Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2965/19 (A. M. i M. G.)

Odluka donesena 15. 10. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2965/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-2965/19, rješavajući apelacije Andreja Mutića i Maide Grizović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Andrej Mutić protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Mal 045531 18 Gž od 9. maja 2019. godine;

Maida Grizović protiv Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 162477 18 Kv 3 od 23. maja 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 162477 18 K od 18. aprila 2019.

godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2965/19

1. Andrej Mutić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Drvara, kojeg zastupa Ivan Brekalo advokat iz Širokog Brijega, podnio je 18. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Mal 045531 18 Gž od 9. maja 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obavežu prvotužena (FBiH) i drugotuženi (Zapadnohercegovački kanton) da isplate apelantu za pružene advokatske usluge određeni novčani iznos kao i troškove parničnog postupka sve sa zakonskom zateznom kamatom, te je obavezan apelant da prvotuženoj naknadi određeni novčani iznos (na ime troškova postupka), dok je odbijen zahtjev drugotužene za naknadu troškova postupka.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da apelant ne može potraživati naknadu nužnih izdataka i nagrade svog branitelja (radi se o prekršajnom postupku protiv apelanta koji je obustavljen rješenjem prvostupanjskog suda od 25. juna 2016. godine shodno odredbi člana 76. tačka 11. Zakona o prekršajima), jer to pravo pripada isključivo njegovom branitelju, te naglasio da apelant može potraživati samo naknadu nužnih troškova koje je on imao. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je naveo da je apelantov tužbeni zahtjev valjalo odbiti (član 229 stav 1. tačka. 4. Zakona o krivičnom postupku), te naglasio da je prvotuženoj priznao troškove sastava odgovora na tužbu, obrazloženog podneska te sastava žalbe, dok drugotuženom nije priznao troškove postupka jer do završetka raspravljanja nije stavio određen zahtjev za naknadu troškova (član 396 st. 1. i 2. i 397. stav 2. Zakona o parničnom postupku), a niti takav zahtjev može isticati u žalbi.

2. AP-3012/19

4. Maida Grizović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, podnijela je 23. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 162477 18 Kv 3 od 23. maja 2019. godine i Rješenja Općinskog suda broj 43 0 K 162477 18 K od 18. aprila 2019. godine.

5. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Općinskog suda 23. maja 2019. godine, apelantici (braniteljici osuđenog Š.Č.) određena je nagrada, te naloženo Ministarstvu finansija Zeničko-dobojskog kantona da apelantici isplati iznos od 1.228,50 KM na njen tekući račun.

6. U obrazloženju osporene odluke Općinski sud je naveo da apelantici u skladu s članom 26. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH za prisustvo ročištu za određivanje pritvora dana 15. avgusta 2018. godine i za prisustvo ročištu o produženju pritvora dana 12. septembra 2018. godine pripada nagrada od po 20 bodova, odnosno 40 bodova puta 3,00 KM. Pri tome, Općinski sud je ukazao da je odredbom člana 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH propisano da se advokatu kao branitelju uvećava nagrada za 25% za sve radnje koje su preduzete za vrijeme dok pritvor traje. Osnovom navedenog, Općinski sud je naveo da apelantici za prisustvo ovim ročištima pripada nagrada u iznosu od po 75,00 KM, pa su neosnovani apelantičini navodi da su pogrešno primijenjene odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2965/19. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

8. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su u odlukama koje su osporili pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Također, apelant u predmetu broj AP-2965/19 je naveo da je osporena odluka suprotna presudi Kantonalnog suda broj 64 0 P 040896 17 Gž od 24. avgusta 2018. godine. Osim toga, apelanica u predmetu broj AP-3012/19 se pozvala i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. nediskriminacija itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagala niti argumentovala, već ih je zasnovala na istim tvrdnjama.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena pozitivno-pravnih propisa u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. U pogledu navoda apelanta u predmetu broj AP-2965/19 da je osporena odluka suprotna presudi Kantonalnog suda od 24. avgusta 2018. godine u pogledu troškova postupka, Ustavni sud podsjeća da nije u njegovoj nadležnosti utvrđivanje koje tumačenje redovnih sudova je pravilno, budući da je to u isključivoj nadležnosti tih sudova. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2965/19 (A. M. i M. G.) | Sudska praksa | Aktio