Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5173/17 (D.Đ.)

Odluka donesena 19. 09. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5173/17

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP 5173/17, rješavajući apelaciju D.Đ., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio D.Đ.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 I 011767 15 I 2.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 75 0 I 011767 15 I 2 u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu D.Đ. isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu i Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. D.Đ. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova podnio je 8. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 I 011767 15 I 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 4. januara 2018. godine i 15. aprila 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 13. februara 2018. godine i 14. maja 2019. godine.

4. Ustavni sud je 2. jula 2019. godine od Osnovnog suda zatražio dostavljanje spisa predmeta na uvid.

5. Osnovni sud je 8. avgusta 2019. godine dostavio spis predmeta.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i spisa predmeta mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelant je 6. maja 2009. godine Osnovnom sudu, na osnovu pravosnažne i izvršne presude, podnio prijedlog za izvršenje radi naplate glavnog duga u iznosu od 3.815,00 KM sa zateznim kamatama počevši od 9. oktobra 2007. godine, naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 KM i troškova izvršnog postupka u iznosu od 200,00 KM od izvršenika Društva za ugostiteljstvo „Sokočica“ a.d. Šipovo (u daljnjem tekstu: izvršenik).

8. Rješenjem Osnovnog suda od 3. juna 2009. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika, a rješenje je dostavljeno na sprovođenje UniCredit Bank a.d. Banja Luka.

9. U podnesku UniCredit Bank a.d. Banja Luka od 10. jula 2009. godine navedeno je da je račun izvršenika već duže vrijeme blokiran i da nema prometa po računu.

10. Apelantovim podneskom od 14. oktobra 2009. godine predloženo je da sud zatraži podatke o pokretnoj i nepokretnoj imovini izvršenika kako bi apelant predložio novi način izvršenja.

11. Zaključkom Osnovnog suda od 14. decembra 2009. godine naloženo je izvršeniku da popuni obrasce i dostavi popis pokretne i nepokretne imovine iz poslovnih knjiga, kao i svih drugih sredstava na računima kod poslovnih banaka. Pri tome je izvršenik poučen da sud može izreći novčanu kaznu.

12. Podneskom punomoćnika apelanta i još tri tražioca izvršenja (K.L., M.P., J.D.) od 23. septembra 2010. godine predloženo je spajanje četiri izvršna postupka koji se vode protiv istog izvršenika. Rješenjem Osnovnog suda od 12. decembra 2010. godine spojena su četiri izvršna postupka protiv izvršenika.

13. Osnovni sud je 25. i 28. marta 2011. godine dostavio izvršeniku obrasce za popis pokretnina i nekretnina. Izvršenik je 7. aprila 2011. godine zatražio obrazloženje zbog čega treba dostaviti obrasce sa popisom pokretne i nepokretne imovine.

14. Podneskom Osnovnog suda od 13. aprila 2011. godine izvršenik je obaviješten o svom statusu u predmetnom izvršnom postupku.

15. Izvršenik je 4. maja 2011. godine obavijestio Osnovni sud da je donio odluku o prodaji dijela imovine preduzeća radi izmirenja obaveza prema tražiocima izvršenja.

16. Tražioci izvršenja su 18. maja 2012. godine istakli da izvršenje nije sprovedeno, a pokušaj sporazumnog rješenja namirenja potraživanja nije dao rezultate, zbog čega su predložili da sud preduzme mjere za utvrđivanje imovine izvršenika radi opredjeljenja prijedloga, kao i druge mjere za sprovođenje izvršenja.

17. Osnovni sud je 25. juna 2012. godine zatražio od izvršenika da u roku od osam dana dostavi obavijest da li je izmirio obaveze prema tražiocima izvršenja.

18. Izvršenik je 12. jula 2012. godine istakao da je izmirio dug prema Poreskoj upravi (u prilog čemu je dostavio odluku o brisanju hipoteke na imovini izvršenika), te je predložio da sud donese odluku kojom će deblokirati račun i staviti van snage rješenje o dozvoli izvršenja. Osim toga, izvršenik se obavezao da će isplatiti tražiocima izvršenja sve preostale obaveze iz parnične presude, a koje se odnose na glavni dug, troškove parničnog i izvršnog postupka.

19. Rješenjem Osnovnog suda od 16. jula 2012. godine obustavljen je postupak u ovoj izvršnoj stvari i naloženo UniCredit Bank a.d. Banja Luka da deblokira račun izvršenika.

20. Tražioci izvršenja su 18. jula 2012. godine izjavili žalbu na rješenje Osnovnog suda od 16. jula 2012. godine.

21. Izvršenik je 5. septembra 2012. godine Osnovnom sudu dostavio izjašnjenje u kojem je naveo da izvršenje nije sprovedeno, jer su računi tražioca izvršenja (koji su navedeni u rješenjima o izvršenju) ugašeni, a punomoćnik tražilaca izvršenja nije dostavio nove račune. U prilogu tom podnesku izvršenik je dostavio sporazum o izmirenju duga zaključen između njega i tražioca izvršenja M.P.

