Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2939/19 (M. Ć. i drugi)
Odluka donesena 19. 09. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ništavost
- Obligaciono- pravni odnosi
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2939/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2939/19, rješavajući apelaciju Marka Ćulapa i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Marko Ćulap, Matije Marinović, Pero Kesedžić, Juro Jurić, Marko Kljajić, Zvonko Pejić, Zvonko Baotić, Pero Matkić, Zlatko Zlatarević, Marijan Nedić, Zoran Bilić, Ivo Miketa, Ivica /N/ Ćosić, Miro Vidović, Ivica Pecirep, Niko Vidović, Sretko Lalić, Martin Puljić, Jozo Tavra, Mladen Munetić, Šimun Anić, Ivo Milanović, Željko Šafradin, Ivan Bavrka, Karlo Lovrić, Boško Kajić, Pero Marijanović, Hazim Malićbegović, Darijo Kolak, Maro Bavrka, Ozrenko Nikačević, Vjekoslav Lučić, Jozo Jukić, Marinka Tomić, Ivo Ivić, Mario Krmek, Jurica Lasić, Valentina Radišić, Drago Jeličić, Zoran Topić, Andrija Jeličić, Božo Mikulić, Goran Pralas, Jozo Mikulić, Antonija Kapetanović, Željko Čule, Darko Bevanda, Jurica Tomić, Antonija Bulum- Matijić, Dalibor Jarak, Nebojša Spajić, Slaviša Spajić, Sunčica Hyseni, Josip Grabovac, Irena Krmek, Mirko Markov, Vinko Ljubas, Zoran Knezović, Ante Papić, Ivan Krstanović, Ognjen Huskić, Ivo Novaković, Ljuban Glavaš, Ranko Kovačević, Dragan Crnjac, Maja Vrljić, Ivanka Čule, Dalibor Slišković, Dragica Koren, Perica Mandić, Mirko Ćorluka, Nikola Tokić, Franjo Tokić, Milenko Markić, Vinko Nuić, Ivan Tomić, Ivica Maričević, Nikola Pavlović, Pero Markota, Branko Perez, Nikola Galić, Bruno Lasić, Željko Sušilović, Antonio Cvitanović, Jozo Lovrić, Boško Matuško, Stanko Čuljak, Andrija Primorac, Grgo Marić, Draženko Krtalić, Damir Topić, Goran Zovko, Nedjeljko Soldo, Miroslav Marić, Mario Dodig, Stanislav Zovko, Stanko Smiljanić, Damir Doko, Ivica Kraljević, Miroslav Kljujić, Zoran Mustapić, Fabijan Mustapić, Dinko Vrančić, Stjepan Štader, Stipe Petrović, Tomislav Ćosić, Božo Vidačak, Veselko Galić, Pero Sušac, Jandre Mihaljević, Željko Lasić, Dragan Prskalo, Miro Stanković, Ivica Mucić, Željko Mustapić, Ozrenko Komadina, Slavenko Marijanović, Nikola Marinović, Jozo Radat, Zdravko Čerkuč, Predrag Šulentić, Drago Marić, Nataša Perić, Frano Krezić, Predrag Ćubela, Miroslav Džeba, Marinko Marić, Nikola Raguž, Nedeljko Ćavar, Mario Pavlović, Darko Putica, Darko Šakota, Mario Jakovljević, Davor Zovko, Ante Marijanović, Vlado Miloloža, Tomislav Cigić, Damir Babić, Dragan Vrebac, Tomislav Knezović, Željko Lakić, Ivo Raič, Marijo Martinović, Zdravko Pandža, Šćepo Mijić, Branko Mlikota, Zlatko Tomić, Davor Markić, Jure Čule, Mirko Rogić, Tomislav Čule, Igor Ćubela, Vlado Šušak, Ivan Hrnjak, Ervin Kvesić, Tomislav Ivanković, Tihomir Buhovac, Erna Golemac, Toni Kožul, Josip Marčinko, Darko Prce, Čedomir Bušić, Vlado Rajić, Slavko Božić, Marko Rozić, Milenko Radić, Miroljub Grgić i Stipe Ljubas protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 186361 19 Gž od 7.
maja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Ćulap, Matije Marinović, Pero Kesedžić, Juro Jurić, Marko Kljajić, Zvonko Pejić, Zvonko Baotić, Pero Matkić, Zlatko Zlatarević, Marijan Nedić, Zoran Bilić, Ivo Miketa, Ivica /N/ Ćosić, Miro Vidović, Ivica Pecirep, Niko Vidović, Sretko Lalić, Martin Puljić, Jozo Tavra, Mladen Munetić, Šimun Anić, Ivo Milanović, Željko Šafradin, Ivan Bavrka, Karlo Lovrić, Boško Kajić, Pero Marijanović, Hazim Malićbegović, Darijo Kolak, Maro Bavrka, Ozrenko Nikačević, Vjekoslav Lučić, Jozo Jukić, Marinka Tomić, Ivo Ivić, Mario Krmek, Jurica Lasić, Valentina Radišić, Drago Jeličić, Zoran Topić, Andrija Jeličić, Božo Mikulić, Goran Pralas, Jozo Mikulić, Antonija Kapetanović, Željko Čule, Darko Bevanda, Jurica Tomić, Antonija Bulum-Matijić, Dalibor Jarak, Nebojša Spajić, Slaviša Spajić, Sunčica Hyseni, Josip Grabovac, Irena Krmek, Mirko Markov, Vinko Ljubas, Zoran Knezović, Ante Papić, Ivan Krstanović, Ognjen Huskić, Ivo Novaković, Ljuban Glavaš, Ranko Kovačević, Dragan Crnjac, Maja Vrljić, Ivanka Čule, Dalibor Slišković, Dragica Koren, Perica Mandić, Mirko Ćorluka, Nikola Tokić, Franjo Tokić, Milenko Markić, Vinko Nuić, Ivan Tomić, Ivica Maričević, Nikola Pavlović, Pero Markota, Branko Perez, Nikola Galić, Bruno Lasić, Željko Sušilović, Antonio Cvitanović, Jozo Lovrić, Boško Matuško, Stanko Čuljak, Andrija Primorac, Grgo Marić, Draženko Krtalić, Damir Topić, Goran Zovko, Nedjeljko Soldo, Miroslav Marić, Mario Dodig, Stanislav Zovko, Stanko Smiljanić, Damir Doko, Ivica Kraljević, Miroslav Kljujić, Zoran Mustapić, Fabijan Mustapić, Dinko Vrančić, Stjepan Štader, Stipe Petrović, Tomislav Ćosić, Božo Vidačak, Veselko Galić, Pero Sušac, Jandre Mihaljević, Željko Lasić, Dragan Prskalo, Miro Stanković, Ivica Mucić, Željko Mustapić, Ozrenko Komadina, Slavenko Marijanović, Nikola Marinović, Jozo Radat, Zdravko Čerkuč, Predrag Šulentić, Drago Marić, Nataša Perić, Frano Krezić, Predrag Ćubela, Miroslav Džeba, Marinko Marić, Nikola Raguž, Nedeljko Ćavar, Mario Pavlović, Darko Putica, Darko Šakota, Mario Jakovljević, Davor Zovko, Ante Marijanović, Vlado Miloloža, Tomislav Cigić, Damir Babić, Dragan Vrebac, Tomislav Knezović, Željko Lakić, Ivo Raič, Marijo Martinović, Zdravko Pandža, Šćepo Mijić, Branko Mlikota, Zlatko Tomić, Davor Markić, Jure Čule, Mirko Rogić, Tomislav Čule, Igor Ćubela, Vlado Šušak, Ivan Hrnjak, Ervin Kvesić, Tomislav Ivanković, Tihomir Buhovac, Erna Golemac, Toni Kožul, Josip Marčinko, Darko Prce, Čedomir Bušić, Vlado Rajić, Slavko Božić, Marko Rozić, Milenko Radić, Miroljub Grgić i Stipe Ljubas (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Z.O.U. Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnijeli su 15. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 186361 19 Gž od 7. maja 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da je apsolutno ništav sporazum o ispunjenju obveza od 28. januara 2008. godine zaključen između prvotuženog (JP Elektroprivreda HZHB d.d.) i drugotuženog (Croatia osiguranje d.d.), kao i odluka prvotuženog od 12. novembra 2007. godine, te da se prvotuženi, drugotuženi i trećetuženi (Elektroprijenos BiH a.d. Banjaluka) obavežu solidarno isplatiti apelantima određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom. Također, obvezani su apelanti da tuženim naknade troškove postupka.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da su prvotuženi (ugovaratelj osiguranja) i drugotuženi (osiguratelj) 24. decembra 1997. godine zaključili ugovor o kolektivnom osiguranju života za sve uposlenike prvotuženog (pa i za apelante). Zatim, da je navedeno osiguranje zaključeno na period od 10 godina, da je prvotuženi plaćao premije osiguranja po predmetnom ugovoru o osiguranju, te da apelanti nisu potpisali predmetne police osiguranja niti su dali pismenu saglasnost u odvojenom pismenu uz naznaku osigurane sume. Dalje je Kantonalni sud naveo da je prvotuženi 12. novembra 2007. godine (pred istek osiguranog perioda) donio odluku kojom je izvršio izmjenu korisnika osiguranja po predmetnom ugovoru na način da je sebe odredio korisnikom po isteku osiguranja. Također, da su, nakon isteka osiguranja, prvotuženi i drugotuženi zaključili sporazum o ispunjenju obveza od 28. januara 2008. godine kojim je ugovoreno da će drugotuženi obavezu isplate osigurane svote i dobiti izvršiti prvotuženom. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud primijenio odredbu člana 946. Zakona o obligacionim odnosima kada je zaključio da ugovor o kolektivnom osiguranja života (od 24. decembra 1997. godine) nije punovažan pravni posao, te da kasnije zaključivanje Sporazuma o ispunjenju obaveza od 28. januara 2008. godine, odnosno donošenje Odluke prvotuženog od 12. novembra 2007. godine nisu mogli proizvesti posljedice koje bi uticale na prava apelanata. Kantonalni sud je naveo da je članom 957. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima propisano da ako se osiguranje odnosi na život nekog drugog lica, za određivanje korisnika potrebna je i njegova pismena suglasnost, koje u konkretnom slučaju nije bilo. Kantonalni sud je ukazao da u konkretnom slučaju apelanti nikada nisu stekli status korisnika osiguranja. Naime, Kantonalni sud je naveo da po predmetnom ugovoru ili policama osiguranja nikada nisu izdane pojedinačne police u kojima su ugovarači i korisnici osiguranja poimenično navedeni zaposlenici, tj. apelanti nisu potpisnici police, niti su izdali posebnu pismenu suglasnost na iste. Kantonalni sud je ukazao da je premiju osiguranja plaćao prvotuženi, te da iznos premije nije osiguran niti refundiran kroz plate apelanata ili od njih na bilo koji način naplaćen. S obzirom na to, Kantonalni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda da sporazum o ispunjenju obveza od 28. januara 2008. godine i odluka prvotuženog od 12. novembra 2007. godine nisu ništavi, te da tuženi nisu prouzrokovali apelantima bilo kakvu štetu, odnosno da nisu ispunjeni uslovi iz čl. 154, 155, 185. i 189. Zakona o obligacionim odnosima.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno i procesno pravo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud detaljno i jasno obrazložio svoju odluku, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelanti u apelaciji ponavljaju navode koje su isticali u žalbi protiv prvostepene odluke, a koje navode je razmotrio Kantonalni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević