Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-795/18 (M. K.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Invalidnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-795/18

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 795/18, rješavajući apelaciju Maria Krmeka, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. rujna 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija Maria Krmeka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 008675 13 Uvp od 2. studenog 2017. godine.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u skladu sa člankom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine apelantu Mariu Krmeku u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 375,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu Mariu Krmeku zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neutemeljena apelacija Maria Krmeka podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 008675 13 Uvp od 2. studenog 2017. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 008675 13 U od 9.

rujna 2013. godine, Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-II-03-41- 159/12 od 8. siječnja 2013. godine i Rješenja Službe za prava branitelja i socijalnu skrb Općine Čapljina broj 09-43-698/07-2 od 10.

siječnja 2012. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6.

stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u odnosu na pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13.

Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mario Krmek (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 8. veljače 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 008675 13 Uvp od 2. studenog 2017. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 008675 13 U od 9. rujna 2013. godine, Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-II-03-41-159/12 od 8. siječnja 2013. godine i Rješenja Službe za prava branitelja i socijalnu skrb Općine Čapljina (u daljnjem tekstu: Služba) broj 09-43-698/07-2 od 10. siječnja 2012. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Ministarstva i Službe zatraženo je u razdoblju od 15. do 17. svibnja 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Ministarstvo i Služba su u razdoblju od 21. do 30. svibnja 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Odjela za društvene djelatnosti, povratak i obnovu Općine Čapljina, Ured za pitanja branitelja, broj 05-43-698/1-07 od 26. listopada 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. skupine sa 70% invaliditeta.

6. Rješenjem Službe broj 09-43-698/07-2 od 10. siječnja 2012. godine, koje je doneseno u obnovljenom postupku po službenoj dužnosti, poništeno je prvostupanjsko rješenje od 26. listopada 2007. godine i odbijen apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida.

7. Protiv rješenja Službe od 10. siječnja 2012. godine apelant je pravovremeno podnio žalbu, koja je Rješenjem Ministarstva broj UP-II-03-41-159/12 od 8. siječnja 2013. godine odbijena kao neutemeljena.

8. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo da je, postupajući po žalbi, upotpunilo ispitni postupak i pribavilo nalaz i mišljenje drugostupanjskog liječničkog povjerenstva u Sarajevu od 6. prosinca 2012. godine (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko povjerenstvo) o apelantovom procentu vojnog invaliditeta u kojem je, između ostalog, navedeno da, iako je pozivan, apelant se nije odazvao pozivu na pregled, te da je ocjena donesena na temelju detaljne analize svih spisa predmeta i primjedbi navedenih u žalbi i na temelju neposrednog pregleda od 30. rujna 2011. godine. Ministarstvo je ukazalo da je drugostupanjsko povjerenstvo dalo ocjenu apelantovog vojnog invaliditeta u skladu sa odredbama Pravilnika o radu liječničkih povjerenstava i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta i da je utvrdila da je invaliditet kod apelanta ispod 20%, pa shodno tome nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida propisani odredbama članka 3. stavak 1. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjem tekstu: Zakon o pravima branitelja).

9. Apelant je tužbom od 16. svibnja 2013. godine pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva od 8. siječnja 2013. godine.

10. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 008675 13 U od 9. rujna 2013. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova tužba.

11. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je Ministarstvo dostavilo sudu kompletan spis, te da je na prijedlog iz tužbe sud zakazao i održao ročište za javnu raspravu, na koje uredno pozvane stranke nisu pristupile, niti su opravdale izostanak. Dalje je ukazao da je iz nalaza i mišljenja revizijskog liječničkog povjerenstva od 30. rujna 2011. godine i drugostupanjskog povjerenstva od 6. prosinca 2012. godine očito da se u oba nalaza decidirano navode sva oštećenja organizma koja su bila predmet kontrole spomenutih povjerenstava, pa je neutemeljen tužbeni navod da u nalazima i mišljenjima nisu pobrojana i navedena pojedinačna oštećenja organizma. Također, Kantonalni sud je istaknuo da nije utemeljen apelantov tužbeni navod da nalaz i mišljenje drugostupanjskog povjerenstva nema nikakvo obrazloženje. U svezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je očito da u nalazu i mišljenju ovog povjerenstva postoji obrazloženje zašto se ne priznaju oštećenja koja su ranije bila priznata (149b, 201b. i 104. Liste postotka vojnog invaliditeta), pa shodno tome nisu povrijeđene odredbe članka 8. stavak 2. i članka 9. stavak 2. Pravilnika o radu liječničkih povjerenstava. Zatim je naveo da su revizijsko i drugostupanjsko povjerenstvo suglasni da kod apelanta ne postoji vojni invaliditet i da se kod apelanta ne može raditi o oštećenjima organizma čija etiologija potječe iz razdoblja službe u oružanim snagama (bliže navedeno u obrazloženju presude), kako mu je to bilo priznato nalazom prvostupanjskog liječničkog povjerenstva.

