Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1219/19 (A. V.)

Odluka donesena 15. 10. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Amnestija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1219/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-1219/19, rješavajući apelaciju Aleksandra Vučića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandra Vučića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 022516 19 Kž 3 od 21. februara 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandar Vučić (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Foča, kojeg zastupa Marko Mikeš, advokat iz Banjaluke, podnio je 14. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 022516 19 Kž 3 od 21. februara 2019. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci, Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 022516 19 Kv3 od 7. februara 2019. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantovog branioca za amnestiju po Presudi Okružnog suda broj 11 0 K 022516 18 K-p od 18. juna 2018. godine (pravosnažna 17. januara 2019. godine), kojom je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina zbog krivičnog djela Organizovani kriminal iz člana 383a. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ), u vezi sa produženim krivičnim djelom Teška krađa iz člana 232. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 1. KZ i dva krivična djela Razbojništvo iz člana 233. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ.

3. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 21. februara 2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog branioca izjavljena protiv rješenja Okružnog suda od 7. februara 2019. godine.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

5. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o zahtjevu za amnestiju apelanta.

7. Prvo pitanje koje Ustavni sud mora ispitati je pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, koju slijedi Ustavni sud, pitanja primjene i opsega prava na amnestiju su izvan dejstva člana 6. Evropske konvencije budući da se odlukama o amnestiji ne odlučuje o "krivičnoj optužbi" protiv određenog lica (vidi Evropski sud za ljudska prava, Puzinas protiv Litvanije, presuda od 13. decembra 2005. godine aplikacija broj 63767/00 i Kuolelis protiv Litvanije, presuda od 5. januara 2006. godine, aplikacija broj 74357/01, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1371/06 od 18. oktobra 2007. godine, dostupana na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i člana 6. Evropske konvencije, ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U odnosu na navode apelanta da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća na to da se član 5. Evropske konvencije, kao cjelina odnosi na zaštitu fizičke slobode, i to naročito slobode od proizvoljnog hapšenja ili pritvaranja. Ustavni sud naglašava da je članom 5. stav (1) tačka a) Evropske konvencije propisano da niko ne smije biti lišen slobode osim po postupku koji je propisan zakonom, u slučaju zakonitog pritvora na osnovu presude nadležnog suda. U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da se apelant nalazi na izdržavanju kazne zatvora na osnovu pravosnažne presude Okružnog suda, što je u skladu sa članom 5. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, u kojem je predmet ispitivanja bilo pravo apelanta na amnestiju, nije odlučivalo o pravu na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, te da apelant kaznu zatvora izdržava po osnovu pravosnažne presude Okružnog suda broj 11 0 K 022516 18 K-p od 18. juna 2018. godine, a ne po osnovu osporene odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1219/19 (A. V.) | Sudska praksa | Aktio