Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2832/19 (HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor i „MIX“ d.o.o. Orašje)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2832/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2832/19, rješavajući apelacije HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor i „MIX“ d.o.o. Orašje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 025756 19 Uvp od 10. maja 2019.

godine;

HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 025768 19 Uvp od 20. maja 2019.

godine;

HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 025757 19 Uvp od 21. maja 2019.

godine;

„MIX“ d.o.o. Orašje protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 025847 18 Uvp od 10. juna 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-2832/19

1. HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Danko Malešević, advokat iz Prijedora, podnio je 10. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 025756 19 Uvp od 10. maja 2019. godine.

2. Osporenom presudom Suda BiH odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke - presude Suda BiH od 12. decembra 2018. godine, kojom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja tužene (Uprave za indirektno oporezivanje BiH) od 10. maja 2017. godine. Navedenim rješenjem od 10. maja 2017. godine konačno je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Regionalnog centra Banjaluka od 17. februara 2017. godine kojim je usvojen dio zahtjeva (podnesen od strane „Meridian“ a.d. Banjaluka za apelanta) za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza za robu (pobliže opisanu u izreci rješenja) uvezenu po carinskoj prijavi od 22. decembra 2014. godine, namijenjenu socijalno ugroženim stanovnicima Prijedora, dok je odbijen kao neosnovan dio zahtjeva za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza za robu (pobliže opisanu u izreci rješenja), namijenjenu, kao krajnjim korisnicima, JZU Bolnica Prijedor i Dom zdravlja Prijedor.

3. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je pravilno prihvaćeno utvrđenje carinskih organa da roba (za koju je prvostepenim rješenjem odbijen zahtjev za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza) nije namijenjena isključivo apelantu kao krajnjem korisniku, te da je pravilan zaključak carinskih organa da navedena roba ne ispunjava uslove za oslobađanje u smislu odredbe člana 176. Zakona o carinskoj politici i člana 10. Priloga zakona o carinskoj politici BiH, zbog čega je i odbijen zahtjev za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza za navedenu robu. AP-2979/19

4. HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Danko Malešević, advokat iz Prijedora, podnio je 19. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 025768 19 Uvp od 20. maja 2019. godine.

5. Osporenom presudom Suda BiH odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke - presude Suda BiH od 27. decembra 2018. godine, kojom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja tužene (Uprave za indirektno oporezivanje BiH) od 10. maja 2017. godine. Navedenim rješenjem od 10. maja 2017. godine konačno je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Regionalnog centra Banjaluka od 17. februara 2017. godine kojim je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev (podnesen od strane „Meridian“ a.d. Banjaluka za apelanta) za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza za robu (pobliže opisanu u izreci rješenja) uvezenu po carinskoj prijavi od 2. septembra 2014. godine, a koja roba je, kao humanitarna pošiljka, namijenjena krajnjem korisniku JZU Dom zdravlja Trebinje.

6. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je pravilno prihvaćeno utvrđenje carinskih organa da predmetna roba nije namijenjena isključivo apelantu kao krajnjem korisniku, te da je pravilan i zakonit zaključak carinskih organa da navedena roba ne ispunjava uslove za oslobađanje u smislu odredbe člana 176. Zakona o carinskoj politici i člana 10. Priloga zakona o carinskoj politici BiH, zbog čega je i odbijen zahtjev za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza za navedenu robu.

AP-3010/19

7. HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Danko Malešević, advokat iz Prijedora, podnio je 22. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 025757 19 Uvp od 21. maja 2019. godine.

8. Osporenom presudom Suda BiH odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke - presude Suda BiH od 17. oktobra 2018. godine, kojom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja tužene (Uprave za indirektno oporezivanje BiH) od 10. maja 2017. godine. Navedenim rješenjem od 10. maja 2017. godine konačno je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Regionalnog centra Banjaluka od 17. februara 2017. godine kojim je usvojen dio zahtjeva (podnesen od strane „Meridian“ a.d. Banjaluka za apelanta) za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza za robu (pobliže opisanu u izreci rješenja) uvezenu po carinskoj prijavi od 7. decembra 2015. godine, namijenjenu invalidnim i hendikepiranim licima, dok je odbijen kao neosnovan dio zahtjeva za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza za robu (pobliže opisanu u izreci rješenja), namijenjenu, kao krajnjim korisnicima, JZU Bolnica Prijedor, Dom zdravlja Prijedor, Bolnica Mlječanica i Bolnica Kozarska Dubica.

9. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je pravilno prihvaćeno utvrđenje carinskih organa da roba (za koju je prvostepenim rješenjem odbijen zahtjev za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza) nije namijenjena isključivo apelantu kao krajnjem korisniku, te da je pravilan i zakonit zaključak carinskih organa da navedena roba ne ispunjava uslove za oslobađanje u smislu odredbe člana 176. Zakona o carinskoj politici i člana 10. Priloga zakona o carinskoj politici BiH, zbog čega je i odbijen zahtjev za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza za navedenu robu.

AP-3054/19

10. „MIX“ d.o.o. Orašje (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Dragan Stupar i Aleksandar Čorić iz Banjaluke, podnio je 25. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 025847 18 Uvp od 10. juna 2019. godine.

11. Osporenom presudom Suda BiH odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke - presude Suda BiH od 7. decembra 2018. godine, kojom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja tužene (Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Banjaluka) od 29. maja 2017. godine. Navedenim rješenjem od 29. maja 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Sektora za poreze RC Tuzla od 16. novembra 2016. godine kojim je, također, kao neosnovana odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Grupe za kontrolu velikih poreznih obveznika od 4. novembra 2016. godine. Predmetnim rješenjem od 4. novembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Grupe za kontrolu velikih poreznih obveznika od 27. septembra 2016. godine, a kojim je apelantu za period kontrole od 1. septembra 2011. godine do 31. oktobra 2015. godine dodatno utvrđena obaveza PDV u iznosu od 457.108,00 KM

12. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je pravilno zaključeno da je apelant u kontrolisanom periodu sa pravnim subjektom „OAZA Co“ d.o.o. Banjaluka vršio „fiktivni promet“, tj. obavljanje poslovnih djelatnosti s ciljem da se prijevarom izbjegne plaćanje PDV-a, a što nije u saglasnosti sa propisima Zakona o indirektnom oporezivanju. Nadalje, da fakture koje posjeduje apelant same za sebe ne mogu biti dokaz da je, kao dio lanca kupovine i prodaje, mogao obaviti stvarni promet robe. U tom pravcu, Sud BiH je istakao da je odredbom člana 61. stav 1. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja propisano da je teret dokazivanja na obvezniku indirektnih poreza, a da u postupku kontrole apelant nije iznio dokaze koji bi dokumentovano osporili dokaze i utvrđenja poreskih organa.

Spajanje predmeta

13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2832/19.

Apelacioni navodi

14. U predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

16. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog, carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanata kojima ukazuju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2832/19 (HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor i… | Sudska praksa | Aktio