22. Tražioci izvršenja (apelant i K.L.) su 23. oktobra 2012. godine dostavili prijedlog za zaključenje nagodbe sa izvršenikom pod uslovom da se prethodno isplati sav dug, te su istakli da u odnosu na njih nije okončan postupak, nego samo u odnosu na poresku obavezu izvršenika. Osim toga, dostavili su brojeve bankovnih računa.

23. Apelant je 8. maja 2013. godine istakao da nikad nisu dobili rješenje kojim je odlučeno o njihovoj žalbi protiv rješenja od 16. jula 2012. godine. Takođe je ukazao da su tražioci izvršenja 2. marta 2013. godine sklopili sporazum sa izvršenikom prema kome se izvršenik obavezao da će do 30. aprila 2013. godine isplatiti ugovoreni iznos, a kako izvršenik nije postupio po sporazumu, predložili su da sud nastavi postupak.

24. Podneskom predsjednika Osnovnog suda od 30. maja 2013. godine apelant je obaviješten da žalba nije dostavljena Okružnom sudu, jer je izvršenik obavijestio sud da su tražioci izvršenja s njim zaključili sporazum i da se očekivalo mirno rješenje ovog spora.

25. Izvršenik je 4. juna 2013. godine dostavio obavijest da je apelantu uplatio 100,00 KM.

26. Izvršenik je 26. avgusta 2013. godine dostavio obavijest da je apelantu uplatio 1.000,00 KM.

27. Podneskom Osnovnog suda od 6. novembra 2013. godine naloženo je izvršeniku da u roku od osam dana izmiri preostalo dugovanje.

28. Izvršenik je dostavio nalog za plaćanje od 21. oktobra 2014. godine iz kojeg je vidljivo da je isplatio apelantu novčani iznos od 2.900,00 KM.

29. Osnovni sud je 8. jula 2015. godine otpremio spis Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) na postupanje po žalbi protiv rješenja o obustavi postupka od 16. jula 2012. godine.

30. Rješenjem Okružnog suda od 9. septembra 2015. godine uvažena je žalba tražilaca izvršenja i ukinuto je rješenje od 16. jula 2012. godine, te je predmet vraćen Osnovnom sudu na daljnji postupak.

31. Osnovni sud je 17. novembra 2015. godine otvorio novu fazu u izvršnom postupku.

32. Rješenjem Osnovnog suda od 24. novembra 2015. godine stavljeno je van snage rješenje od 16. jula 2012. godine i rješenje o izvršenju je u cijelosti održano na snazi. Takođe, naloženo je UniCredit Bank a.d. Banja Luka da blokira račun izvršenika.

33. Podneskom UniCredit Bank a.d. Banja Luka od 30. novembra 2015. godine sud je obaviješten da na računu izvršenika nema raspoloživih sredstava i da je račun blokiran.

34. Apelant je 23. decembra 2016. godine istakao da izvršenik rasprodaje imovinu, te zatražio od suda da se aktivira postupak izvršenja.

35. Podneskom Osnovnog suda od 26. decembra 2016. godine apelant „kao tražilac izvršenja“ je obaviješten da je u toku izvršni postupak protiv izvršenika i dostavljena mu je obavijest UniCredit Bank a.d. Banja Luka od 30. novembra 2015. godine. U podnesku je, osim toga, navedeno da apelant nije ničim dokazao da izvršenik vrši rasprodaju imovine i da sud te tvrdnje nije mogao provjeriti.

36. Podnescima Osnovnog suda od 26. decembra 2016. godine i 16. februara 2017. godine izvršenik je obaviješten da je u toku izvršni postupak tražilaca izvršenja J.D. i dr. i zatraženo je da u roku od osam dana izmiri dug prema svim tražiocima izvršenja.

37. Podneskom Osnovnog suda od 27. septembra 2017. godine od poslovnih banaka je zatraženo da se izjasne da li vode račun izvršenika.

38. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

39. Apelant ističe da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je izvršenik pravna osoba, da mu je žiro-račun duže vrijeme blokiran, a sudovi i nadležni organi iz opštine ne žele da pokrenu postupak otvaranja stečaja. Pri tome apelant je naveo da izvršenik posjeduje imovinu (objekte, zgrade i hotel) iz koje bi se prodajom mogao namiriti. Apelant je zatražio da se naloži predsjedniku Osnovnog suda da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja kršenja prava na suđenje u razumnom roku u ovom izvršnom postupku. Osim toga, apelant, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, traži i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

40. Osnovni sud je dostavio dva istovjetna izjašnjenja u kojima je kratko naveo hronologiju izvršnog postupka. U predzadnjem paragrafu oba izjašnjenja istakao je da je izvršenik dostavio dokaz da je apelantu izvršio tri uplate (100,00 KM, 1.000,00 KM i 2.900,00 KM), te da će sud, nakon dostavljanja izjašnjenja Ustavnom sudu, obustaviti postupak, jer je potraživanje u cijelosti isplaćeno.

