Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-163/19 (Opština Laktaši, S. P. i B. P.)

Odluka donesena 19. 09. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-163/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-163/19, rješavajući apelacije Opštine Laktaši i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Opština Laktaši protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 112502 18 Pž od 16. novembra 2018. godine;

Sead Pašić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 234590 18 Gž od 13. marta 2019. godine;

Bojan Predojević protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 252488 18 Gž od 27. marta 2019. godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-163/19

1. Opština Laktaši (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske-sjedište zamjenika u Banjaluci, podnijela je 10. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 112502 18 Pž od 16. novembra 2018. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 112502 15 Ps od 13. juna 2018. godine.

2. Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 112502 15 Ps od 13. juna 2018. godine (vrijednost spora 50.001,00 KM) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice da se utvrdi da nije pravno valjan upis prava svojine u korist tuženog O.P.Z. „L“ na nekretninama označenim kao k.č. br. 53/2, 53/4 i 54/2, a koji je izvršen po osnovu rješenja Komisije za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima PJ Laktaši (u daljnjem tekstu: Komisija) broj: 21.36/951-115-344/13 od 23. decembra 2014. godine. U obrazloženju rješenja Okružni privredni sud je naveo da nije nadležan da ispituje zakonitost navedenog postupka izlaganja na javni uvid podataka o nepokretnostima, jer je „ocjenu zakonitosti ovlašten da vrši ili drugostepeni organ po žalbi izjavljenoj Republičkoj upravi za geodetsko imovinsko pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) ili Okružni sud Banjaluka po tužbi podnesenoj u upravnom sporu“. Okružni sud je zaključio da postavljeni tužbeni zahtjev ne može biti usvojen i da se apelantica mogla obratiti sudu sa tužbom za utvrđenje prava vlasništva, te da je navedeno jedini način da se predmetni spor o pravu svojine na nekretninama riješi pred tim sudom.

3. Odlučujući o žalbi apelanta protiv presude Okružnog privrednog suda, Viši privredni sud je presudom broj 57 0 Ps 112502 18 Pž od 16. novembra 2018. godine odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv navedene Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 112502 18 Pž od 16. novembra 2018. godine.

2. AP-2240/19

5. Sead Pašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Jasmina Babić advokat iz Banjaluke, podnio je 23. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 234590 18 Gž od 13. marta 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 234590 16 P od 15. avgusta 2019. godine.

6. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 234590 16 P od 15. avgusta 2019. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta i obavezana tužena (Medžlis Islamske zajednice Banjaluka) da apelantu isplati iznos od 4.500,00 KM na ime duga po osnovu ugovora zaključenog 28. decembra 2006. godine između apelanta i tužene sa zakonskom zateznom kamatom od 15. marta 2016. godine do isplate, dok se apelant, sa zahtjevom za isplatu preko dosuđenog do zahtijevanog iznosa od 45.000,00 KM, odbija.

7. Odlučujući o žalbi protiv navedene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 P 234590 18 Gž od 13. marta 2019. godine kojom je odbio žalbe apelanta i tužene i potvrdio prvostepenu presudu.

8. Apelant nije izjavio reviziju protiv navedene Presude Okružnog suda broj 71 0 P 234590 18 Gž od 13. marta 2019. godine.

3. AP-2269/19

9. Bojan Predojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dragan Tolimir advokat iz Banjaluke, podnio je 23. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 252488 18 Gž od 27. marta 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 252488 16 P od 11. maja 2018. godine.

10. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 252488 16 P od 11. maja 2018. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da mu tuženi („Didaco Commerce“ d.o.o. Laktaši) na ime zakupnine, za period od novembra 2014. godine do decembra 2016. godine, isplati ukupan iznos od 39.000,00 KM.

11. Odlučujući o žalbi protiv navedene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 P 252488 18 Gž od 27. marta 2019. godine kojom je odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepenu presudu.

12. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv navedene Presude Okružnog suda broj 71 0 P 252488 18 Gž od 27. marta 2019. godine.

Spajanje predmeta

13. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-163/19.

Apelacioni navodi

14. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok apelant u predmetu AP- 2240/19 ističe i povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

16. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

17. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da su apelanti podnijeli apelacije Ustavnom sudu protiv presuda drugostepenih sudova, a da prethodno nisu iskoristili mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u propisanom roku izjave reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske protiv navedenih presuda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-163/19 (Opština Laktaši, S. P. i B. P.) | Sudska praksa | Aktio