Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2213/19 (B. D. i A. L.)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2213/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2213/19, rješavajući apelacije Branka Damjanca i Almira Ligate, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Branko Damjanac protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 005837 17 Uvp od 24. aprila 2019. godine i Almir Ligata protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 331781 18 Rev 2 od 14. marta 2019. godine, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelacijama ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2213/19
1. Branko Damjanac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Blagiša Lukić advokat iz Bijeljine, podnio je 21. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 005837 17 Uvp od 24. aprila 2019. godine kojom je odbijen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 005837 16 U od 31. oktobra 2016. godine.
2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije podnio 25. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 11. januara 2017. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-4440/16 kojom je apelaciju podnesenu protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 005837 16 U od 31. oktobra 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
2. AP-2217/19
3. Almir Ligata (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 24. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 331781 18 Rev 2 od 14. marta 2019. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova revizija protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 331781 17 Rsž 2 od 30. maja 2018. godine.
4. Apelant je prije podnošenja ove apelacije podnio 11. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 11. oktobra 2018. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP- 3353/18 u okviru koje je apelaciju AP-5179/18 podnesenu 11. septembra 2018. godine protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 331781 17 Rsž 2 od 30. maja 2018. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2213/19. Apelacioni navodi
6. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te navode da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
8. Ustavni sud zapaža da apelanti u predmetnim apelacijama pokreću ista pitanja koja su bila predmet njihovih ranije podnesenih apelacija o kojima je Ustavni sud već donio odluke. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene po pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević