Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4142/18 (A. G. i D. R.)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4142/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4142/18, rješavajući apelaciju Ane Gavrić i Dragana Ristića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ane Gavrić i Dragana Ristića podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 I 083870 18 Gž od 20. aprila 2018.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ana Gavrić i Dragan Ristić (u daljnjem tekstu: prvoapelantica i drugoapelant, odnosno apelanti) iz Brčkog, podnijeli su 21. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 I 083870 18 Gž od 20. aprila 2018. godine.
2. Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je Rješenjem o izvršenju broj 96 0 I 083870 14 I od 9. decembra 2014. godine odredio predloženo izvršenje u izvršnom postupku tražioca izvršenja (M. M.) protiv apelanata kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave - presude Osnovnog suda broj Mal-219/04 od 4. aprila 2005. godine (koja je potvrđena presudom Apelacionog suda broj Gž-207/05 od 17. avgusta 2005. godine), a radi naplate duga i troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, izvršenjem na nekretninama u vlasništvu prvoapelantice (pobliže opisanim u izreci predmetnog rješenja o izvršenju) i na pokretnim stvarima drugoapelanta.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 I 083870 17 I 2 od 21. septembra 2017. godine usvojen je prijedlog tražioca izvršenja radi naplate duga i troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškova izvršnog postupka u određenim novčanim iznosima, te je dozvoljena promjena predmeta i sredstva izvršenja po rješenju o izvršenju od 9. decembra 2014. godine, na način da je određeno da će se izvršenje provesti pljenidbom do iznosa 1/3 penzije prvoapelantice, koju ostvaruje putem Fonda PIO Republike Srpske i prijenosom na račun tražioca izvršenja, dok je obustavljeno izvršenje na nekretninama, određeno rješenjem o izvršenju od 9. decembra 2014. godine. U preostalom dijelu rješenje o izvršenju u odnosu na drugoapelanta je ostalo neizmijenjeno.
4. Odlučujući o prigovoru prvoapelantice, izjavljenom protiv rješenja Osnovnog suda od 21. septembra 2017. godine, Osnovni sud je donio rješenje od 6. februara 2018. godine kojim je predmetni prigovor odbijen kao neosnovan.
5. Odlučujući o žalbi prvoapelantice, izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 6. februara 2018. godine, Apelacioni sud je donio rješenje od 20. aprila 2018. godine kojim je predmetnu žalbu odbio i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 6. februara 2018. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Apelacioni sud je istakao da je odluka prvostepenog suda pravilna. Nadalje, Apelacioni sud je naveo da činjenica da je prvostepeni sud rješenjem od 21. septembra 2017. godine obustavio izvršenje na nekretninama prvoapelantice ne utiče na zastaru potraživanja propisanu odredbom člana 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, s obzirom da se prigovor zastare predmetnog potraživanja ne može cijeniti od momenta podnošenja prijedloga za promjenu predmeta i sredstva izvršenja (kako to prvoapelantica navodi u žalbi), već od momenta podnošenja prijedloga za dozvolu izvršenja na osnovu kojeg je određeno predloženo izvršenje (14. novembar 2014. godine). Apelacioni navodi
6. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojima apelanti imaju svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o žalbi prvoapelantice podnesenoj u izvršnom postupku koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelanata, na osnovu pravosnažne sudske odluke. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava i obaveze“ apelanata, već da su ona ranije utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da, u konkretnom slučaju, izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević