Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3545/17 („Eling-Inžinjering“ d.o.o. Teslić)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
  • Materijalna šteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3545/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3545/17, rješavajući apelaciju „Eling-Inžinjering“ d.o.o. Teslić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Eling-Inžinjering“ d.o.o. Teslić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 022183 17 Gž od 5. juna 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Eling-Inžinjering“ d.o.o. Teslić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mila Baltić, advokat iz Banjaluke, podnio je 17. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 94 0 P 022183 17 Gž od 5. juna 2017. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 P 022183 16 P 3 od 12. oktobra 2016. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i obavezani prvotuženi „HG Inženjering“ d.o.o. Foča (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i drugotužena Opština Foča (u daljnjem tekstu: drugotužena) da apelantu solidarno isplate iznos preciznije naveden u izreci presude, sa zakonskom zateznom kamatom (stav 1. izreke), te da mu nadoknade troškove postupka u određenom novčanom iznosu (stav 2. izreke).

3. U obrazloženju presude, Osnovni sud je naveo da apelant tužbeni zahtjev zasniva na tome da je izveo radove na izgradnji mreže kablovske televizije i glavne prijemne centrale u Opštini Foča, te da je Rješenjem Odjeljenja za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove Opštine Foča od 8. jula 2005. godine dobio odobrenje za upotrebu, da su vodovi u svojini apelanta i kao takvi su snimljeni u katastru vodova koji se vodi kod Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, PJ Foča. Takođe, Osnovni sud je ukazao da je apelant naveo da je u novembru 2011. godine prvotuženi, na osnovu odobrenja za građenje koje je izdato od strane drugotužene, izvodio radove (modernizacija ulice) i da je 18. novembra 2011. godine, uprkos upozorenjima od strane apelantovih radnika da se tu nalaze apelantove instalacije, nastavio radove i oštetio instalacije kablovske televizije.

4. Osnovni sud je naveo da se prema odredbama člana 90. stav 1. Zakona o uređenju prostora odobrenje za građenje izdaje, između ostalog, na osnovu tehničke dokumentacije, odnosno projekta za izvođenje sa dokazom o izvršenoj kontroli dokumentacije i njenoj usaglašenosti sa uslovima datim u urbanističkoj saglasnosti, a odredbama člana 82. stav 2. tačka b) propisano da projekti koji čine tehničku dokumentaciju naročito sadrže situaciju terena sa ucrtanim objektom i susjednim objektima urađenu na geodetskoj podlozi. Zatim je naveo da je apelant u postupku izdavanja odobrenja drugotuženoj dostavio tehničku dokumentaciju u kojoj je na geodetskoj podlozi bio projektovan položaj budućih vodova, a u rješenju drugotužene od 12. maja 2004. godine je navedeno da se apelantu odobrava izvođenje radova na izgradnji mreže kablovske televizije i glavne centrale na svim katastarskim česticama upisanim u posjedovni list i to prema prikazu trase mreže kablovske televizije koja je sastavni dio odobrene projektovane dokumentacije. Dalje je naveo da je drugotužena tim rješenjem obavezala apelanta da građevinske radove izvede u svemu prema priloženom glavnom projektu i prema nacrtima obuhvaćenim glavnim projektom, što je apelant i učinio. Osnovni sud je ukazao da se prema odredbama člana 107. Zakona o uređenju prostora, odobrenje za upotrebu može izdati tek pošto se tehničkim pregledom utvrdi da je objekat, odnosno dio objekta izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je izdato odobrenje za građenje, odnosno da je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima, standardima i normativima čija je primjena obavezna pri građenju objekata te vrste. Osnovni sud je naveo da je drugotužena izdala apelantu odobrenje za upotrebu postavljenih vodova prema projektu izvedenog stanja i elaboratu geodetskog snimanja dostavljenim od strane apelanta. Osnovni sud je naveo da je drugotužena na osnovu izvještaja komisije za tehnički pregled, projekta izvedenog stanja i elaborata geodetskog snimanja utvrdila da je apelant postavio vodove tamo gdje mu je drugotužena dozvolila da ih postavi. Zatim je istakao da navod zakonskog zastupnika drugotužene u kojem ukazuje da drugotužena nije znala gdje se nalaze apelantovi vodovi nije osnovan. Pored toga, Osnovni sud je ukazao da je odredbama člana 88. stav 1. Zakona o uređenju prostora propisano da tehničku dokumentaciju sa svim izmjenama i dopunama trajno čuva organ uprave nadležan za poslove građenja, kao i investitor, odnosno korisnik građevine.

5. Osnovni sud je ukazao da je prvotuženi znao da se na mjestu izvođenja radova nalaze apelantovi vodovi, na što su ga neposredno upozorili apelantovi radnici, ali je prvotuženi uprkos tome nastavio sa izvođenjem radova. Dalje je ukazao da je prvotuženi, kao izvođač radova odgovoran za oštećenja i zbog toga što je drugotužena, kao naručilac građevinskih radova znala da se na mjestu izvođenja građevinskih radova nalaze apelantovi vodovi. Osnovni sud je naveo da drugotužena nije mogla zaključiti ugovor o izvođenju radova sa prvotuženim iako je znala i bila upoznata sa činjenicom da će izvođenjem navedenih radova nastupiti šteta. Osnovni sud je naveo da je odredbama člana 154. ZOO propisano da ko drugom prouzrokuje štetu dužan je da je naknadi. Slijedom navedenog, Osnovni sud je naveo da prvotuženi nije mogao izvoditi radove, te se stoga radi o klasičnoj odgovornosti prvotuženog (izvođač radova) i drugotuženog (naručilac radova), posebno jer je dio koji je oštećen dobio urbanističku saglasnost.

6. Presudom Okružnog suda broj 94 0 P 022183 17 Gž od 5. juna 2017. godine uvažene su žalbe prvotuženog i drugotužene, preinačena presuda Osnovnog suda tako da je odbijen apelantov tužbeni zahtjev (stav 1. izreke), te je obavezan apelant da nadoknadi drugotuženoj troškove parničnog postupka u iznosu preciziranom u izreci presude (stav 2. izreke).

