Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2803/19 (B. K.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2803/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2803/19, rješavajući apelaciju Bajre Kljajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bajre Kljajića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 029440 18 Gž od 3. juna 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Bajro Kljajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipraga, podnio je 6. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 P 029440 18 Gž od 3. juna 2019. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda od 3. juna 2019. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda u Kotor Varošu od 4. aprila 2018. godine kojim je odbačena apelantova tužba protiv tužene (Đ.L.) radi utvrđenja prava svojine.

3. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je ukazao da je odredbom člana 196. Zakona o parničnom postupku propisano da presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravosnažna, da sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravosnažno presuđena i ako utvrdi daje parnica pokrenuta o zahtjevu o kome je već pravosnažno odlučeno, odbaciće tužbu. Pri tome, Okružni sud je naveo da se prigovor presuđene stvari (član 196. Zakona o parničnom postupku) može istaći u situaciji ako je spor pravosnažno okončan među istim parničnim strankama i ako je postojao identitet činjeničnog osnova i identitet tužbenog zahtjeva. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je apelant u konkretnoj parnici, kao i u ranijoj parnici (u kojoj je presudom Okružnog suda od 29. septembra 2009. godine odbijen protivtužbeni zahtjev apelanta i M.K. kojim su tražili da se utvrdi da su suvlasnici i suposjednici sa po 1/8 dijela nekretnina po osnovu dosjelosti, te da je tužena dužna da trpi da se u zemljišnim knjigama u korist apelanta i M.K. uknjiži pravo suposjeda i susvojine na tim nekretninama) kao osnov sticanja prava svojine na predmetnim nekretninama isticao ugovor o prodaji i dosjelost. Također, Okružni sud je naveo da je navedenom presudom parcela (iz tužbenog zahtjeva predmetne tužbe) izdvojena tuženoj. Osnovom navedenog, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbacio apelantovu tužbu kao presuđenu stvar, zato što u konkretnom slučaju u obje parnice postoji identitet stranaka, identitet činjeničnog i pravnog osnova, te identitet tužbenog zahtjeva o kojem je pravosnažno odlučeno. Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

7. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem je redovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima ili obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Nadalje, u pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Konačno, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, slijedom čega su i apelantovi navodi o kršenju ovih prava ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2803/19 (B. K.) | Sudska praksa | Aktio