Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1639/19 (N. S. i Š. P.)
Odluka donesena 30. 10. 2019.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1639/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-1639/19, rješavajući apelacije Neđe Stijepića i Šuhrete Puščul, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Neđo Stijepić protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 001525 18 Kž 6 od 16. oktobra 2018. godine;
Šuhreta Puščul protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 164641 19 Kž od 5. jula 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-1639/19
1. Neđo Stijepić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lopara, kojeg zastupa Momir Radulović, advokat iz Bijeljine, podnio je 10. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 K 001525 18 Kž 6 od 16. oktobra 2018. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini od 27. aprila 2018. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda od 16. oktobra 2018. godine, optuženi D. T. oslobođen je od optužbe da je, na način pobliže opisan u izreci presude, počinio krivično djelo Teški slučajevi razbojničke krađe ili razbojništva iz člana 151. stav 1. u vezi sa članom 150. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), a sve u vezi sa članom 19. KZ RS. Osim toga, odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava, dok je apelant, kao oštećeni, sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.
AP-3137/19
3. Šuhreta Puščul (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Damir Alagić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 1. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 164641 19 Kž od 5. jula 2019. godine.
4. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 4. marta 2019. godine optuženi M. Č. i F. K. oslobođeni su od optužbe da su, na način pobliže opisan u izreci presude, počinili krivično djelo Davanje lažnog iskaza iz člana 348. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Osim toga, odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava, dok je apelantica, kao oštećena, sa imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnični postupak.
5. Odlučujući o žalbama Kantonalnog tužilaštva Zenica i punomoćnika apelantice, izjavljenim protiv presude Općinskog suda od 4. marta 2019. godine, Kantonalni sud je donio presudu od 5. jula 2019. godine kojom je odbio kao neosnovanu žalbu Kantonalnog tužilaštva Zenica i potvrdio presudu Općinskog suda od 4. marta 2019. godine, dok je žalbu apelantičinog punomoćnika odbacio kao nedopuštenu.
Spajanje predmeta
6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1639/19. Apelacioni navodi
7. U predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, u apelaciji broj AP- 3137/19 apelantica se pozvala i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pri čemu je istakla da je kao oštećeno lice učestvovala u krivičnom postupku, budući da je spornim testamentom uskraćena za imovinska prava koja bi joj po zakonu pripala, odnosno za naslijeđe koje bi joj pripalo iza umrlog oca (pred Općinskim sudom je, zbog sumnje u ispravnost potpisa umrlog S. A., vođen parnični postupak radi utvrđenja ništavosti testamenta umrlog S. A., a u kojem parničnom postupku su kao svjedoci saslušani i optuženi M. Č. i F. K.).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnim slučajevima primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživaju li apelanti u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
10. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelanti ne žale na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Nadalje, u odnosu na navode apelantice (u apelaciji broj AP-3137/19) o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević