Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1972/19 (A. K.)
Odluka donesena 19. 09. 2019.
- Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1972/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-1972/19, rješavajući apelaciju Adema Karaosmanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c), j) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adema Karaosmanovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 031175 16 Gž od 13. novembra 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adema Karaosmanovića podnesena protiv Presude na osnovu priznanja Osnovnog suda u Livnu broj P-504/90 od 30. oktobra 1990. godine i Rješenja o nasljeđivanju Opštinskog suda u Livnu broj O.281/82 od 6.
decembra 1984. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adema Karaosmanovića podnesena protiv Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 002129 08 P od 14. juna 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Adem Karaosmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, podnio je 30. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 031175 16 Gž od 13. novembra 2017. godine. Dopunom apelacije od 21. maja 2019. godine apelant je osporio i Rješenje Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 P 031175 14 P od 24. marta 2016. godine, Presudu Općinskog suda broj 68 0 P 002129 08 P od 14. juna 2011. godine, Presudu na osnovu priznanja Osnovnog suda u Livnu broj P-504/90 od 30. oktobra 1990. godine i Rješenje o nasljeđivanju Opštinskog suda u Livnu broj O.281/82 od 6. decembra 1984. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 P 031175 16 Gž od 13. novembra 2017. godine odbijena je žalba apelanta i potvrđeno prvostepeno Rješenje Općinskog suda broj 68 0 P 031175 14 od 24. marta 2016. godine. Navedenim rješenjem je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja I.Č (u daljnjem tekstu: tužitelj), pa je utvrđeno da je apelant početkom juna 2014. godine smetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu nekretnina, pobliže označenih u izreci rješenja, na način da je cijeli posjed nekretnina pregradio kamenim zidom, te zasadio više voćaka/stabala, pa je naloženo apelantu da odmah prestane s ovakvim smetanjem, te da o svom trošku odmah poruši zid, počupa voćke/stabla koja je zasadio, te zemljište i posjed vrati u stanje prije smetanja, kao i da se „okani“ ubuduće ovakvog ili sličnog ponašanja i da omogući tužitelju mirno posjedovanje navedenih nekretnina, pod prijetnjom novčane kazne i prinudnog izvršenja (stav I). Apelant je obavezan na naknadu troškova postupka tužitelja u iznosu od 1.764,00 KM u roku od 15 dana (stav II). Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa (stav III).
3. Presudom Općinskog suda broj 68 0 P 002129 08 P od 14. juna 2011. godine naloženo je apelantu „da se okani i ne pača“ u stečena prava tužitelja (I.Č.) na nekretninama upisanim u zk. uložak 821 i zk. uložak 822 k.o. Livno, a sve u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja i da tužitelju plati troškove postupka u iznosu od 1.057,80 KM.
4. Presudom na osnovu priznanja Osnovnog suda u Livnu broj P-504/90 od 30. oktobra 1990. godine utvrđeno je da tuženicima F.D., J.D., M.D., R.D., S.D., H.D., S.Š, S.D, S.D., S.D. ne pripadaju nikakva stvarna prava, pa ni suvlasnička prava, kao ni pravo korištenja, a koja zapravo pripadaju tužitelju (I.Č.) u cjelosti, na nekretninama pobliže označenim u izreci presude.
5. Rješenjem o nasljeđivanju Opštinskog suda u Livnu broj O.281/82 od 6. decembra 1984. godine utvrđeno je da ostavštinu iza umrlog, M.D. iz Livna, umrlog 1. jula 1982. godine čine nekretnine, pobliže označene u izreci rješenja, te se navedene nekretnine uručuju nasljednicima (poimenično navedenim u izreci rješenja od 1. do 8.).
6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c), j) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c), j) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
j) apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
a) Protek roka
8. S obzirom na to da je apelantu Rješenje Kantonalnog suda broj 68 0 P 031175 16 Gž od 13. novembra 2017. godine (a kojim je odbijena žalba apelanta i potvrđeno Rješenje Općinskog suda broj 68 0 P 031175 14 P od 24. marta 2016. godine) dostavljeno 22. novembra 2017. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. aprila 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 68 0 P 031175 16 Gž od 13. novembra 2017. godine.
b) Dopustivost ratione temporis
9. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.
10. Imajući u vidu da je apelant, u konkretnom slučaju, u apelaciji osporio Presudu Osnovnog suda u Livnu broj P-504/90 od 30. oktobra 1990. godine i Rješenje o nasljeđivanju Opštinskog suda u Livnu broj O.281/82 od 6. decembra 1984. godine, a koje odluke su donesene u periodu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, proizlazi da Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da rješava predmetnu apelaciju u dijelu u kojem apelant osporava navedene odluke.
c) Neiscrpljivanje
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 203. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), podnese žalbu nadležnom sudu protiv Presude Općinskog suda broj 68 0 P 002129 08 P od 14. juna 2011. godine. Prema tome, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c), j) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, ukoliko je apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavnom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević