Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3015/19 (I. J. i I. G.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3015/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3015/19, rješavajući apelacije Ivana Jozića i Ivice Gavrana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Ivan Jozić protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028510 18 U od 5. juna 2019. godine;

Ivica Gavran protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 006701 19 Uvp 2 od 21. maja 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-3015/19

1. Ivan Jozić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora, kojeg zastupa Z.O.U. Sesar-Ćurić-Miletić i Mostara, podnio je 22. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 028510 18 U od 5. juna 2019. godine.

2. Zaključkom RC Mostar, Odsjek za poreze od 4. decembra 2017. godine odbačen je kao neblagovremen prijedlog apelanta za obnovu postupka uvoznog carinjenja koji je okončan rješenjem RC Mostar od 16. maja 2014. godine.

3. Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužena) od 27. februara 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv navedenog zaključka RC Mostar, Odsjek za poreze od 4. decembra 2017. godine.

4. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja tužene od 27. februara 2018. godine, u upravnoj stvari obnove postupka, Sud BiH je donio presudu od 5. juna 2019. godine kojom je predmetnu tužbu odbio. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da su prema ocjeni tog suda organi tužene pravilno odbacili prijedlog za obnovu postupka nalazeći da je navedeni prijedlog neblagovremen. Nadalje, da su uvidom u dostavnicu, koja je uložena u spis predmeta, organi tužene utvrdili da je apelant rješenje carine od 16. maja 2014. godine zaprimio 20. septembra 2014. godine, a da je prijedlog za obnovu postupka podnio 4. decembra 2017. godine, odnosno po proteku roka od 30 dana, koji je propisan odredbom člana 241. stav 1. tačka 5. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine.

AP-3043/19

5. Ivica Gavran (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ularica, kojeg zastupa Adis Mehinović, advokat iz Tešnja, podnio je 24. jula 2019. godine apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 006701 19 Uvp 2 od 21. maja 2019. godine.

6. Zaključkom Službe stručnih, općih poslova i društvenih djelatnosti Općine Usora (u daljnjem tekstu Služba Općine Usora) od 22. januara 2014. godine odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje ili obnovu postupka broj 05-03-41-484/11 od 12. oktobra 2011. godine, zbog toga što nisu ispunjeni uslovi za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka propisani članom 252. stav 1. Zakona o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZUP F BiH), jer ne postoji konačni upravni akt protiv kojeg se zahtjev podnosi.

7. Rješenjem Ministarstva za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona Zenica (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 9. jula 2014. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv navedenog zaključka Službe Općine Usora od 22. januara 2014. godine.

8. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja tuženog organa od 9. jula 2014. godine, u predmetu obnove postupka, Kantonalni sud je donio presudu od 23. oktobra 2014. godine kojom je predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.

9. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke – presude Kantonalnog suda od 23. oktobra 2014. godine, Kantonalni sud je donio presudu od 21. maja 2019. godine kojom je odbio predmetni zahtjev. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu, jer su u konkretnom slučaju tuženi organ i prvostepeni organ pravilno postupili kada su pobijanim aktima odlučili kao u izrekama, primjenom odredaba čl. 246. i 251. i člana 253. st. 1. i 2. ZUP F BiH, jer nije bio ispunjen nijedan od uslova za obnovu postupka propisan navedenim odredbama. Kantonalni sud je zaključio da i po nalaženju tog suda u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uslovi iz člana 246. stav 1. ZUP F BiH za obnovu okončanog upravnog postupka.

Spajanje predmeta

10. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3015/19. Apelacioni navodi

11. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelanti pozivaju u apelacijama odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim prijedlozima za ponavljanje/obnovu pravosnažno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje/obnovu pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje/obnova postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3015/19 (I. J. i I. G.) | Sudska praksa | Aktio