Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3274/19 (G. T.)
Odluka donesena 15. 10. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3274/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-3274/19, rješavajući apelaciju Gordane Todić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Gordana Todić protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 065513 19 Kž 3 od 30. maja 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 065513 19 K 3 od 2. aprila 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Gordana Todić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, koju zastupa Dragan Gavrić, advokat iz Bijeljine, podnijela je 12. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 K 065513 19 Kž 3 od 30. maja 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 065513 19 K 3 od 2. aprila 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, apelantica je oglašena krivom zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 347. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa joj je sud za učinjeno krivično djelo izrekao uslovnu osudu kojom joj je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca i istovremeno odredio da se ista neće izvršiti ukoliko apelantica u roku od dvije godine ne učini novo krivično djelo.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je apelantica oglašena krivom da je kao odgovorno lice, u svojstvu višeg referetna za unutrašnji i platni promet u banci, u čiji domen radnih obaveza spada raspoređivanje novčanih sredstava sa - računa neraspoređenih uplata - u namjeri da sebi pribavi imovinsku korist, iskoristila svoj položaj i ovlašćenje, te preduzela sledeće radnje: novčana sredstva u određenom iznosu koja su pristigla od preduzeća GP „Tehnika inženjering“ na njeno ime, koja nisu mogla biti knjižena na njen tekući račun, zbog toga što ga je neposredno istog dana ugasila, pa su navedena sredstva po pravilima poslovanja banke odmah bila knjižena na -račun neraspoređenih uplata-. Da bi mogla podići navedeni iznos, istog dana je otvorila na svoje ime novi transakcioni račun, te potom otišla kod direktora filijale, S.A., kojoj je donijela već pripremljen platni nalog na potpis, radi knjiženja navedenog iznosa novca na njen novootvoreni transakcioni račun, postupajući suprotno odredbama Procedure zablagajničko i trezorsko poslovanje, tačka 5. 4. Iako o tome nije prethodno upoznala nalogodavca GP „Tehnika inženjering“, direktorici je objasnila da je nalogodavac upoznat, pa je tako dovela u zabludu direktoricu koja joj je povjerovala i potpisala platni nalog. Nakon toga je isto učinila odlaskom kod višeg referenta za unutrašnji i platni promet S.G., jer su za prenos sredstava sa - računa neraspoređenih uplatabila potrebna dva potpisa. Na taj način navedena novčana sredstva je prenijela na svoj novi transakcioni račun, a sve u cilju da onemogući realizaciju naplate novčanih sredstava u određenom novčanom iznosu od nje kao dužnika sa tekućeg računa kojeg je ugasila. Ova sredstva su se trebala naplatiti po prijedlogu tražioca izvršenja I.K., a na osnovu rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Bijeljini, za koje je znala da će pristići istoga dana u banku. Kada je referentica banke pokušala izvršiti blokadu njenog tekućeg računa utvrdila je da je navedeni račun neposredno ugašen i nije mogla provesti izvršenje. Naknadno je od strane komisije u banci utvrđeno da je apelantica to učinila zloupotrebom položaja na radnom mjestu i lažnim prikazivanjem činjenica prema ostalim zaposlenim, pa je na taj način spriječila naplatu, odnosno blokadu njenog računa u korist I.K. Zbog toga je banka na zahtjev punomoćnika I.K. isplatila iznos za koji je apelantica za sebe pribavila protivpravnu imovinsku korist, a štetu I.K.
4. Okružni sud je naveo da su u činjeničnom opisu radnje apelantice sadržane sve potrebne odlučne činjenice koje predstavljaju obilježje predmetnog krivičnog djela. U tom smislu pored materijalnog propisa navedeno je u čemu se ogleda povreda istog, kao i sve druge krivično pravne karakteristike ponašanja apelantice koje se mogu podvesti pod pojam tog krivičnog djela. Budući da se radi o tzv. koristoljubivoj zloupotrebi, prema opisu datom u izreci presude, može se zaključiti da je apelantica nesumnjivo sebi pribavila imovinsku korist koja se ogleda u tome što je gašenjem svog tekućeg računa osujetila izvršenje rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Bijeljini, jer je novčana sredstva koja su pristigla na pomenuti tekući račun knjižila na novootvoreni transakcioni račun, pa ta sredstva podigla. Naime, Okružni sud je naveo da se u opisu radnje izvršenja predmetnog krivičnog djela prvostepeni sud pravilno pozvao na materijalno pravni propis kojim je dopunjena blanketna dispozicija istog. U konkretnom slučaju to je tačka 5. 4. Procedure za blagajničko i trezorsko poslovanje kojom je propisano da referent platnog prometa, koje poslove je u vrijeme izvršenja djela obavljala apelantica, ne smije vršiti uplate i isplate po svojim računima. Osim toga, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je u pogledu odlučnih činjenica prihvatio kao vjerodostojne iskaze saslušanih svjedoka (R.J., A.V., R.B., Z.P., B.P., S.G. i S.A.), na način da ih je cijenio prema njihovoj vlastitoj vrijednosti, a potom dovođenjem u međusobnu vezu, ali i u vezu sa ostalim provedenim dokazima (ugovor o radu, zahtjev za zatvaranje tekućeg računa, potvrde o gašenju računa, zahtjev za otvaranje novog tekućeg računa, rješenje o izvršenju Osnovnog suda u Bijeljini i drugi).
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da u njenim radnjama nema obilježja krivičnog djela, jer ne postoji blanketna norma koja je povrijeđena. Osim toga navodi da sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama, a osporava i ocjenu dokaza, odnosno iskaze svjedoka.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud dao detaljno i jasno obrazloženje za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud, odlučujući o identičnim apelantičinim navodima (kojima je ukazivala na to da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da dokazi nisu ispravno cijenjeni i da radnja izvršenja nema obilježje predmetnog krivičnog djela), u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević