Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-701/18 („Mipex-Auto RS“ d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-701/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-701/18, rješavajući apelaciju „Mipex-Auto RS“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Mipex-Auto RS“ d.o.o. Banja Luka podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 021403 17 Uvp od 4. decembra 2017. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 021403 16 U od 19.
aprila 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „Mipex-Auto RS“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vladimir Kovačević, advokat iz Banjaluke, podnio je 2. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 021403 17 Uvp od 4. decembra 2017. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 021403 16 U od 19. aprila 2017. godine.
2. Zaključkom tuženog Ureda za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) broj JN2-03-07-1-94-7/16 od 25. februara 2016. godine odbačena je, kao neuredna apelantova žalba (kao ponuđača) izjavljena na Tendersku dokumentaciju za nabavku poludubokih čizama za potrebe Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo.
3. U obrazloženju Zaključka, tuženi je naveo da je, prije nego što se upustio u meritorno odlučivanje, pristupio provjeri formalnih pretpostavki za ulaganje žalbe koje moraju biti ispunjene na strani žalitelja, a odnose se na dopuštenost, blagovremenost i da li je žalba izjavljena od strane ovlaštenog lica, u skladu sa odredbama člana 109. stav 1. Zakona o javnim nabavkama, te pretpostavki propisanih odredbama člana 105. istog zakona. S tim u vezi, tuženi je ukazao da sadržaj žalbe ne odgovara odredbama člana 105. Zakona o javnim nabavkama, iz razloga što žalba ne sadrži dokaz o plaćenoj naknadi za pokretanje žalbenog postupka. Dalje je ukazao da je odredbama člana 108. stav 3. Zakona o javnim nabavkama propisana obaveza tuženog da prije razmatranja žalbe utvrdi da li je žalitelj uplatio naknadu za pokretanje žalbenog postupka. Tuženi je naveo da je aktom od 8. februara 2016. godine, kojeg je apelant zaprimio 9. februara 2016. godine, zatražio da apelant dopuni žalbu tako što će dostaviti dokaz o uplati naknade za pokretanje žalbenog postupka u iznosu od 5.000,00 KM i dokaz o uplati administrativne takse u iznosu od 50,00 KM u roku od tri dana od dana prijema zahtjeva za dopunu. Tuženi je naveo da je aktom od 16. februara 2016. godine apelant zahtijevao od tuženog da mu dostavi izjašnjenje ugovornog organa na predmetnu žalbu, te odgodu roka za uplatu naknade za pokretanje žalbenog postupka. Tuženi je ukazao da je aktom od 17. februara 2016. godine, u skladu sa odredbama člana 94. stav 3. Zakona o javnim nabavkama, dostavio apelantu izjašnjenje ugovornog organa i ostavio mu novi rok od tri dana za uplatu naknade za pokretanje žalbenog postupka. Tuženi je istakao da apelant nije u novom roku od tri dana postupio po aktu od 17. februara 2016. godine (akt zaprimljen 18. februara 2016. godine), odnosno nije dostavio dokaz o plaćenoj naknadi za pokretanje žalbenog postupka i dokaz o plaćenoj administrativnoj taksi, zahtjevan u skladu sa odredbama Zakona o administrativnim taksama. Tuženi je naveo da je preduzeo sve radnje da se nedostaci žalbe otklone, da je na apelantov zahtjev odredio novi rok za ispunjenje, ali da apelant nakon proteka roka nije postupio po odredbama Zakona o javnim nabavkama i Zakona o administrativnim taksama. Slijedom navedenog, tuženi je istakao da je u skladu sa odredbama člana 105. i 106. Zakona o javnim nabavkama utvrdio da je žalba neuredna.
4. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 021403 16 U od 19. aprila 2017. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv Zaključka tuženog od 25. februara 2016. godine.
5. U obrazloženju presude, Sud BiH je ukazao da je odredbama člana 105. Zakona o javnim nabavkama taksativno navedeno šta žalba obavezno sadrži, između ostalog, dokaz o plaćenoj naknadi za pokretanje žalbenog postupka. Dalje je ukazao da je tuženi, prije razmatranja žalbe dužan utvrditi da li je žalilac uplatio naknadu, u skladu sa odredbama člana 108. stav 3. Zakona o javnim nabavkama. Sud BiH je ukazao da pravilnim tumačenjem navedene odredbe proizilazi da je Zakonom o javnim nabavkama (lex specialis) jasno propisano da žalba kao podnesak obavezno sadrži i dokaz o plaćenoj naknadi za žalbu i da prije odlučivanja o žalbi tuženi mora pozvati podnosioca žalbe da plati naknadu u određenom roku. Takođe je naveo da do dana održavanja sjednice tuženog (19. april 2017. godine), nije dostavljen dokaz o uplati, odnosno žalba nije dopunjena. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o pozivu za dopunu žalbe od čijeg prijema teče rok koji se ne može produžavati i čijim istekom se gubi mogućnost da se preduzme propuštena radnja, Sud BiH je istakao da je nesporan apelantov propust da otkloni nedostatak, te da je pravilno odlučio tuženi kada je odbacio apelantovu žalbu kao neurednu.
6. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 021403 17 Uvp od 4. decembra 2017. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke – Presude Suda BiH broj S1 3 U 021403 16 U od 19. aprila 2017. godine.
7. U obrazloženju konačne odluke, Sud BiH je naveo da je apelant u zahtjevu parafrazirao odredbe čl. 105, 106. i 108. Zakona o javnim nabavkama, te ukazao da niti jedna odredba ne obavezuje žalioca da uplati naknadu, odnosno da je uslov za razmatranje žalbe uplata naknade. Takođe je naveo da je apelant ukazao da u pobijanoj presudi nema komentara na član 106. stav 1. Zakona o javnim nabavkama i tvrdi da nije spomenuto da se tom odredbom isključuje tačka i) iz člana 105. koja definiše uplatu administrativne takse, već se pogrešno tvrdi da se radi o naknadi za pokretanje žalbenog postupka. Sud BiH je ukazao da je tuženi ukazao apelantu na neurednost njegove žalbe, te da ga je na osnovu člana 106. Zakona o javnim nabavkama (postupak sa neurednom žalbom) pozvao da uredi žalbu u roku od tri dana na način da dostavi originalni dokaz o plaćenoj naknadi za pokretanje žalbenog postupka. Zatim je ukazao da apelant u konkretnom slučaju koristi jezičku nedosljednu upotrebu termina taksa i naknada označenih u odredbama čl. 105, 106. i 108. Zakona o javnim nabavkama u pravcu dokazivanja da član 105. tačka i) ovog zakona definiše administrativnu taksu, a ne naknadu za pokretanje žalbenog postupka. Sud BiH je ukazao da se, imajući u vidu naprijed označene zakonske odredbe, nesumnjivo radi o naknadi za pokretanje žalbenog postupka. Sud BiH je ukazao da je u pobijanoj presudi pravilno istaknuto da je Zakonom o javnim nabavkama propisano da žalba, kao podnesak obavezno sadrži i dokaz o plaćenoj naknadi za žalbu, te da prije odlučivanja o žalbi tuženi mora pozvati podnosioca žalbe da naknadu plati u određenom roku. Sud BiH je istakao da odredbama člana 106. stav 2. Zakona o javnim nabavkama propisano postupanje sa neurednom žalbom. Sud BiH je istakao da iz relevantnih odredaba Zakona o javnim nabavkama nesporno proizilazi da se u žalbenim postupcima pred tuženim, kao drugostepenim organom, neuplaćivanje žalbene naknade, odnosno takse smatra formalnim nedostatkom žalbe čija je posljedica, ukoliko se u ostavljenom roku ne ispravi, odbacivanje. Sud BiH je podsjetio da je naplata administrativnih taksi regulisana odredbama Zakona o administrativnim taksama, kojima je predviđena mogućnost prinudne naplate administrativne takse.
8. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i zabrana zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelant je naveo hronologiju predmetnog postupka i citirao dijelove tužbenih navoda u kojima je ukazao da tuženi nije postupao u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama i tumačio ga je suprotno njegovim odredbama, te je istakao da se uplata administrativne takse iz člana 105. stav 1. tačka i) ovog zakona ne smatra obaveznim pri kompletiranju žalbe, odnosno uslovom da bi se žalba uzela u razmatranje. Apelant je naveo da bi nerazmatranje žalbe zbog neplaćanja naknade/takse bilo uskraćivanje prava na pravnu zaštitu. Apelant je ukazao da poziv tuženog, kao i tvrdnja suda da se žalba dopuni uplatom naknade za razmatranje žalbe i administrativne takse, nije u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, već predstavlja proizvoljno tumačenje odredaba tog zakona.
Relevantni propisi
9. Zakon o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14), u relevantnom dijelu glasi:
Član 105.
(Sadržaj žalbe) Žalba sadrži:
[…]
i) dokaz o plaćenoj administrativnoj taksi na žalbu, u iznosu propisanom članom 108. ovog zakona;
[…] Član 106.
(Postupak s neurednom žalbom) (1) Ako dostavljena žalba ne sadrži podatke iz člana 105. stav (1) tač. a), b), c), d) e), h) i j) ovog zakona, URŽ poziva žalioca da upotpuni žalbu i određuje rok koji ne može biti duži od tri dana od dana prijema zahtjeva za dopunu.
(2) Ako žalilac ne postupi po zahtjevu URŽ-a u skladu sa stavom (1) ovog člana, žalba će biti odbačena kao neuredna, osim ako bi se iz njenog sadržaja moglo postupati i ako žalba ima postavljen žalbeni zahtjev i dokaz o plaćenoj administrativnoj taksi na žalbu.
Član 108.
(Naknada na žalbu) (1) Žalilac je obavezan platiti naknadu za pokretanje žalbenog postupka u iznosu od:
[…] (3) Prije razmatranja žalbi, URŽ je dužan utvrditi da li je žalilac uplatio naknadu u skladu sa st. (1) i (2) ovog člana.
Član 109.
(Postupanje URŽ-a po žalbi) (1) URŽ po zaprimanju žalbe utvrđuje blagovremenost, dopuštenost te da li je žalba izjavljena od ovlaštenog lica.
(2) Kada URŽ utvrdi da je žalba blagovremena, dopuštena i izjavljena od ovlaštenog lica, nastavit će razmatrati žalbene navode.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud nalazi da apelant povredu prava na koja se pozvao u predmetnoj apelaciji nalazi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. S tim u vezi Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizilaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH, u obrazloženjima svojih presuda, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o javnim nabavkama dao jasne razloge za odbijanje apelantove tužbe. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Suda BiH (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3439/18 od 10. aprila 2019. godine i Odluka o dopustivosti broj AP- 3531/18 od 11. juna 2019. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena presuda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević