Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2742/19 (S.M.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2742/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. rujna 2019. godine, u predmetu broj AP-2742/19, rješavajući apelaciju S. M., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. M. podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 029686 19 Uvp od 22.

svibnja 2019. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 029686 18 U od 30. listopada 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. S. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nakić Alen, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 4. srpnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 029686 19 Uvp od 22. svibnja 2019. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 029686 18 U od 30. listopada 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Suda BiH, apelantu je utvrđeno postojanje sigurnosne smetnje za pristup tajnim podacima svih stupnjeva tajnosti.

3. U obrazloženju presude Suda BiH je naveo da je postupajući na osnovu ovlaštenja iz članka 39. stavak 3. Zakona o zaštiti tajnih podataka, nadležna Obavještajno-sigurnosna agencija (u daljnjem tekstu: OSA) izvršila proširenu sigurnosnu provjeru i prema izvještaju apelant je ostvario niz neovlaštenih i krimogenih radnji koje predstavljaju predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost provjeravane osobe za pristup tajnim podacima. Dalje je Sud BiH naveo da je ova činjenica osnova za odbijanje izdavanja dozvole primjenom članka 59. stavak 1. točke f) alineje 1. Zakona o zaštiti tajnih podataka, kojom je propisano da će se zahtjev za izdavanje dozvole odbiti ukoliko je dokazano postojanje sigurnosne smetnje u vezi sa jednom ili više informacija iz upitnika za sigurnosnu provjeru, koja utemeljuje opravdanu sumnju u autentičnost, lojalnost državi i povjerljivost osoba za omogućavanje pristupa, korištenja, čuvanja i zaštite tajnih podataka, a naročito ako se sigurnosna smetnja odnosi na neovlašten kontakt s pripadnicima organiziranih kriminalnih grupa, terorističkim organizacijama i organizacijama koje ih finansijski ili na drugi način podržavaju, odnosno članstvo u njima. Pri tome, Sud BiH je naveo da je člankom 4. točka m) Zakona o zaštiti tajnih podataka, propisano je da su sigurnosne smetnje podaci ili činjenice, do kojih se dođe postupkom sigurnosne provjere i na kojima se zasniva sumnja, iz čega proizilazi da je dovoljno da postoje činjenice, koje imaju podlogu u određenim ponašanjima ili preduzetim radnjama, o čemu nadležne službe vode evidenciju i na kojima se nesporno može zasnivati sumnja. Konačno, Sud BiH je naveo da su iz dijela spisa tuženog, koji nosi oznaku „povjerljivo", proizilaze razlozi za odbijanje izdavanja dozvole, prikupljeni od strane OSA-e u saradnji s odgovarajućim organima i koji su prezentirani sudu, u postupku sigurnosne provjere.

Apelacioni navodi

4. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te prava na učinkovit pravni lijek iz „članka II/2. Ustava Bosne i Hercegovine“ i članka 13. Europske konvencije i povredu zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i 14. Europske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. S obzirom da apelant smatra da mu je osporenim rješenjima Suda BiH, kojima je u odnosu na apelanta utvrđeno postojanje sigurnosne smetnje za pristup tajnim podacima svih stupnjeva tajnosti, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim člankom primjenjive na predmetni postupak.

7. Ustavni sud ukazuje da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije garantiraju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je u postupku pristupa tajnim podacima odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u proceduri koja se odnosi na pristup tajnim podacima u skladu sa Zakonu o zaštiti tajnih podataka ne utvrđuju apelantova "građanska prava i obaveze" u smislu članka 6. Europske konvencije, već se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju postojanja zakonskih pretpostavki za pristup tajnim podacima po Zakonu o zaštiti tajnih podataka. Ustavni sud zaključuje da članak 6. Europske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju, niti članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine pruža širi obim zaštite u konkretnom slučaju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 2086/17 od 11. listopada 2017. godine i Odluka o dopustivosti broj AP-2828/17 od 11. rujna 2018.godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud zaključuje da se radi o sporu koji je izvan okvira članka 6. Europske konvencije, a članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, zbog čega su navodi apelantice ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i o povredi zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2742/19 (S.M.) | Sudska praksa | Aktio