci presude, te da je tuženi (I. L.) dužan dopustiti apelantu miran ulazak u posjed radi obnove i korištenja kuće, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka (stav I izreke presude). Nadalje, Općinski sud se oglasio apsolutno nenadležnim i odbacio tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je apelant tražio da se tuženi obaveže da trpi brisanje svog prava upisanog sa 1/1 i da se na navedenoj nekretnini upuše pravo suposjeda u korist apelanta sa dijelom 1/2 (stav II izreke presude). Osim toga, apelant je obavezan da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu (stav III izreke presude), te je odbijen apelantov zahtjev preko dosuđenog iznosa troškova postupka (stav IV izreke presude).
3. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Vrhovni sud proizlazi da je tom sudu 14. aprila 2017. godine dostavljen predmet na odlučivanje o reviziji, te da je taj sud o reviziji odlučio rješenjem od 15. marta 2018. godine (koje je u prilogu dostavljeno).
4. Vrhovni sud je, odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 16. marta 2015. godine, donio rješenje od 15. marta 2018. godine kojim je predmetnu reviziju odbacio. U obrazloženju predmetnog rješenja Vrhovni sud je naveo da je prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a koja se u konkretnom predmetu primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. S tim u vezi, Vrhovni sud je istakao da se u konkretnom predmetu radi o nenovčanom sporu, u kojem je vrijednost predmeta spora određena iznosom od 5.000,00 KM, što znači da vrijednost drugostepene presude ne prelazi limitirajući iz člana 237. stav 2. ZPP, te da revizija u smislu navedene zakonske odredbe nije dopuštena. Osim toga, sagledavajući izuzetnu dopustivost revizije u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o predmetnoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, zbog čega revizija ni po tom kriteriju nije dopuštena.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelant je protiv presude Kantonalnog suda od 16. marta 2015. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 15. marta 2018. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda od 16. marta 2015. godine.
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je, kako to proizlazi iz odgovora Vrhovnog suda, predmet na odlučivanje o reviziji dostavljen tom sudu 14. aprila 2017. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma. S obzirom na to da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. februara 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević