Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-659/18 (S. T.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Upravni postupak
  • Dostava
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-659/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-659/18, rješavajući apelaciju Samire Trifunović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samire Trifunović podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 022265 16 Uvp od 5. decembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Samira Trifunović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Brčkog, koju zastupa Dragan Oparnica, advokat iz Brčkog, podnijela je 30. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 022265 16 Uvp od 5. decembra 2017. godine.

2. Rješenjem Porezne uprave Direkcije za finansije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Porezna uprava)od 24. jula 2015. godine poreznom obvezniku V. T. (apelantkinjin suprug), izrečena je mjera zabrane otuđenja motornog vozila. Protiv navedenog rješenja apelantkinja je izjavila prigovor koji je rješenjem Porezne uprave od 15. septembra 2015. godine odbačen kao neblagovremen. Apelantkinja je protiv rješenja od 15. septembra 2015. godine podnijela žalbu, koja je rješenjem tužene Apelacione komisije Ureda/Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) od 19. oktobra 2015. godine, odbijena kao neosnovana.

3. Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 U 092822 15 U od 29. januara 2016. godine uvažena je apelantkinjina tužba, poništeno rješenje tužene Apelacione komisije Ureda/Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) od 19. oktobra 2015. godine i predmet vraćen tuženoj na ponovno odlučivanje (stav 1. izreke), te je obavezana tužena da nadoknadi apelantkinji troškove upravnog spora (stav 2. izreke).

4. U obrazloženju presude, Osnovni sud je naveo da je apelantkinja u žalbi koju je podnijela protiv prvostepenog rješenja od 15. septembra 2015. godine ukazala da je prvostepeni organ donoseći pobijani akt učinio povredu odredaba postupka i suprotno načelu zaštite prava građana lišio je prava da protiv upravnog akta od 24. jula 2015. godine izjavi pravni lijek, da je zanemareno osnovno pravilo koje se tiče računanja rokova prilikom utvrđivanja blagovremenosti izjavljenog pravnog lijeka. Dalje, da prvostepeni organ nije ni utvrđivao činjenicu da li joj je i kada rješenje od 24. jula 2015. godine dostavljeno, iako se radi o rješenju kojim je određeno sprovođenje izvršenja na imovini čiji je ona suvlasnik i koje rješenje joj je moralo biti uručeno lično, u skladu sa odredbama člana 70. Zakona o upravnom postupku. Takođe, da je pogrešan zaključak da je rok za izjavljivanje prigovora počeo teći od dana kada se urednim smatrala dostava rješenja njenom suprugu, da je nepravilno utvrđeno da je prigovor neblagovremen, jer u odnosu na nju rok za izjavljivanje prigovora nije ni mogao da teče iz razloga što joj rješenje od 24. jula 2015. godine nikada nije dostavljeno. Shodno navedenom, Osnovni sud je ukazao da je tužena bila dužna u obrazloženju svog rješenja ocijeniti ove žalbene navode, te je naveo da je u žalbenom postupku težište rada drugostepenog organa ispitivanje osnovanosti žalbe i zakonitosti prvostepenog rješenja sa procesne i materijalnopravne strane i zato se u obrazloženju drugostepenog rješenja moraju ocijeniti svi navodi žalbe i o svakom dati ocjena pravne utemeljenosti i jasno navesti razlozi zbog kojih se određeni navod žalbe usvaja ili ne usvaja. Osnovni sud je ukazao da paušalnom ocjenom da su žalbeni navodi neosnovani i kao takvi neprihvatljivi jer je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je rješenje od 24. jula 2015. godine porezni obveznik (apelantkinjin suprug) primio putem oglasne ploče 31. avgusta 2015. godine, a da je prigovor predat prvostepenom organu 10. septembra 2015. godine, Apelaciona komisija u obrazloženju rješenja nije dala razloge o odlučnim činjenicama, što predstavlja razlog za poništenje rješenja, jer se takvo rješenje ne može ispitati.

5. Presudom Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 092822 16 Už od 30. marta 2016. godine uvažena je žalba tužene i preinačena Presuda Osnovnog suda od 29. januara 2016. godine tako da je apelantkinjina tužba odbijena kao neosnovana.

6. U obrazloženju presude, Apelacioni sud je ukazao na odredbe člana 35. Zakona o upravnom postupku kojima je propisano da je stranka u postupku osoba po čijem zahtjevu je pokrenut ili protiv koga se vodi postupak, ili osoba koja radi zaštite svojih prava i pravnih interesa ima pravo da učestvuje u postupku (zainteresovana osoba). Takođe je ukazao na odredbe člana 215. stav 1. istog zakona kojima je propisano da će nedopuštenu, neblagovremenu ili žalbu izjavljenu od neovlaštenog lica odbaciti rješenjem organ prvog stepena. Apelacioni sud je naveo da apelantkinja, kao osoba u čija prava i interese se zadire rješenjem od 24. jula 2015. godine, čak i u situaciji kada joj nadležni organ u toku prvostepenog postupka nije dao status stranke (kao zainteresovane osobe) ima pravo izjaviti žalbu protiv prvostepenog upravnog akta, ali u roku koji važi i za stranku (poreznog dužnika), odnosno u zakonskom roku za izjavljivanje žalbe koji počinje teći i navršava se kao za stranku koja je to svojstvo dobila u toku prvostepenog postupka. Dalje je naveo da je odredbama člana 3. Zakona o upravnom postupku određeno da se u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu uređena posebnim zakonom. S tim u vezi, Apelacioni sud je ukazao da je odredbama člana 3. tačka 20. Zakona o poreznoj upravi Brčko distrikta Bosne i Hercegovine propisano da se „osobna dostava“ smatra uredno izvršenom ako je dostavljanje pismena izvršeno primatelju, članu domaćinstva, zaposleniku primatelja, kao i ostavljanjem pismena u unutrašnjost poslovnog objekta, pribijanjem na vrata stambenog objekta uz konstataciju dostavljača o načinu izvršenog dostavljanja, te ukoliko dostava nije izvršena na ovaj način, izvršit će se stavljanjem pismena na oglasnu ploču Porezne uprave. Zatim je ukazao da je odredbama člana 52. istog zakona određeno da se protiv rješenja o prinudnoj naplati može uložiti prigovor u roku od tri dana od dana prijema rješenja. Shodno navedenom, Apelacioni sud je istakao da je prvostepeni upravni organ pravilno postupio kada je odbacio apelantkinjin prigovor kao neblagovremen, imajući u vidu da je rješenje od 24. jula 2015. godine dostavljeno apelantkinjinom suprugu putem oglasne table 31. avgusta 2015. godine i da je posljednji dan zakonskog roka za izjavljivanje prigovora bio 3. septembar 2015. godine, dok je apelantkinja prigovor izjavila 10. septembra 2015. godine. Apelacioni sud je istakao da je zakonodavac, saglasno karakteru upravnog postupka determinisanim osnovnim načelima, zainteresovanim osobama koje nisu stekle svojstvo stranke u toku prvostepenog upravnog postupka (do donošenja prvostepenog upravnog akta), a propustile su zakonski rok za izjavljivanje žalbe (koji rok se vezuje za stranke koje su učestvovale u postupku i kojima je odluka dostavljena), omogućio pravnu zaštitu kroz drugi pravni lijek, na način i pod uslovima propisanim mjerodavnim zakonom.

7. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 022265 16 Uvp od 5. decembra 2017. godine odbijen je apelantkinjin zahtjev za preispitivanje sudske odluke – Presude Apelacionog suda broj 96 0 U 092822 16 Už od 30. marta 2016. godine.

8. U obrazloženju presude, Sud BiH je naveo da je pitanje dostave predmetnog rješenja, koje se odnosi na postupak prinudne naplate, jasno propisano odredbama Zakona o poreskoj upravi Brčko distrikta BiH, čije odredbe je kao lex specialis pravilno primijenio Apelacioni sud. Sud BiH je naveo da je pravilan zaključak Apelacionog suda da je rješenje od 24. jula 2015. godine dostavljeno apelantkinjinom suprugu 31. avgusta 2015. godine putem oglasne table Porezne uprave, te je pravilan i zaključak da je pravostepeni upravni organ pravilno postupio kada je odbacio apelantkinjin prigovor kao neblagovremen s obzirom na činjenicu da je protiv navedenog rješenja žalbu podnijela 10. septembra 2015. godine. Cijeneći pravilnost i zakonitost presude Apelacionog suda u granicama razloga iz zahtjeva, Sud BiH je ukazao da je osporena presuda zasnovana na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni zakona.

9. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja je navela da joj organi uprave nisu omogućili da učestvuje u postupku, a Apelacioni sud i Sud BiH odbili da sankcionišu takav postupak organa uprave. Dalje je ukazala da navedeni sudovi smatraju da kao početak roka za prigovor u odnosu na nju treba uzeti dan kada je njezinom suprugu izvršena dostava rješenja putem oglasne table, na koji način je zanemarena odredba člana 70. Zakona o upravnom postupku kojom je propisano kada se dostavljanje mora izvršiti lično licu kome je pismeno namijenjeno. Apelantkinja smatra da su sudovi propustili zaključiti je izvršenje određeno na imovini čiji je ona suvlasnik i da joj je rješenje moralo biti uručeno lično.

Relevantni propisi

10. Zakon o poreznoj upravi Brčko distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta“, br. 03/02, 42/04, 08/06, 03/07, 19/07, 02/08, 16/13 i 35/17)

11. U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o poreznoj upravi Brčko distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta“, br. 03/02, 42/04, 08/06, 03/07, 19/07, 02/08 i 16/13) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 3. tačka 20.

„Lična dostava'' smatra se uredno izvršenom ako je dostavljanje pismena izvršeno primaocu, članu domaćinstva, zaposleniku primaoca, kao i ostavljanjem pismena u unutrašnjosti poslovnog objekta, pribijanje na vrata stambenog objekta uz konstataciju dostavljača o načinu izvršenog dostavljanja, te ukoliko dostava nije izvršena na ovaj način, izvršit će se stavljanjem pismena na oglasnu ploču Porezne uprave.

Prigovori Član 52.

(1) Protiv rješenja o prinudnoj naplati može se uložiti prigovor.

(2) Prigovor se podnosi u roku od 3 (tri) dana od prijema rješenja.

(3) Prigovor razmatra Apelaciona komisija.

(4) Prigovor ne odlaže izvršenje.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud nalazi da apelantkinja povredu prava na koja se pozvala u apelaciji nalazi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa. S tim u vezi Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

15. Ustavni sud uočava da je u konačnici odbijena apelantkinjina tužba kojom je tražila da se poništi rješenje tužene. Ustavni sud uočava da iz obrazloženja osporene presude Suda BiH proizilazi zaključak da se pitanje dostave rješenja tužene odnosi na postupak prinudne naplate, a što je propisano odredbama Zakona o poreznoj upravi Brčko distrikta BiH, kao lex specialis zakona. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju konačne odluke ponudio jasne i precizne razloge za odbijanje apelantkinjinog tužbenog zahtjeva, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena presuda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-659/18 (S. T.) | Sudska praksa | Aktio