7. U obrazloženju osporene presude, Okružni sud je naveo da je podnesenim žalbama pravilno ukazano da je prvostepeni sud, zanemario odredbe tada važećeg Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/03, 46/06 i 67/05) i Pravilnik o izradi i održavanju katastra komunalnih uređaja („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/05). Okružni sud je citirao sadržaj odredaba člana 3. navedenog Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti, a potom je ukazao da je katastar nepokretnosti i komunalnih uređaja, u smislu navedenog zakona, evidencija podataka o nepokretnostima i komunalnim uređajima i ima karakter javne isprave, a u katastar nepokretnosti i komunalnih uređaja upisuju se podaci o nepokretnostima i komunalnim uređajima utvrđeni u skladu sa zakonom. Dalje je ukazao da se prema odredbama člana 7. istog zakona, podaci o nepokretnostima i komunalnim uređajima koriste za izradu prostornih, urbanističkih i regulacionih planova i urbanističkih projekata, privredne, statističke, naučne, tehničke, sudske i upravne potrebe; utvrđivanje katastarskih prihoda i druge potrebe državnih organa, ustanova, preduzeća, drugih organizacija, građana i njihovih udruženja (stav 1.), a za potrebe navedene u prethodnom stavu su državni organi, ustanove, preduzeća, druge organizacije, građani i njihova udruženja dužni da koriste podatke iz katastra nepokretnosti. Takođe je citirao i odredbe člana 14. istog zakona, te naveo, da u odluci o promjeni nosioca prava svojine i drugih prava na nepokretnostima, sudovi i drugi organi označavaju nepokretnost prema podacima iz katastra nepokretnosti (stav 1.), ovi podaci se označavaju i drugim ispravama i pravnim poslovima čiji je predmet prenos prava svojine i drugih stvarnih prava ne nepokretnostima (stav 2.), a organi, ustanove, preduzeća i druge organizacije, građani i njihova udruženja dužni su u poslovima izvođenja građevinskih radova, obavljanja komunalnih djelatnosti i radova na komunalnim uređajima i drugim poslovima za koje su potrebni mjerni i opisni podaci o nepokretnosti, koristiti podatke iz katastra nepokretnosti i komunalnih uređaja (stav 3.). Okružni sud je ukazao da iz naprijed navedenog proizilazi da je apelant u svojstvu investitora na izgradnji kablovskih instalacija bio obavezan, nakon što je izdata upotrebna dozvola, te instalacije snimiti i upisati u javnu evidenciju. Zatim je ukazao da je prema rješenju Odjeljenja za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove Opštine Foča od 12. maja 2004. godine apelant bio dužan prije tehničkog pregleda obezbijediti geodetsko snimanje objekta putem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, PJ Foča. Okružni sud je ukazao da nije prihvatljiv zaključak prvostepenog suda da je drugotužena prema tehničkoj dokumentaciji znala da je na geodetskoj podlozi projektovan položaj apelantovih vodova i istovremeno znala gdje se ti vodovi nalaze. Naime, Okružni sud je istakao da tek upis u javnoj evidenciji (katastar nepokretnosti i komunalnih uređaja) ima dejstvo erga omnes. Zatim je naveo da nije prihvatljiva apelantova tvrdnja da podaci iz Katastra komunalnih uređaja nisu jedini podaci koji se koriste u izvođenju građevinskih radova i da je drugotužena nakon upozorenja apelantovih radnika bila dužna u svojoj službi provjeriti podatke o tačnom položaju apelantovih podzemnih vodova. Okružni sud je ukazao da bi se u tom slučaju kao opravdano postavilo pitanje osnovanosti postojanja javne evidencije i stvorio preveliki teret da opštinski organi i prije izvođenja određenih radova moraju provjeriti sva ranija izdata rješenja i više godina unazad.

8. Okružni sud je ukazao da je osnovano pozivanje prvostepenog suda na odredbe člana 154. ZOO. Dalje je ukazao da tuženi pravilno ističu da ne postoji njihova krivica nastanku štetnog događaja, ukazujući da su radovi na rekonstrukciji ulice izvedeni, a da nisu znali da se ispod nalaze podzemne instalacije, jer nisu bile upisane u katastar komunalnih uređaja. Takođe je naveo da krivica, prema odredbama člana 158. ZOO, postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom, te je u konkretnom slučaju potrebno raspraviti samo pitanje nepažnje, jer iz prvostepenog postupka ne proizilazi da se radi o namjeri. Okružni sud je ukazao da je drugotužena (Odjeljenje za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove), provjerila upozorenje apelantovih radnika o postojanju podzemnih kablova i aktom od 25. novembra 2011. godine obavijestila apelanta, povodom njegovog zahtjeva za obustavljanje radova rekonstrukcije ulice, da apelantove podzemne instalacije nisu upisane kod Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, PJ Foča, pa nije ni postojala obaveza tuženih da kod opštinskog organa provjeravaju i ispituju da li postoje rješenja o urbanističkoj saglasnosti, građevinskoj i upotrebnoj dozvoli za izvođenje podzemnih instalacija, s obzirom na činjenicu da ih je apelant propustio upisati u javnoj evidenciji kod Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, PJ Foča. Shodno tome, Okružni sud je istakao da se apelantu kao korisniku kablovske mreže ne može pružiti zaštita povodom štete koju potražuje, iako je posjedovao urbanističku saglasnost, građevinsku i upotrebnu dozvolu za tu mrežu, ali je u javnoj evidenciji propustio upisati, što je učinjeno tek 2013. godine.

9. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je Okružni sud proizvoljno utvrđivao činjenice, te proizvoljno primijenio pozitivno-pravne propise, kao i da nije dao jasne i razumljive razloge na kojima je zasnovao svoju odluku. Dalje je naveo da je drugostepeni sud, zaključak o apelantovoj obavezi upisa podzemnih vodova u javnu evidenciju izveo iz odredaba Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti, ali iz tih odredaba ne proizilazi da je na apelantu obaveza da podzemne vodove upiše u katastar nepokretnosti, jer su tim zakonskim odredbama propisane definicija nepokretnosti, definicija komunalnih uređaja, definicija katastra nepokretnosti i komunalnih uređaja, svrha korišćenja podataka upisanih u katastar nepokretnosti i komunalnih uređaja i obaveza korišćenja podataka iz katastra nepokretnosti i komunalnih uređaja. Takođe je naveo da je drugostepeni sud primijenio Zakon o premjeru i katastru nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/03, 46/06 i 67/05), iako je u vrijeme nastanka štete 2011. godine na snazi bio Zakon o premjeru i katastru nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/06, 110/08 i 15/10). Zatim je ukazao da je drugotužena raspolagala geodetski preciznim znanjem o položaju apelantovih podzemnih vodova, dok je prvotuženi neposredno na terenu upozoren na postojanje podzemnih vodova. Apelant je ukazao da je u tehničkoj dokumentaciji na geodetskoj podlozi projektovan položaj podzemnih vodova apelanta i da je izdavanjem odobrenja za upotrebu drugotužena potvrdila da je apelant podzemne vodove postavio na projektovanom položaju iz tehničke dokumentacije. Apelant je ukazao da to što upis podataka u javnoj evidenciji ima dejstvo prema svima, ne znači da se za taj podatak ne može znati prije, odnosno bez upisa tog podatka u javnoj evidenciji. Apelant smatra da drugotužena nije trebala da provjerava sve ranije izdate urbanističke saglasnosti, odobrenja za građenje i odobrenja za upotrebu, već samo ona koja se odnose na zemljište na kome je vršena modernizacija puta.

Relevantni propisi

10. Zakon o premjeru i katastru nepokretnosti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 55/03, 46/04 i 67/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.

Nepokretnosti, u smislu ovog zakona, jesu: zemljišta, zgrade, stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada i drugi građevinski objekti (nadzemni i podzemni).

Komunalni uređaji, u smislu ovog zakona, jesu: podzemni i nadzemni komunalni objekti i uređaji (vodovodna mreža, kanalizaciona mreža, telekomunikaciona mreža, elektroenergetska mreža, toplovodna mreža, plinovodna mreža, naftovodna mreža, mreža električnih vodova za potrebe saobraćaja i druge mreže sa pripadajućim postrojenjima i slično).

Član 4.

Katastar nepokretnosti i komunalnih uređaja, u smislu ovog zakona, je evidencija podataka o nepokretnostima i komunalnim uređajima i ima karakter javne knjige.

U katastru nepokretnosti i komunalnih uređaja upisuju se podaci o nepokretnostima i komunalnim uređajima utvrđeni u skladu sa zakonom.

Član 7.

Podaci o nepokretnostima i komunalnim uređajima upisani u katastar nepokretnosti i komunalnih uređaja, koriste se za: izradu prostornih, urbanističkih i regulacionih planova i urbanističkih projekata; privredne, statističke, naučne, tehničke, sudske i upravne potrebe; utvrđivanje katastarskog prihoda i druge potrebe državnih organa, ustanova, preduzeća, drugih organizacija, građana i njihovih udruženja.

Za potrebe navedene u prethodnom stavu državni organi, ustanove, preduzeća, druge organizacije, građani i njihova udruženja dužni su da koriste podatke iz katastra nepokretnosti.

Član 14.

U odluci o promjeni nosioca prava svojine i drugih prava na nepokretnostima, sudovi i drugi organi označavaju nepokretnost prema podacima iz katastra nepokretnosti (broj katastarske parcele, površina parcele, broj zgrade i posebnog dijela zgrade, broj lista nepokretnosti, naziv katastarske opštine).

Podaci o nepokretnosti iz stava 1. ovog člana označavaju se i u drugim ispravama i pravnim poslovima čiji je predmet prenos prava svojine i drugih stvarnih prava na nepokretnostima.

Organi, ustanove, preduzeća i druge organizacije, građani i njihova udruženja dužni su u poslovima izvođenja građevinskih radova, obavljanja komunalnih djelatnosti i radova na komunalnim uređajima i drugim poslovima za koje su potrebni mjerni i opisni podaci o nepokretnosti koristiti podatke iz katastra nepokretnosti i komunalnih uređaja.

11. Zakon o premjeru i katastru nepokretnosti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 34/06, 110/08 i 15/10).

12. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. st. (4), (5), (13) i (14) (4) Katastar nepokretnosti je javni registar o nepokretnostima.

(5) Nepokretnosti su zemljišta, zgrade, stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrade i drugi građevinski objekti.

(13) Katastar komunalnih uređaja je zbirna tehnička evidencija o komunalnim uređajima.

(14) Komunalni uređaji su različiti podzemni i nadzemni komunalni objekti i vodovi, kao npr. vodovodna mreža, kanalizaciona mreža, telekomunikaciona mreža, elektroenergetska mreža, toplovodna mreža, gasovodna mreža, mreža saobraćajne signalizacije kao i slične mreže sa pripadajućim uređajima.

Član 3. st. (6) i (7) (6) Organi, ustanove, preduzeća i druge organizacije, građani i njihova udruženja pri obavljanju poslova urbanizma, projektovanja, prostornog planiranja, izradi prostornih informacionih sistema, izvođenja građevinskih radova, obavljanja komunalnih djelatnosti i drugim poslovima za koje su potrebni geometrijski i opisni podaci o nepokretnostima i komunalnim uređajima, dužni su koristiti podatke iz katastra nepokretnosti i katastra komunalnih uređaja. (7) Sudovi i drugi organi koji odlučuju o pravima na nepokretnostima dužni su da u odlukama označavaju nepokretnosti podacima iz katastra nepokretnosti, kao i da pravosnažne odluke dostavljaju područnoj jedinici Uprave radi sprovođenja promjene u katastru nepokretnosti.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud nalazi da apelant povredu prava na pravično suđenje nalazi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa. S tim u vezi Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

16. Ustavni sud uočava da je osporenom presudom Okružnog suda preinačena prvostepena presuda i odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu prvotuženi i drugotužena solidarno isplate određeni novčani iznos. Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja osporene presude Okružnog suda proizilazi zaključak da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti, iz razloga što upis nepokretnosti i komunalnih uređaja u javnu evidenciju ima dejstvo erga omnes, pa se apelantu, bez obzira na posjedovanje urbanističke, građevinske i upotrebne dozvole nije mogla pružiti zaštita povodom njegovog tužbenog zahtjeva. Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke ponudio jasne razloge u odnosu na svoje odlučenje, odnosno zašto je odbio apelantov tužbeni zahtjev, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. U odnosu na apelantov navod da je Okružni sud primijenio zakonske odredbe koje u vrijeme nastanka štete nisu bile na snazi, Ustavni sud zapaža da se drugostepeni sud u obrazloženju presude pozvao na odredbe Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/03, 46/06 i 67/05), koji je prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 34/06, 110/08 i 15/10). S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je odredbama zakona koji je prestao da važi, kao i zakona koji je važio u vrijeme nastanka štete u suštini propisan isti sadržaj zakonskih normi. Ustavni sud nalazi da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena presuda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3545/17 („Eling-Inžinjering“ d.o.o. Teslić) | Sudska praksa | Aktio