12. Odlučujući o apelantovom zahtjevu od 18. rujna 2013. godine, Vrhovni sud je donio Presudu broj 07 0 U 008675 13 Uvp od 2. studenog 2017. godine kojom je odbijen zahtjev za izvanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.

13. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je odredbama članka 52. stavak 1. Zakona o pravima branitelja propisano da nalaz i mišljenje povjerenstva iz članka 47. stavak 3. ovog Zakona može poslužiti kao razlog za obnovu postupka, ako nije upotrijebljen u postupku revizije, zbog toga što je dan po proteku roka za reviziju rješenja propisanom u članku 41. ovog Zakona. Dalje je naveo da je točkom 4. Upute o primjeni članka 52. Zakona o pravima branitelja propisano da ukoliko nalaz i mišljenje revizijskog liječničkog povjerenstva bude dan po proteku roka iz članka 41. stavak 4. Zakona, to je on u smislu odredbe članka 52. stavak 1. Zakona osnova za obnovu postupka u odnosnoj upravnoj stvari ukoliko je revizijsko liječničko povjerenstvo dalo drugačiji nalaz i mišljenje u odnosu na nalaz i mišljenje prvostupanjskog liječničkog povjerenstva. Vrhovni sud je naveo da je nalaz i mišljenje revizijskog liječničkog povjerenstva od 30. rujna 2011. godine, koji nije upotrijebljen u postupku revizije prvostupanjskog rješenja od 26. listopada 2007. godine zbog proteka roka za reviziju rješenja iz članka 41. stavak 4. Zakona o pravima branitelja, poslužio kao razlog za obnovu postupka po službenoj dužnosti u obnovljenom postupku donošenja prvostupanjskog rješenja od 10. siječnja 2012. godine.

14. Vrhovni sud je ukazao da su revizijsko i drugostupanjsko povjerenstvo u svojim nalazima i mišljenjima, uz primjenu članka 11. Zakona o pravima branitelja i članka 10. Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta, utvrdili da apelantov vojni invaliditet iznosi ispod 20%. Vrhovni sud je istaknuo da su nalazi i mišljenja revizijskog i drugostupanjskog povjerenstva kao stručnih organa vještačenja jasni i obrazloženi i dani u skladu s Pravilnikom o radu liječničkih povjerenstava u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branitelja. U odnosu na apelantov prigovor da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku jer mu je nalaz i mišljenje dostavljen tek uz pobijano rješenje, Vrhovni sud je ukazao da je nalaz i mišljenje drugostupanjskog povjerenstva od 6. prosinca 2012. godine skoro u potpunosti naveden u obrazloženju pobijanog rješenja, dok apelant ni u tužbi ni u zahtjevu nije naveo konkretne razloge koji bi doveli u sumnju pravilnost nalaza i mišljenja drugostupanjskog povjerenstva i ukazali da eventualno ne odgovaraju oštećenju njegovog organizma. Vrhovni sud je istaknuo da je apelantu pružena mogućnost da sudjeluje u postupku i da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje pobijanog rješenja, ali apelant tu mogućnost nije iskoristio (iako uredno obaviješten, apelant nije pristupio na usmenu raspravu koju je održao Kantonalni sud), pa je neutemeljen apelantov prigovor da su povrijeđene odredbe članka 8. u svezi sa člankom 141. stavak 3. Zakona o upravnom postupku.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

15. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje, pravo na učinkovit pravni lijek iz članka

13. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka

1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je ukazao da je rješenje Službe utemeljeno na manjkavom, paušalnom i nezakonitom nalazu i mišljenju liječničkog povjerenstva od 6. prosinca 2012. godine, bez omogućavanja apelantu da se izjasni o svim činjenicama. Također je naveo da pregled koji je prethodio donošenju spornog nalaza uopće nije bio pregled i tom prilikom nije cijenjena obilna medicinska dokumentacija koju posjeduje i koja dokazuje njegovo narušeno zdravlje. Ističe da mu navedeni nalaz nije dostavljen kako bi se o njemu mogao izjasniti prije donošenja spornog rješenja. Dalje je ukazao da se Vrhovni sud nije upustio u cijelu problematiku, u cijelosti je ignorirao njegove navode, te je paušalno i bez zakonskog temelja odbio njegov zahtjev. Apelant je ukazao da je Vrhovni sud ignorirao činjenicu da mu nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, što mu je garantirano čl. 8. i 141. Zakona o upravnom postupku, te mu je onemogućeno iznošenje odlučnih činjenica koje bi rezultirale donošenjem drugačijeg rješenja. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi i u tome što su prvostupanjski i drugostupanjski organi odugovlačili postupak, odnosno da je postupak nerazumno dugo trajao, i to deset godina, te predlaže da se odredi naknada nematerijalne štete. Apelant smatra da mu je ugroženo pravo na imovinu jer je „tuženik“ iskoristio nerazumno dugo trajanje postupka da ga ometa u korištenju njegovog prava, kao i da je došlo do umanjenja njegove imovine proizvoljnim tumačenjem zakonskih odredaba.

b)Odgovor na apelaciju

16. Vrhovni sud je naveo da nisu utemeljene apelantove tvrdnje o povredi prava na koja se pozvao u apelaciji, koje se u biti svode na primjedbe u odnosu na utvrđeno činjenično stanje. Vrhovni sud je naveo da se pridržava pravila Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća BiH oko programa rješavanja starih predmeta po inicijalnom aktu.

17. Kantonalni sud je naveo da presudom tog suda nisu povrijeđena apelantova prava navedena u apelaciji.

18. Ministarstvo je navelo činjenično stanje predmeta, te istaknulo da nisu utemeljeni apelantovi navodi.

19. Služba je navela kronologiju upravnog postupka.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 8.

(1) Prije donošenja rješenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja.

(2) Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u slučajevima kad je to zakonom dopušteno.

Članak 9.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje ovlaštena službena osoba po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

21. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

22. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

23. Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 – ispravak, 70/07, 9/10, 95/13 – odluka US i 90/17). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 – ispravak, 70/07 i 9/10) koji je važio u vrijeme donošenja pobijanih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 3. stavak 1.

Ratni vojni invalid je državljanin Bosne i Hercegovine koji je obavljajući vojne dužnosti, druge dužnosti za ciljeve obrane u sastavu Oružanih snaga, sudjelujući u obrani Bosne i Hercegovine u vremenu i pod uvjetima i okolnostima iz članka 2. stavak 1. ovoga Zakona, zadobio ranu, ozljedu, bolest ili pogoršanje bolesti, pa je uslijed toga nastupilo oštećenje njegova organizma najmanje za 20%.

Članak 52. stavak 1.

Nalaz i mišljenje liječničke komisije iz članka 47. stavak 3. ovoga Zakona može poslužiti kao razlog za obnovu postupka, ako nije upotrijebljen u postupku revizije, radi toga što je izdan po proteku roka za reviziju rješenja propisanom u članku 41. ovoga Zakona.

VI.Dopustivost

24. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

26. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 07 0 U 008675 13 Uvp od 2. studenog 2017. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Apelant je presudu Vrhovnog suda primio 2. veljače 2018. godine, a apelacija je podnesena 8. veljače 2018. godine tj. u roku od 60 dana kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje, pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

29. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

30. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

31. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da se predmetni postupak ticao priznavanja apelantu svojstva ratnog vojnog invalida, odnosno pitanja apelantovih građanskih prava i obveza, te da su time članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjivi.

a)U odnosu na pobijane odluke

32. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da su u predmetnoj pravnoj stvari proizvoljno ocijenjeni dokazi i utvrđeno činjenično stanje, kao i da su proizvoljno primijenjeni pozitivnopravni propisi. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

33. Imajući u vidu navedene stavove, Ustavni sud primjećuje da su organi uprave utvrdili činjenično stanje na temelju nalaza nadležnih liječničkih povjerenstava (revizijskog i drugostupanjskog povjerenstva), koji su suglasni u činjenici da apelantov vojni invaliditet iznosi ispod 20%. U svezi s tim, a nasuprot apelacijskim navodima, u obrazloženju pobijanih odluka detaljno su opisani sadržaji nalaza revizijskog i drugostupanjskog povjerenstva, za koje je utvrđeno da su urađeni u skladu s relevantnim zakonskim i podzakonskim propisima, te je obrazloženo zbog kojih razloga i kakav zaključak je proizašao iz navedenih dokaza. Nadalje, s obzirom na zaključak liječničkih povjerenstava o procjeni invaliditeta kod apelanta, te u svezi s tim odredbe članka 3. stavak 1. Zakona o braniteljima, Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju upravnih organa i redovnih sudova.

34. U odnosu na apelantovu tvrdnju da mu nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja rješenja tuženog proizlazi da se apelant nije odazvao pozivu na pregled drugostupanjskog povjerenstva, te da je ocjena donesena na temelju analize spisa predmeta, kao i nalaza pri prethodnom pregledu apelanta. Također, nesporno je da je Kantonalni sud na apelantov prijedlog zakazao i održao ročište za javnu raspravu, a kojoj, iako uredno obaviješten, apelant nije pristupio, na koji način je apelantu pružena mogućnost da sudjeluje u upravnom sporu pred Kantonalnim sudom. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slična pravna i činjenična pitanja (obnova postupka na temelju članka 52. stavak 1. Zakona o braniteljima i pitanja sudjelovanja u postupku), te da je u svezi s tim našao da su apelacijski navodi neutemeljeni (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 4967/17 od 13. ožujka 2018. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

35. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da su organi uprave i redovni sudovi u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne i jasne razloge, kako u pogledu ocjene provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba na predmetnu situaciju, odnosno da su ispoštovali garancije prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u ovom dijelu, neutemeljeni.

a)U odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantna načela

36. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).

37. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoj pravosudni sustav na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog članka, uključujući i obvezu da postupaju u predmetima „u razumnom roku“ (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine).

Razdoblje koje se uzima u obzir

38. Ustavni sud zapaža da je u postupku po službenoj dužnosti radi obnove postupka u predmetu priznavanja prava svojstva ratnog vojnog invalida Služba donijela rješenje od 10. siječnja 2012. godine, te da je predmetni postupak okončan presudom Vrhovnog suda od 2. studenog 2017. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao oko pet godina i 10 mjeseci, što je razdoblje koje će ispitati Ustavni sud.

Analiza duljine trajanja postupka

39. U konkretnom slučaju radi se o obnovi postupka priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o jednostavnom predmetu. Također, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta jer o ishodu tog postupka ovisi priznanje svojstva ratnog vojnog invalida i prava koja proizlaze iz tog statusa. Iz činjenica predmeta ne proizlazi da je apelant na bilo koji način utjecao na duljinu postupka.

40. Ustavni sud zapaža da je po službenoj dužnosti radi obnove postupka u predmetu priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida Služba donijela rješenje od 10. siječnja 2012. godine, protiv kojeg je apelant podnio žalbu, o kojoj je Ministarstvo odlučilo nakon godinu dana. Potom je apelant tužbom od 16. svibnja 2013. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom koji je okončan presudom tog suda od 9. rujna 2013. godine, dakle nakon četiri mjeseca. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je postupak po apelantovom zahtjevu za izvanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda pred Vrhovnim sudom trajao oko četiri godine i jedan mjesec. Kao opravdanje za nepostupanje u konkretnom predmetu Vrhovni sud je naveo da se pridržava programa rješavanja starih predmeta po inicijalnom aktu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da pretežnu odgovornost za duljinu postupka, koji je od većeg značaja za apelanta i koji je trajao oko pet godina i 10 mjeseci, u konkretnom slučaju snosi Vrhovni sud pred kojim je postupak po zahtjevu za izvanredno preispitivanje sudske odluke trajao preko četiri godine.

41. Stoga, Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

42. Apelant je predložio da mu se naknadi šteta zbog duljine trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članku 74. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

43. S obzirom na odluku u ovom predmetu, vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, kao i okolnost da je predmetni postupak okončan, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 375,00 KM.

44. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

45. Apelant smatra da mu je tijekom postupka povrijeđeno pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantove tvrdnje o kršenju ovih prava, u biti, temelje na istim navodima koje je apelant istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, odnosno na navodima o proizvoljnoj ocjeni dokaza i utvrđenom činjeničnom stanju, te proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i za koje je zaključio da su neutemeljeni. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, imajući u vidu da je predmetni postupak trajao oko pet godina i deset mjeseci, pri čemu je duljini predmetnog postupka odlučujuće doprinio Vrhovni sud kojem je trebalo preko četiri godine da odluči o zahtjevu za izvanredno preispitivanje sudske odluke u predmetu u kojem je odlučivano o priznavanju svojstva ratnog vojnog invalida koji je od velikog značaja za apelanta.

47. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u situaciji kada su sudovi detaljno i jasno obrazložili nalaze nadležnih liječničkih povjerenstava, na temelju kojih su utvrdili činjenično stanje, te kada su na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključili da apelant ne ispunjava uvjete za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida iz članka 3. stavak 1. Zakona o pravima branitelja, te kada mu nije bilo onemogućeno sudjelovanje u postupku.

48. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-795/18 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio