Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3563/17 (P. B.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3563/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3563/17, rješavajući apelaciju Petre Blagojević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petre Blagojević podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 0 P 025333 17 Rev od 8. maja 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Petra Blagojević (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnijela je 17. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 0 P 025333 17 Rev od 8. maja 2017. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 0 P 025333 11 P 2 od 25. decembra 2015. godine naređeno je tuženom Javno preduzeće „Putevi Republike Srpske“ Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) da u cilju otklanjanja uzroka i sprečavanja daljeg nastanka štete na zemljištu koje je u vlasništvu apelantkinje (preciznije označeno i opisano u izreci presude) preduzme i izvede sledeće mjere i radove na dijelu regionalnog puta Hreša – Sumbulovac uz koji se pruža naznačeno zemljište i na naznačenom zemljištu: 1. da sprovede inžinjersko-geološko istraživanje terena navedenih parcela, sa obradom podataka i nadzorom tokom istraživanja i izradi elaborat o sanaciji deformisanog tla u pokrivaču navedenih parcela sa rješenjem sanacije tla i izradi projekat za izvođenje radova koji su naloženi izrekom presude, 2. da izradi drenažni sistem kroz predmetne parcele do recepijenta izvođenjem radova preciznije navedenih u izreci presude, 3. da ugradi AB trapezasta korita za kontrolisanu odvodnju oborina do recipijenta, 4. da izvrši mašinsko nivelisanje terena na površini od 15.500 m , 5. da zasadi drvored od 50 stabala, 6. da zasije travu na nivelisani teren, a sve o trošku tuženog (stav 1. izreke). Stavom 2. izreke prvostepene presude obavezan je tuženi da na ime naknade materijalne štete smanjenjem vrijednosti predmetnog zemljišta isplati apelantkinji iznos od 66.444,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da apelantkinji isplati troškove postupka u iznosu navedenom u izreci presude.

3. U obrazloženju presude, Osnovni sud je naveo da je predmet spora u konkretnom slučaju apelantkinjin zahtjev za otklanjanje uzroka štete koja je nastala na njenom zemljištu od strane susjedne nepokretnosti (regionalni put), na kojoj je 2010. godine vršena rekonstrukcija, tj. rehabilitacija, što je dovelo do štete zbog neadekvatnog rješenja protoka oborinskih voda koje se slijevaju na apelantkinjino zemljište i dovode do znatne erozije zemljišta, te apelantkinjin zahtjev za naknadu materijalne štete. Osnovni sud je naveo da se vještak geološke struke izjasnio da se apelantkinjine parcele nalaze ispod trase regionalnog puta, ali da je loše izvedenim radovima na spornoj dionici, prije i posle rekonstrukcije, omogućen proces geodinamičkih aktivnosti koje su manifestovane deformacijom tla na predmetnim parcelama (preciznije navedeno u obrazloženju presude). Dalje je naveo da je ukupna površina tla koju je zahvatio proces oko 64% od ukupne površine zemljišta. Takođe je naveo da se vještak geološke struke izjasnio o mogućnostima i načinima sanacije zemljišta i sprečavanja daljih deformacija tla, navodeći da bi se sanacija odvijala u inžinjersko-geološkom istraživanju terena predmetnih parcela, sa obradom podataka i nadzorom tokom istraživanja i izradom elaborata o sanaciji tla, te izrada drenažnog sistema, ugradnja trapezastih ili lučnih korita, ugradnja kamenih gabiona-kontrafora, nivelisanje terena, rekultivacija površine tla sporne parcele, što je hitno i neophodno uraditi u što kraćem vremenu. Zatim je naveo da se vještak izjasnio o specifikaciji potrebnih mjera i njihovih troškova, a apelantkinja je u tom pogledu i opredijelila tužbeni zahtjev kao zahtjev za preduzimanje mjera i radova na dijelu regionalnog puta i na njenom zemljištu.

4. Osnovni sud je ukazao da se vještak geološke struke izjasnio o potrebnim mjerama za sanaciju deformisanog zemljišta, kao i uređenju saobraćajnice, jer smatra da su te mjere potrebne da se zaustavi dalji proces širenja deformacije, s tim da ukoliko dođe do kinetičkog kidanja zemljišta nužan je veći obim istraživanja i sredstava, te se izjasnio da je u pitanju privremena sanacija i sa uređenom specifikacijom mjera i radova ne može se provesti zemljište u prvobitnu poziciju, tj. u poziciju prije nastanka deformacije. Takođe je ukazao da je vještak geološke struke sačinio dopunu nalaza i mišljenja, u kojem je naveo da je došlo do povećanja stepena deformacije za oko 6% u odnosu na prvi uviđaj, te je ostao kod mišljenja da je potrebno izvršiti sanaciju predmetnih parcela, jer će u suprotnom nastati totalne deformacije koje će dovesti do povećane površine nestabilnog terena.

5. Osnovni sud je naveo da je provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke koji se izjasnio o vrsti građevinskih radova koje je potrebno izvršiti u cilju otklanjanja uzroka i sprečavanja daljeg nastanka štete, a polazeći od mjera koje je u tom cilju utvrdio vještak geološke struke.

6. Potom je istakao da je za nastalu štetu na apelantkinjinom zemljištu odgovoran tuženi, te da je shodno odredbama člana 154. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) dužan postupiti po apelantkinjinom tužbenom zahtjevu, jer ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je. Zatim je ukazao da je odredbama člana 156. ZOO propisano da svako može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od koga prijeti znatnija šteta njemu ili neodređenom broju lica, kao i da se uzdrži od djelatnosti od koje proizilazi uznemiravanje ili opasnost štete ako se nastanak uznemiravanja ili štete ne može spriječiti odgovarajućim mjerama, dok je stavom 2. istog člana propisano da će sud na zahtjev zainteresovanog lica narediti da se preduzmu odgovarajuće mjere za sprečavanje nastanka štete, ili uznemiravanje, ili da se otkloni izvor opasnosti na trošak držaoca izvora opasnosti, ukoliko isti to sam ne učini. Osnovni sud je naveo da treba imati u vidu i odredbe člana 76. Zakona o stvarnim pravima kojima je propisano da se nepokretnošću ne smije služiti i koristiti da zbog toga na tuđu nepokretnost dospiju, između ostalog, otpadne vode ukoliko su prekomjerni, a što je slučaj u konkretnom predmetu, s obzirom na namjenu koja odgovara toj nepokretnosti, u skladu sa mjestom i vremenom, ili izazivaju znatniju štetu, pa je stoga vlasnik nepokretnosti koje su izložene imisijama ovlašćen da od vlasnika nepokretnosti od koga taj uzrok potiče zahtijeva da otkloni uzroke tih imisija, kao i da naknadi štetu.

7. U vezi tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu materijalne štete, Osnovni sud je naveo da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke, kao i dopune nalaza i mišljenja utvrdio visinu štete. Zatim je istakao da se u predmetnoj pravnoj stvari radi o već nastaloj šteti, koja se ogleda u smanjenoj vrijednosti zemljišta zbog nastalih deformacija, dok prvi dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na preduzimanje određenih mjera i radova kako na zemljištu tako i na saobraćajnici, predstavlja tužbeni zahtjev radi sprečavanja daljeg nastanka štete.

8. Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 P 025333 16 Gž 2 od 26. septembra 2016. godine djelimično je uvažena žalba tuženog i preinačena prvostepena presuda tako što je odbijen apelantkinjin tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je obavezan tuženi da sprovede inžinjersko-građevinsko istraživanje terena navedenih parcela, sa obradom podataka i nadzorom takvog istraživanja i izradi elaborat o sanaciji deformisanog tla u pokrivaču navedenih parcela sa rješenjem sanacije tla i izradi projekat za izvođenje radova koji su naloženi izrekom presude, kao i u dijelu odluke kojom je obavezan tuženi da apelantkinji plati na ime naknade materijalne štete smanjenjem vrijednosti predmetnog zemljišta iznos od 66.444,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. U preostalom dijelu odbijena je žalba tuženog i prvostepena presuda potvrđena.