V.Relevantni propisi

41. U Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 58/18 - rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:

Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

42. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

43. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 331/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 14 s daljnjim referencama, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva po članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

44. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

45. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje zbog dužine trajanja izvršnog postupka

46. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

47. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

Relevantni principi

48. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

49. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

50. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 6. maja 2009. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, radi se o periodu od oko 10 godina koji će Ustavni sud uzeti u razmatranje prilikom ocjene trajanja predmetnog postupka.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

51. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi novčanog potraživanja na osnovu izvršne sudske presude, a taj postupak je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud zapaža i da predmetni postupak u početku nije bio složen, ali da je tokom postupka došlo do spajanja više izvršnih postupaka u jedan, a nekoliko tražilaca izvršenja zaključilo je sporazum o izmirenju potraživanja s izvršenikom, pa Ustavni sud nalazi da se radi o složenijem postupku. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o namirenju novčanog potraživanja, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od značaja za apelanta.

52. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Naprotiv, apelant je ažurno postupao po nalozima suda, te podnio više podnesaka sa zahtjevom da se predmet uzme u rad, kao i da se sprovede popis izvršenikove imovine.

53. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 6. maja 2009. godine, koje je sud dopustio rješenjem o izvršenju od 3. juna 2009. godine, tj. manje od mjesec dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. Ustavni sud primjećuje da, nakon što je utvrdio da izvršenik nema novčanih sredstava na bankovnom računu, Osnovni sud je izvršeniku u tri navrata slao obrasce za popunu podataka o pokretnoj i nepokretnoj imovini. U daljnjem toku postupka izvršenik je predložio da se postupak izvršenja obustavi, jer je izmirio obaveze po drugom pravnom osnovu, te se obavezao da će izmiriti potraživanje prema tražiocima izvršenja, što je Osnovni sud prihvatio i obustavio izvršni postupak. Nakon što je na rješenje o obustavi postupka izjavljena žalba tražilaca izvršenja i dostavljen izvršenikov odgovor na žalbu, Ustavni sud primjećuje da postoje okolnosti koje su u manjoj mjeri mogle uticati na daljnje postupanje suda (podnošenje prijedloga za zaključenje sporazuma, obećanja izvršenika da će izmiriti dug i uplate određenog dijela novčanih potraživanja, kao i neispravnost brojeva računa tražilaca izvršenja). Međutim, te okolnosti ne predstavljaju objektivne okolnosti koje bi opravdale dostavljanje spisa drugostepenom sudu na postupanje po žalbi tek nakon skoro tri godine. Osim toga, Ustavni sud zapaža određenu pasivnost Osnovnog suda nakon što je Okružni sud ukinuo rješenje o obustavi izvršnog postupka i vratio predmet prvostepenom sudu na daljnji postupak s obzirom na to da je u periodu od skoro četiri godine Osnovni sud preduzeo samo procesne radnje pozivanja izvršenika da izmiri dug, te zatražio od poslovnih banaka izjašnjenje o vođenju aktivnih računa izvršenika.

54. Pri tome Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u odgovorima na apelaciju istakao da će obustaviti izvršni postupak u odnosu na apelanta, jer je potraživanje u cijelosti isplaćeno. Međutim, iz stanja spisa proizilazi da je postupak nastavljen i da nije okončan do donošenja ove odluke.

55. S obzirom na navedeno, u situaciji kada predmetni izvršni postupak traje oko 10 godina i kada nije okončan, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog toga što je dužini trajanja postupka doprinijela činjenica da Osnovni sud nije djelotvorno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka.

56. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

57. Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Osnovnom sudu da po hitnom postupku preduzme procesne radnje s obzirom na to da predmetni postupak ukupno traje oko 10 godina. Naime, budući da je u predmetnom postupku utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odlaganja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pitanje naknade nematerijalne štete

58. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74 stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.

59. S obzirom na odluku u ovom predmetu, vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu treba isplatiti iznos od 1.500,00 KM.

60. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

a)Ostali navodi

61. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa pravom na pravično suđenje zbog dužine trajanja izvršnog postupka iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u ovom predmetu, takođe, došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

62. Ustavni sud zaključuje da je, uprkos činjenici da se radi o složenijem postupku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, zbog nepoštivanja standarda okončanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u razumnom roku, s obzirom na to da je dužini trajanja predmetnog postupka doprinijelo neefikasno i neažurno postupanje tog suda, koji nije djelotvorno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, kako bi razumno pomogao da apelantovo potraživanje utvrđeno izvršnom sudskom presudom bude namireno.

63. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

64. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5173/17 (D.Đ.) | Sudska praksa | Aktio