Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4178/17 (A. Č.)

Odluka donesena 19. 09. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pristup sudu
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4178/17

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4178/17, rješavajući apelaciju Almira Čevre, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Almira Čevre podnesena protiv Zaključka Općinskog suda u Gračanici broj 27 0 I 033608 16 I od 19. jula 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Almir Čevra (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Advokatsko društvo Đonko d.o.o. Mostar, podnio je 9. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 27 0 I 033608 16 I od 19. jula 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i izvršenika MP „Lido Company“ d.o.o. Gračanica (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 25. marta 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 9. aprila 2019. godine.

3. Izvršenik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je presudom zbog propuštanja Općinskog suda u Mostaru izvršenik obavezan na isplatu pripadajućih naknada po osnovu radnog odnosa, između ostalog i na isplatu doprinosa iz plaće i na plaću za PIO (visina iznosa doprinosa u presudi nije precizirana).

6. Apelant je 1. septembra 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje presude iz prethodne tačke ove odluke.

7. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 27 0 I 033608 16 I od 29. septembra 2016. godine usvojio predloženo izvršenje i odredio da će se ono provesti pljenidbom novčanih sredstava izvršenika na računima kod preciziranih banaka. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je nakon pravomoćnosti i izvršnosti rješenja ono dostavljeno preciziranim bankama na provođenje.

8. Podnescima od 25. aprila do 12. maja 2017. godine Intesa San Paolo banka, Addiko banka, Pro Credit banka i Ziraat banka su obavijestile sud da su primile rješenje o izvršenju, ali ga nisu provele zato što na računima izvršenika nema novčanih sredstava, informirajući sud da je rješenje zavedeno u redoslijed naplate, te da su naznačene račune izvršenika blokirale. Banke su u podnesku još navele da je predmetno rješenje o izvršenju neprovodivo u dijelu kojim se potražuju uplata doprinosa nadležnom FZPIO jer u izvršnoj ispravi (presuda zbog propuštanja) nije precizirana visina iznosa doprinosa koji treba uplatiti.

9. Zaključkom Općinskog suda broj 27 0 I 033608 16 I od 26. maja 2017. godine apelant je pozvan da u roku od osam dana od dana prijema zaključka uredi prijedlog, odnosno da odredi novi predmet i sredstvo izvršenja, uz pouku da će se prijedlog smatrati povučenim ukoliko apelant u ostavljenom roku ne postupi po zaključku.

10. Postupajući po zaključku Općinskog suda apelant je podneskom od 5. juna 2017. godine informirao sud da želi ostati na redu čekanja kod poslovnih banaka izvršenika radi naplate ukoliko bude priliva sredstava. Istim podneskom apelant je od Općinskog suda zatražio provođenje finansijskog vještačenja kako bi se utvrdila visina doprinosa na ime PIO, a kako bi rješenje o izvršenje i u tom dijelu bilo provodivo.

11. Osporenim Zaključkom Općinskog suda broj 27 0 I 033608 16 I od 19. jula 2017. godine utvrđeno je da se izvršni postupak smatra okončanim. Općinski sud je, između ostalog, naveo da je apelant podneskom od 5. juna 2017. godine predložio da se u okviru izvršnog postupka provede finansijsko vještačenje kako bi se utvrdila visina doprinosa na iznos plaće s obzirom na to da izvršna isprava ne sadrži te podatke. Međutim, Općinski sud je zaključio da je dostavljanjem rješenja o izvršenju bankama izvršni postupak okončan, a da bi postupanje izvršnog suda po apelantovom zahtjevu da se provede finansijsko vještačenje bilo suprotno obavezi izvršnog suda jer je obaveza izvršnog suda da postupa u okviru prava tražioca izvršenja utvrđenih izvršnom ispravom. Kako je izvršna radnja provedena danom dostavljanja rješenja izvršenikovom dužniku koji je dužan postupiti po navedenom rješenju, Općinski sud je u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), i to članom 139. u vezi sa članom 141. st. 1. i 2. i članom 148, a sve u vezi sa čl. 158. i 64. donio odluku kao u dispozitivu zaključka.

12. Protiv zaključka iz prethodne tačke apelant nije imao pravo na izjavljivanje pravnog lijeka. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant tvrdi da mu je osporenim zaključkom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant smatra da se izvršni postupak ne može smatrati okončanim samim dostavljanjem pravomoćnog rješenja o izvršenju poslovnim bankama izvršenika, kao što je to učinio Općinski sud donoseći sporni zaključak. U tom pravcu apelant navodi da su bankovni računi blokirani, a apelant se nalazi na čekanju radi naplate, pa se shodno tome u takvoj situaciji ne može smatrati da je izvršni postupak okončan budući da apelant još nije namirio svoje potraživanje jer se tek u tom slučaju izvršni postupak može smatrati okončanim. Shodno tome, apelant tvrdi da nije ispunjen uvjet iz člana 64. ZIP-a.

14. Zatim, apelant tvrdi da je njegov prijedlog da se u izvršnom postupku provede finansijsko vještačenje kako bi se utvrdila visina doprinosa na plaću bio osnovan. U tom pravcu apelant navodi da u parničnom postupku, zbog donošenja presude zbog propuštanja, nije provedeno finansijsko vještačenje na okolnosti visine doprinosa na iznos plaće na ime penzijskog osiguranja, pa shodno tome apelant smatra da je njegov prijedlog koji je uputio Općinskom sudu u smislu člana 21. stav (1) ZIP-a, a u vezi sa članom 147. ZPP, bio osnovan i u skladu s načelom formaliteta u izvršnom postupku. Uskraćivanjem provođenja finansijskog vještačenja Općinski sud, prema apelantovoj ocjeni, krši apelantovo pravo na imovinu i pravo na pristup sudu jer su doprinosi dosuđeni pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom. Predloženo je da se apelacija usvoji, da se utvrdi kršenje njegovih prava na koja se pozvao, da se osporeni zaključak ukine i predmet vrati Općinskom sudu na ponovno odlučivanje.

b) Odgovor na apelaciju

15. Općinski sud je u vrlo iscrpnom odgovoru na apelaciju ostao pri razlozima datim u osporenom zaključku, predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana. Općinski sud je, između ostalog, naveo da iako odredbe ZIP-a ne daju mogućnost izvođenja dokaza radi dopune izvršne isprave apelant je takav zahtjev postavio s ciljem otklanjanja propusta koji su počinjeni u postupku donošenja izvršne isprave zato što nije tačno da se kod donošenja presude zbog propuštanja nije moglo odlučiti i o visini doprinosa da je tužbeni zahtjev postavljen uz navođenje visine doprinosa. Još je istaknuto da sud o zahtjevu za provođenje vještačenja nije donio posebnu odluku nego je u obrazloženju zaključka dao pojašnjenje zbog čega takav zahtjev nije osnovan. U vezi s apelantovim prigovorom da nisu ispunjeni uvjeti za okončanje postupka iz člana 64. ZIP-a dok se ne izvrši isplata, Općinski sud je naveo da smatra da je takav prigovor suprotan zahtjevu hitnosti i efikasnosti izvršnog postupka. Općinski sud je također naglasio da apelantu i dalje ostaje mogućnost da predloži drugo sredstvo izvršenja sve do konačne naplate potraživanja jer mu to pravo nije prestalo donošenjem spornog zaključka.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH” br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:

Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i nad onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 21. stav (1) Primjena odredaba drugih zakona (1)U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Član 22.

Osnov za određivanje izvršenja Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršnog ili vjerodostojnog dokumenta, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 23.

Izvršni dokument (1) Izvršni dokumenti su:

1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje;

2) izvršna odluka donešena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno;

3) izvršni pisarski dokument;

4) drugi dokumenti koji su zakonom određeni kao izvršni dokumenti.

(2) Pod izvršnim dokumentom iz stava 1. ovog člana smatra se svaki takav dokument donešen u Bosni i Hercegovini.

Član 27.

Povoljnost izvršnog dokumenta za izvršenje (1)Izvršni dokument povoljan je za izvršenje ako su u njemu naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 141.

Djelovanje zapljene (1) Zapljena se provodi dostavljanjem izvršenikovom dužniku rješenja o izvršenju kojim se izvršenikovom dužniku zabranjuje da izvršeniku ispuni novčano potraživanje, a izvršeniku se zabranjuje da to potraživanje naplati ili da inače raspolaže njim i zalogom koji je dat za njegovo osiguranje.