9. U obrazloženju presude, Okružni sud je naveo sadržaj odredaba člana 156. st. 2. i 3. ZOO, te je ukazao da pravno sredstvo koje zakon ustanovljava jeste zahtjev za otklanjanje opasnosti od štete, koja se otklanja uklanjanjem izvora opasnosti. Dalje je naveo da se pod štetom koja prelazi normalne granice i za koju odgovara štetnik-pravno lice koje vrši opštekorisnu dozvoljenu djelatnost podrazumijevaju takve štetne posljedice koje prelaze uobičajene okvire (prekomjerna šteta). Takođe je naveo da je odredbama člana 185. ZOO regulisano pitanje naknada materijalne štete, uspostavljanje ranijeg stanja i određivanje naknade u novcu, pa je prema odredbi stava 1. ovog člana odgovorno lice dužno uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (pravilo o uspostavljanju ranijeg stanja podrazumijeva, između ostalog, da se radi o takvom oštećenju stvari koje se popravkom može otkloniti i uspostaviti njeno funkcionalno stanje, kako je bilo prije oštećenja). Okružni sud je ukazao da je apelantkinja postavila zahtjev za sanaciju oštećenog zemljišta, te da se na te okolnosti izjasnio vještak geološke struke, koji je dao specifikaciju potrebnih mjera i radova na sanaciji zemljišta u kom pravcu je i opredijeljen apelantkinjin tužbeni zahtjev. Okružni sud je ukazao da se tim radovima faktički uklanjanju deformacije na zemljištu čime se po ocjeni tog suda predmetno zemljište dovodi u funkcionalno stanje, odnosno stanje kakvo je bilo prije oštećenja. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu odredbe člana 185. stav 4. ZOO kojima je propisano da će sud dosuditi oštećenom naknadu u novcu kada on to zahtijeva, izuzev ako okolnosti datog slučaja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja, pa kako se navedenom sanacijom zemljišta otklanjaju deformacije na njemu i uspostavlja funkcionalno stanje koje je bilo prije oštećenja, Okružni sud je istakao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi da se apelantkinji dosudi naknada tržišne cijene oštećenog zemljišta koju je utvrdio vještak ekonomske struke.

10. Osim toga, u odnosu na apelantkinjin tužbeni zahtjev da se sprovede inžinjersko-geološko istraživanje terena predmetnih parcela i izradi elaborat o sanaciji deformisanog tla u pokrivaču navedenih parcela rješenjem sanacije tla, Okružni sud je naveo da je i ovo bio predmet vještačenja po vještaku geološke struke, koji je u nalazu detaljno izložio inžinjersko-geološke prilike mikrolokaliteta na kojima se nalaze apelantkinjine parcele i izjasnio se o identifikaciji i opisu deformacije tla i uzroka njihovog nastanka. S obzirom na to, te imajući u vidu odredbe člana 7. tačka 18. Zakona o javnim putevima kojima je propisano da se radovi pri vanrednom održavanju i rehabilitaciji javnih puteva i objekata izvode isključivo na bazi projekta i od strane nadležnog organa odobrene tehničke dokumentacije, Okružni sud je preinačio prvostepenu presudu u ovom dijelu.

11. Presudom Vrhovnog suda broj 89 0 P 025333 17 Rev od 8. maja 2017. godine djelimično je usvojena revizija koju je izjavila apelantkinja, presuda Okružnog suda preinačena i presuđeno tako što je žalba tuženog odbijena i presuda Osnovnog suda potvrđena u dijelu kojim je obavezan tuženi da sprovede inžinjersko-geološko istraživanje terena navedenih parcela, sa obradom podataka i nadzorom tokom istraživanja, izradi elaborat o sanaciji deformisanog tla u pokrivaču navedenih parcela sa rješenjem sanacije tla i izradi projekat za izvođenje radova naloženih izrekom te presude, dok je u preostalom dijelu revizija odbijena.

12. U obrazloženju presude, Vrhovni sud je naveo da je usljed propusta na rehabilitaciji regionalnog puta došlo do slijevanja velike količine oborinskih voda na apelantkinjino zemljište, pa je pravilan zaključak drugostepenog suda da se odgovornost tuženog za pričinjenu štetu zasniva na odredbama člana 156. stav 3. ZOO, jer se radi o nastanku štete na zemljištu usljed obavljanja opštekorisne djelatnosti. Dalje je naveo da je prema nalazima i mišljenjima vještaka geološke struke i građevinske struke tako pričinjenu štetu na zemljištu moguće otkloniti provođenjem inžinjersko-geološkog istraživanja zemljišta, te izradom drenažnog sistema, ugradnjom trapezastih ili lučnih korita, ugradnjim kamenih gabiona, mašinskom i ručnom nivelacijom terena i rekultivacijom tla. Vrhovni sud je ukazao da se na ovaj način otklanja uzrok opasnosti i nastanak dalje štete, odnosno uspostavlja stanje koje je bilo prije nastanka štete na zemljištu, pa nije bilo mjesta da se udovolji apelantkinjinom zahtjevu da joj tuženi na ime umanjenja vrijednosti zemljišta isplati traženi novčani iznos. Takođe je naveo da se ovaj zaključak ne dovodi u pitanje revizionim prigovorima da apelantkinja nije tražila uspostavu pređašnjeg stanja već naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti njenog zemljišta i da je drugostepeni sud pogrešno primijenio odredbe člana 185. ZOO. Vrhovni sud je naveo da nije sporno da je apelantkinja tražila da joj tuženi na ime umanjenja vrijednosti zemljišta isplati određeni novčani iznos, ali kako se uzrok štete i šteta na zemljištu može otkloniti na naprijed navedeni način, pravilno je drugostepeni sud, shodno odredbama člana 185. ZOO odbio apelantkinjin zahtjev za naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti. Zatim je ukazao da se revizijom neosnovano ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za razrješenje spora primijenio odredbe člana 156. u vezi sa članom 185. ZOO, a ne član 76. Zakona o stvarnim pravima. Vrhovni sud je istakao da se neosnovanim ukazuju revizioni prigovori da je drugostepeni sud odlučivao o sanaciji zemljišta, mada se tužbenim zahtjevom tražilo otklanjanje uzroka i sprečavanje daljeg nastanka štete. Pored toga, Vrhovni sud je naveo da nisu prihvatljivi razlozi drugostepene presude da se odbije apelantkinja sa zahtjevom da se tuženi obaveže da izvrši inžinjersko-geološke istraživanje zemljišta, jer iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizilazi da mu dokumentacija o izgradnji predmetnog regionalnog puta nije bila dostupna, a izgradnju sistema za odvođenje oborinskih voda, kako navodi vještak, nije moguće pouzdano izvršiti bez inžinjersko-geološkog istraživanja zemljišta i izvedbenih projekata upodobljenih rezultatima takvog istraživanja.

13. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja je ukazala da je zaključak Vrhovnog suda da se mjerama koje su naložene tuženom, pored otklanjanja uzroka opasnosti i sprečavanja daljeg nastanka štete, uspostavlja stanje koje je bilo prije nastanka štete na zemljištu, u suprotnosti sa mišljenjem vještaka geološke struke, koji je naveo da mjere koje je predložio predstavljaju preventivne mjere koje služe za zaustavljanje procesa razvijanja postojećeg stepena deformacija na zemljištu i da predstavljaju mjere koje će samo zaustaviti dalji tok erozije tla, za privremenu sanaciju i ovom specifikacijom ne može se tlo prevesti u prvobitnu poziciju prije nastanka deformacija. Ukazala je da mjere koje su naložene tuženom da ih preduzme neće za rezultat imati vraćanje zemljišta u prvobitno stanje. Apelantkinja je navela da je pogrešno primijenjeno mišljenje vještaka, te istovremeno pogrešno tumačen tužbeni zahtjev i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odredbe člana 156. stav 3. ZOO i člana 76. stav 3. Zakona o stvarnim pravima.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Ustavni sud nalazi da apelantkinja povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu nalazi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. S tim u vezi Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

17. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra, da je Vrhovni sud u obrazloženju osporene presude, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO dao jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud, nasuprot apelantkinjinim navodima, ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporene presude proizilazi zaključak da se usvojenim mjerama, koje su predložene od strane vještaka geološke struke i građevinske struke, može otkloniti uzrok opasnosti i nastanak dalje štete, te uspostaviti stanje koje je bilo prije nastanka štete i da se shodno tome nije mogao usvojiti apelantkinjin zahtjev za naknadu materijalne štete. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3563/17 (P. B.) | Sudska praksa | Aktio