(2) Zapljena je provedena danom dostave rješenja o izvršenju izvršenikovom dužniku.

Član 148.

Provođenje prenosa (1) Prenos potraživanja je proveden dostavljanjem izvršenikovom dužniku rješenja kojim je prenos određen.

(2) Prenos potraživanja zasnovan na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili kojeg je radi ostvarenja potrebno podnijeti, proveden je kada sud na taj papir napiše izjavu o prenosu i papir s tom izjavom preda tražiocu izvršenja.

Član 158.

Primjena odredaba poglavlja XII ovog zakona U izvršenju nad platom i drugim stalnim novčanim primanjima primjenjuju se odredbe čl. od 137. do 157. ovog zakona ako odredbama čl. od 158. do 165. ovog zakona nije drukčije određeno.

17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

5. Vještaci Član 147.

Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kada je radi utvrđivanja ili razjašnjenja određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Zaključak broj 27 0 I 033608 16 I od 19. jula 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeni zaključak apelant je primio 18. augusta 2017. godine, a apelacija je podnesena 9. oktobra 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelant pobija zaključak Općinskog suda tvrdeći da su tim zaključkom povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

25. U vezi s primjenjivošću člana 6. stav 1. Evropske konvencija na konkretan slučaj, Ustavni sud se poziva na vlastitu praksu zauzetu u predmetu broj AP 4666/16 (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 4666/16 od 6. decembra 2018. godine, dostupna internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Apelant smatra da nije bilo uvjeta za primjenu člana 64. ZIP-a jer izvršni postupak nije okončan budući da apelant u izvršnom postupku nije namirio svoje potraživanje, što upućuje na zaključak da apelant kršenje prava na pravično suđenje vidi u proizvoljnoj primjeni člana 64. ZIP-a. Istovremeno, apelant ukazuje i na kršenje prava na pristup sudu kao segmenta prava na pravično suđenje jer Općinski sud nije udovoljio zahtjevu da se u izvršnom postupku provede finansijsko vještačenje kako bi se utvrdila visina doprinosa iz i na plaću na ime PIO kako bi izvršna isprava bila provodiva i u tom dijelu. Apelant tvrdi da su odredbe ZIP-a, odnosno načelo formaliteta pružali tu mogućnost (provođenje vještačenja u izvršnom postupku kako bi se ispravila manjkavost izvršne isprave).

27. U vezi s prigovorima kojima apelant ukazuje na proizvoljnu primjenu prava, Ustavni sud ukazuje na to da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

28. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, odnosno da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava.

29. U vezi s prigovorom kojim apelant kršenje prava na pravično suđenje vidi u proizvoljnoj primjeni člana 64. ZIP-a, Ustavni sud podsjeća da citirana odredba ne sadrži definiciju dovršenja izvršenja, već propisuje kada se postupak izvršenja smatra završenim. Pojam „dovršenja izvršenja“ označava svaki završetak izvršnog postupka, nezavisno od stadija u kojem je nastao i kako je do dovršenja postupka došlo. Ustavni sud podsjeća da jedan od načina na koji se postupak izvršenja smatra dovršenim predstavlja pravomoćnost rješenja kojim se izvršni postupak obustavlja ili odbija, iz čega slijedi da se izvršni postupak dovršava prije nego što otpočne postupak provođenja izvršenja, a što nije slučaj u ovom predmetu. Drugi način dovršenja izvršenja u smislu člana 64. ZIP-a je provođenje izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, odnosno preduzimanjem radnje kojom se u cjelini ostvaruje potraživanje tražioca izvršenja.

30. U okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio rješenje o izvršenju kojim je prihvatio apelantov prijedlog da se izvršenje provede pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskih računa izvršenika kod naznačenih banaka, da je sud rješenje o izvršenju dostavio naznačenim bankama koje su informirale sud da na naznačenim računima izvršenik ne posjeduje novčana sredstva, ali da su rješenje o izvršenju zavele u redoslijed naplate. Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud o tome informirao apelanta tražeći od njega da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja, što apelant nije učinio, već je izričito tražio „da želi ostati na redu čekanja kod poslovnih banaka izvršenika radi naplate ukoliko bude priliva sredstava“ (vidi tačku 10. ove odluke). U takvim činjeničnim okolnostima Općinski sud je preduzeo sve procesne radnje kako bi se izvršni postupak proveo, pri čemu je apelantu zbog okolnosti da na naznačenim računima izvršenika nema novčanih sredstava pružena mogućnost da promijeni predmet i sredstvo izvršenja, što apelant nije učinio. Ustavni sud ne uočava proizvoljnost u primjeni člana 64. ZIP-a u okolnostima konkretnog slučaja, kada je Općinski sud zaključkom utvrdio da je izvršni postupak u odnosu na predloženi predmet i sredstvo izvršenja okončan. Navedeno tim prije što apelantu, u smislu člana 8. stav (3) ZIP-a, stoji na raspolaganju mogućnost da promijeni predmet i sredstvo izvršenja ukoliko ne dođe do priliva novčanih sredstava na predloženim transakcijskim računima izvršenika, kako bi svoje potraživanje uspješno naplatio.

31. U vezi s apelantovim prigovorom kojim zbog odbijanja zahtjeva da se u izvršnom postupku provede finansijsko vještačenje tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja smatra da je i ovaj prigovor ostao bez utemeljenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 27. stav (1) ZIP-a koja propisuje uvjete potrebne za podobnost izvršne isprave za izvršenje (vidi Relevantne propise). Ustavni sud smatra da relevantne odredbe ZIP-a ne omogućavaju izvršnom sudu da vrši korekciju, odnosno dopunu izvršne isprave u odnosu na obim ispunjenja obaveze (visina doprinosa na ime PIO) koji izvršnoj ispravi nedostaje. Prema ocjeni Ustavnog suda, apelant je u parničnom postupku propustio da precizira iznos doprinosa, a taj propust sada bez zakonskog uporišta prebacuje na izvršni sud. Stoga, Ustavni sud obrazloženje Općinskog suda da se u izvršnom postupku ne može provesti vještačenje kako bi se izvršna isprava dopunila u dijelu obima ispunjenja obaveze ne smatra proizvoljnim, pa se stoga i apelantovi prigovori o kršenju prava na pristup sudu kao segmenta prava na pravično suđenje čine neosnovanim.

32. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i sve naprijed navedeno, kao i odgovor Općinskog suda koji se dodatno izjasnio o apelantovim prigovorima koje u apelaciji ponavlja, Ustavni sud smatra da su izneseni prigovori ostali bez utemeljenja, te zaključuje da osporenim zaključkom nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentima na koje je ukazao. Pravo na imovinu

33. Kako se navodi o kršenju prava na imovinu odnose na proizvoljnu primjenu prava i prava na pristup sudu kao segmenta prava na pravično suđenje, a o tome je Ustavni sud raspravljao u prethodnim tačkama ove odluke u okviru prigovora vezanih za navodno kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud, shodno zaključku da nije bilo kršenja prava na pravično suđenje, iz istog razloga smatra da nema ni kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u primjeni odredbe člana 64. ZIP-a u situaciji kada je Općinski sud preduzeo sve procesne radnje kako bi se provelo izvršenje pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskih računa izvršenika na kojima nije bilo novčanih sredstava, a što je bio razlog da Općinski sud od apelanta zatraži da promijeni predmet i sredstvo izvršenja, što apelant nije učinio, već je izričito tražio da ostane „na redu čekanja kod poslovnih banaka“, pri čemu apelantu, u smislu člana 8. stav (3) ZIP-a, ostaje mogućnost da promijeni predmet i sredstvo izvršenja ukoliko na naznačenim transakcijskim računima kod banaka ne dođe do priliva novčanih sredstava izvršenika.

35. Nema ni kršenja prava na pristup sudu kao segmenta prava na pravično suđenje kada je Općinski sud, kao izvršni sud, odbio da u izvršnom postupku provede finansijsko vještačenje kako bi se izvršna isprava dopunila u odnosu na obim ispunjenja obaveze jer izvršni sud nije ovlašten da mijenja, odnosno dopunjava izvršnu ispravu u dijelu koji u smislu člana 27. stav 1. ZIP-a nije podoban za izvršenje.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4178/17 (A. Č.) | Sudska praksa | Aktio